Traži

Poetski industrijalizam u magazinu Storybook

Poetski industrijalizam u magazinu Storybook

Mia Kovačić o radu arhitektice Kore Demel Zadro

Tekst: BURO.


Kako bismo zaista shvatili otkuda dolaze najbolje ideje u dizajnu i arhitekturi, treba prvo ući u životni prostor arhitekta te njegovu filozofiju osobnog životnog prostora shvatiti i promatrati kako se pojavljuje i u njegovim drugim djelima. Samo­zatajnu arhitekticu Koru Demel Zadro promatrala sam na takav način kad me odvela u kuću u kojoj živi i dva stana koja je projektirala za svoje klijente. Njezin potpis, koji ona naziva poetski industrijalizam, iščitava se u svim njezinim projektima, no ona se ponaša u svakome jedinstveno. Baš kao i glumac koji se mijenja u svakoj svojoj ulozi - mi znamo tko je on, ali svaka mu je izvedba kao iz nekog drugog tijela. Kao što takvom glumcu to donosi prednost pred onim glumcima koji su uvijek isti i pomalo dosadni, tako i arhitektici njezina sposobnost razmišljanja na toliko različitih načina, koji su ipak svi povezani, donosi dugovječnost i originalnost.

Storybook

Kuća u kojoj Kora živi sa svojom obitelji je uzbudljiva i zaista me oduševila. Proteže se na nekoliko razina koje po potrebi mogu funkcionirati i zasebno. Kora je opisuje kao "work in progress" i pušta da je obiteljske životne navike i potrebe oblikuju. I vjerojatno je to utjecalo da njezini dečki već sada imaju aspiracije prema arhitekturi i dizajnu. "Nedavno sam provela poslijepodne s najmlađim sinom Tomom u MSU - sviđa mi se kako gleda na umjetnost i ono što priča, a volimo se i beskrajno spuštati niz oba 'swirly slidea' - nov izraz za zakrivljeni tobogan koji sam to popodne naučila od njega. Nikola je suzdržani klasičar, zasada, što se vidi i po njegovim antikvitetskim akvizicijama, a Andrija ima oko kojem najviše vjerujem..." Kora je bez ikakve dileme odlučila svoj životni prostor izgraditi u kući, iako u njoj, kako kaže, uvijek ima više posla nego u stanu. Kuća u kojoj živi sa svojom obitelji stara je šezdesetak godina. Dok ju je preuređivala, arhitektica nije puno intervenirala u samu arhitekturu kuće i to objašnjava riječima: "Projektiranje od temelja je daleko značajnije od adaptacije, no i adaptirati treba odgovorno, s poštovanjem prema zatečenom i s jasnom vizijom novog, a to često nije lako uskladiti."

Storybook

Skinuta je sva žbuka sa zidova, sve do cigle, a stropovi su također bili ogoljeni do betonske konstrukcije. Sve je potom obojeno u bijelu boju koja je još više naglasila industrijalizam s neizbježnom notom Korine poetičnosti. Neke materijale koji se u građevinarstvu koriste samo kao pomoćni, Kora je stavila u prvi plan. Primjerice, na podu nema parket, već obojene i lakirane OSB ploče, koje su zapravo u slojevima prešani komadići drvenih ljuski raspoređenih u određenom smjeru tako da ploči daju čvrstinu i otpornost. Takve ploče imaju bolje mehaničke karakteristike od iverice, a većina ih koristi kao podlogu za parket. No, Kora to nije učinila i dobila je intrigantan pod koji je još i nekoliko puta jeftiniji od bilo kojeg drugog. Istina, malo ga je teško održavati, no sa svakim oštećenjem ili mrljom on postaje još više dio ovakvog prostora koji zaista ne robuje ravnim i čistim linijama. I sama arhitektica inzistira na tome da im ovaj životni prostor bude više kao radionica u kojoj je sve dopušteno.

Cijeli članak pročitajte u novom broju Storybooka.

Storybook

Storybook

Storybook

Filip Juričić

Tekst: Mia Kovačić 

Napišite komentar