Traži

S Isabellom Rakonić na Filmskom festivalu u Cannesu

S Isabellom Rakonić na Filmskom festivalu u Cannesu

Dnevnik iz Cannesa poznate hrvatske blogerice


Cannes, tipičan francuski gradić na Azurnoj obali u sasvim netipičnom razdoblju od dva tjedna kada ga okupira velika filmska industrija. Predivne pješčane plaze, slavno tirkizno more, stari grad, divna obalna arhitektura u kamenu, ukusna morska hrana i ludi noćni život su samo neka od obilježja divnog Cannesa, ako ne uzmemo u obzir filmski festival.

Tokom tog razdoblja Cannes doslovno poludi! Gužve na ulicama ogromne - od ljudi koji se spuste iz obližnjih gradića da se pokažu, tulumare i shoppingiraju, pa sve do ljudi koji su tamo isključivo poslovno. Gdje sam se ja tu našla? Već 8 godina idem u Cannes s roditeljima, a ove godine sam po drugi put imala priliku raditi i učiniti svoj posjet korisnim. Pogledala sam (jako) jako puno filmova, pročitala dosta scenarija, dnevnih časopisa, pratila razne informacije po internetu, trčala s jedne lokacije na drugu te upoznala jako puno divnih i ambicioznih ljudi.

Od posla koji je, neću vam lagati, doista iscrpljujuć, a i od neizbježnog učenja za faks, nisam imala previše vremena za sebe (a niti blog), što mi zapravo uopće nije falilo. Sve radne muke kompenzirala su česta koktel događanja u luksuznim hotelima na Croisetti, te divnim plažama i jahtama gdje sam tokom godina upoznala mnogo ljudi, od slavnih redatelja poput Almodóvara i Iñárritua, do divne Penelope Cruz i simpatičnog Jackieja Chana.

Najglamurozniji moment festivala bio je kada sam prvi put hodala crvenim tepihom na premijeru u Palais, onim istim crvenim tepihom kojim su hodali moji mnogi idoli. Definitivno jedan od onih trenutaka koji se pamte cijeli život, o kojima svaka djevojčica sanja dok je mala. Ove godine mi se, igrom slučaja, pružila prilika ponoviti to iskustvo s pobjednicom nagradne igre KinoTV programa koja je osvojila put u Cannes. Dvorana u Palaisu je iznimno velika i veličanstvena, a za film "Like Father Like Son" nije niti potrebno govoriti da je bio naprosto sjajan.

Osim što sam poboljšala svoje znanje francuskog, naučila sam brojne nove stvari od izrazito otvorenih, visoko kulturno obrazovanih i simpatičnih ljudi, koji su mi dane činili zanimljivijima. Jedva čekam da neki od filmova koje sam gledala budu prikazani i u našim kinima te na Vukovarskom filmskom festivalu, gdje ću nastaviti svoju filmsku priču…

Tekst i foto: Isabella Rakonić (The Pile of Style)

Napišite komentar