Traži

Ako imate 24 godine, tinejdžer ste

Ako imate 24 godine, tinejdžer ste

Što o tome misli jedna pripadnica "millennials" generacije?


Fotografija: Unsplash

U Americi je provedeno istraživanje pod nazivom "Age od Adolescence", a rezultati su pokazali da se granica "ulaska u odrasli svijet" pomaknula i da u njega stupamo tek s 24 godine. Kako je do toga došlo i tko je za to "kriv"?

U svijetu je više-manje uobičajen onaj stav da kada napuniš 18 godina svi smatraju da si službeno počeo "odrastati". Tada dobivamo svoje pravo na to da glasamo, vozimo auto, dignemo kredit (ako smo za njega financijski sposobni), stupimo u brak i imamo djecu. Naravno, većina nas ne napravi sve navedeno čim postanemo punoljetni, ali mi svejedno dobivamo to zakonsko pravo da nešto od ponuđenog napravimo. Čini se da taj 18. rođendan više ne znači stupanje u odrasle vode jer se po novom istraživanju američkih psihologa adolescentima nazivaju svi oni do 24. godine. Kako se to dogodilo?  Promjena društvenih očekivanja i ekonomskih uvjeta ne dopušta da odrastemo 

Iz pozicije jedne pripadnice te millennials generacije smatram da nam se "tinejdžerstvo" produžilo zato što nam uvjeti kojima smo okruženi ne dopuštaju da budemo odrasle osobe u punom smislu te riječi. Kada usporedimo generaciju naših roditelja i "millennials" generaciju, razlika je ogromna. U našim godinama, većina naših roditelja je već bila u braka, imala djecu, stalan posao (koji do danas možda nisu promijenili) i kredit za kuću/stan. Mi, ne samo da nemamo ništa od toga (čast iznimkama), nego nam te stvari ne padaju ni na pamet u neko skorije vrijeme. Današnji tinejdžeri/adolescenti, odrasli su u svijetu koji ih je odmalena učio kako mogu biti i imati sve što požele. Naoružani idejama i snovima o samoostvarenju, 20-e provodimo u "postavljanju podloge" za ostvarivanje naših ciljeva i pronalasku tih istih ciljeva. Kako su se socijalna očekivanja za ovu generaciju promijenila, postali smo svjesni da možemo dulje studirati i promijeniti 5 poslova do 30-e jer je to danas  "normalno". No, nismo mi samo iskoristili "niska" socijalna očekivanja. Kako da odrastemo i budemo neovisni kada nemamo ni jedan uvjet da to ostvarimo?

Tu na scenu stupa ekonomska situacija. Naime, sve je postalo skupo, poslove je gotovo nemoguće dobiti, a kada se i dobiju živi se tako da se "krpa kraj s krajem". Lakše je ostati živjeti s roditeljima, gdje barem imamo riješeno stambeno pitanje i ne moramo živjeti kao "djevojčica sa šibicama" i pozdraviti se s bilo kojim oblikom socijalnog života (koji uključuje trošenje novaca). Nedavno smo pisali tekst na temu najma stanova i činjenice da je u Zagrebu gotovo nemoguće naći pristojan i cjenovno pristupačan stan. Kada bi se netko i odlučio u ranim 20-ima upustiti u "odrasli" život, to bi mu bila gotovo nemoguća misija - poslovi, cjenovno prihvatljivi stanovi i srodne duše jednostavno ne padaju tek tako s neba.

Još jednu varijablu je potrebno uzeti u obzir, a to su društvene mreže i mediji. I na jednom i na drugom se izgradila cijela slika "millennialsa" kao "zakržljale" generacije koja je nesposobna za odrasli život. Nema popuštanja. S jedne strane imamo promijenjene ekonomske uvjete i standarde, a s druge strane nam se nameće kroz medije da se moramo "ostvariti" do svoje 30-e. A uvjeti za to nisu postavljeni. Stalno smo bombardirani iluzijama o tome kako možemo i moramo sve odjednom. Proživjeti sve, ali se i skrasiti. Raditi ono što volimo, ali i zaraditi novac. Osamostaliti se, ali ne živjeti na "prosjačkom štapu". Uz sve te parole koje nam se svakodnevno šalju preko svih mogućih medijskih kanala potrebno je osvijestiti da za osamostaljenje nije nužna samo volja - potrebni su i uvjeti, a njih je danas sve manje.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor