Traži

Biti balerina u 30-oj!

Biti balerina u 30-oj!

Za balet nikad nije kasno, ali ozbiljno!


Fotografija: John Pavlish

Rekreativni klasični balet apsolutni je hit u svijetu, a odnedavno i u Hrvatskoj. Ne diktiraju ga vaše godine, isključivo vlastita volja i motivacija, a istovremeno može biti zabavan, fizički učinkovit, izazovan i emotivan, u što sam se i osobno uvjerila...

Sjećam se kad smo bili klinci, barem kada je riječ o mojoj generaciji, na pitanje što bi željeli biti kad odrastemo, djevojčice su uglavnom imale samo jedan odgovor - sve bi rado bile balerine. Jedno vrijeme i mene je to držalo. No, igrom slučaja, nikada se nisam upisala na balet, jer eto, odlučila sam se za ritmiku, za engleski, kao i većina mojih vršnjaka, pa za tenis, a onda bome i za glazbenu školu. Balet je nekako uvijek "visio u zraku", ali se nikada nije realizirao - sve do nedavno Kad sam doznala da Andrea Solomun i Ema Janković, inače profesionalne balerine sa zavidnim iskustvom i plesnom karijerom, koje imaju i svoju plesnu kompaniju &M Dance Company u sklopu koje je i studio za rekreativni balet "Andreina Soba", nekoliko dana skupljala sam hrabrost oko slanja prve poruke, u kojoj kao ovlaš iskazujem vrlo ambiciozan interes za "baletnu školicu", jer hej, ipak ja imam 30 godina, a tko još postaje "balerinom" u tridesetima? Da nisam bila jedina s tom namjerom, pokazalo se već na prvom satu ili kako po novome volim reći pravim baletnim žargonom, "klasu baleta" - da smo redom uistinu sve bile amateri početnici istog godišta, jesmo, a da su Andrea i Ema, osim sjajni profesionalci, pedagozi i plesači, svjedoči i "moja" baletna grupa u kojoj smo se zajednički održali punih godinu dana i puno toga savladali, naučili i izdržali, ali i iskreno nasmijali… Kako je to sve skupa izgledalo i krenulo, moji početci, ali i njihovi, kako na to gledaju i same osnivačice i svojevrsne začetnice malo drukčijeg pristupa plesne škole za rekreativni balet u Hrvatskoj, porazgovarali smo otvoreno jedan na jedan, odnosno jedan na dva s ove dvije sjajne i vrlo uspješne plesne umjetnice, Andreom i Emom…

Biti balerina u 30-oj! (фото 1)   

Andrea i Ema, profesionalni ste i uspješni plesači već dugi niz godina, primarno od baleta pa preko drugih vrsta plesova. Cijeli život se školujete u tom segmentu, iza sebe imate puno odigranih plesnih predstava, dvije autorske, radionica… imate i svoju plesnu kompaniju &M Dance, pa kakav je zapravo život plesača, je li uistinu glamurozan i lijep kakvim se čini?

Andrea: Sve je samo ne glamurozan. Kao i većina profesija umjetničke prirode, iza te glamurozne glazure niz je sati rada, znoja, truda, kreativnih kriza, ozljeda, bolova, nervoze, naravno,  sreće i  smijeha, ali puno više posla nego sto bi većina pomislila. Naš je zadatak da sve to izgleda lagano, pa ljudi često zato misle da i jest.
Ema: Slažem se s Andreom, naporno je i frustrirajuće, pogotovo u Hrvatskoj gdje često lupamo glavom u zatvorena vrata jer su nam ambicije velike i uvijek žudimo za poboljšanjem nas samih, scene i kulture. Ali da je često zabavno i inspirativno, to dapače. Ono što nas sve gura kod kreativnih industrija jest sama činjenica da je sam rad kreativan i koliko god iscrpljujuć - hrani puno više.

Balet je u biti strogo zadana forma u kojoj baš i nema mjesta za improvizaciju, uči se od malih nogu vrlo intenzivno da bi se postalo (možda jednom) profesionalnom balerinom, pa kako to da ste se odlučile pokrenuti baletnu školu za potpune amatere? Mi koji pohađamo vašu školicu smo svi oko 30 godina starosti i nikad nismo bili u doticaju s baletom, gledanje istog u HNK-u se ne računa? (smijeh)

Andrea: Kada sam završila baletnu školu kao i svaka balerina "stare ruske škole" gledala sam na balet kroz prizmu perfekcionizma i u mojoj glavi on je bio isključivo u strogo uvjetovanim okvirima. Kako je vrijeme prolazilo, a moj istraživački duh i znatiželja uzeo maha, počela sam istraživati ostatak plesnih formi, a time i samu plesnu scenu u Hrvatskoj i inozemstvu. Za razliku od baletne sredine, sve ostale bile su poprilično otvorene za amatere, odnosno neki rekreativni vid bavljenja plesom. Meni je kao balerini naravno, u startu ideja toga da amater pleše balet bila znanstvena fantastika (smijeh). Kada sam došla u New York 2008. godine, na jednome od satova klasičnoga baleta bila je jedna stara gospođa. Mislim da je imala oko 70 godina. Bila je u rozom trikou, najlonkama, šlapicama, punđa na glavi - kako bi se reklo "cic pic", od glave do pete spremna za klas baleta U Zagrebu bi je vjerujem netko pogledao s mišlju "koja luda baba", ali mene se to nekako jako dojmilo. Naravno, nije mogla puno fizički izvesti, ali je bila toliko sretna što je na klasu baleta, da sam se stvarno iskreno zapitala "pa, kvragu zašto ne?" Ona je bila prva koju sam uočila, valjda jer je bila toliki ekstrem, ali onda sam shvatila da je sve oko mene puno amaterskih plesača baleta. Neki od njih bili su plesači drugih stilova pa im je balet bio prijeko potreban zbog tehnike, a neki su baš bili baletni početnici u šarolikim godinama života. Dolazili su na satove baleta za početnike, i nitko, ali baš nitko im to nije branio. Dapače, to je u SAD-u bila jedna potpuno normalna radna atmosfera. Razlika je bila u pristupu, traženju i naravno samom planu i programu rada. Ispostavilo se da je balet za rekreativce u SAD-u postao jako raširena aktivnost i megapopularan oblik bavljenja tijelom. Ipak su i mediji dali na značaj u popularizaciji klasičnoga baleta. Kad sam se vratila u Hrvatsku, odlučila sam svima onima koji su htjeli plesati balet od djetinjstva, pa stjecajem okolnosti nisu ili im je to palo na pamet prije 5 minuta dok su gledali neki balet u HNK-u, omogućiti da ga probaju plesati i da nauče nešto o baletnoj umjetnosti, povijesti i tehnici. Time potezom sam velikom broju ljudi u biti približila balet, ali i samo kazalište.

Biti balerina u 30-oj! (фото 2)  

Kako je uopće došlo do toga, pokazao se direktan interes ili je to bilo više kao "ajmo probat pa ćemo vidjet što će se dogoditi…"?

Andrea: Postojao je interes. Naime, već je i prije nego sam ja startala sa svojim plesnim centrom postojalo niz plesnih studija gdje je postojao balet za rekreativce i profesionalce, i to izvan baletne škole i kazališta. Nije bio megapopularan, jer vjerujem da ljudi za njega nisu znali. Nije bio medijski nikada reklamiran, niti adekvatno prezentiran, pa se njime bavila manja skupina ljudi. Kako sam imala mogućnosti popularizirati ga malo medijski, odlučila sam nekolicinu prijatelja novinara zamoliti za pomoć i voilà. Prva grupa koja je imala svega sedam polaznika pretvorila se u četiri početne grupe, jednu intermediate i jednu naprednu grupu baleta, a sveukupno naš centar danas samo na baletu broji između 40 i 50 članova. Ako se ne varam, to je najviše upisanih članova na klasični balet u Zagrebu u jednome studiju.

Iskreno, meni je već dugo vremena bila velika želja naučiti osnovne baletne korake, zaviriti barem prividno u taj svijet, ali eto, vrijeme je prolazilo, a evo me sad već godinu dana skoro "plešem" intenzivno balet, a imam 30 godina? Mogu vam reći da sam prije prvog klasa imala veliku tremu, 1.000 pitanja u glavi, bilo mi je smiješno, ljudima je bilo smiješno kad sam im rekla da idem na balet (smijeh), ali opet osobno izazovno jako i totalno fora. A kakva su iskustva drugih polaznika po vama, odustaju li, kako su ljudi općenito reagirali na to sve skupa, čini mi se da je odaziv sjajan, da je sve veći interes i svojevrsna atrakcija?

Andrea: Odaziv i reakcije su fenomenalni! Kao prvo, balet je sam po sebi kao aktivnost poseban i definitivno atraktivan. Djeluje nekima pomalo elitistički, ali ja tvrdim suprotno jer je uistinu primjeren svakome i svima. Važan je pristup koji mora biti individualan jer je svako tijelo drugačije, a amaterski balet ima baš tu potrebu, jer se ne mogu generalizirati mogućnosti pojedinaca u tako kompleksnoj aktivnosti. Jedini razlog odustajanja je najčešće jer je balet težak i jer nije nešto kao "upisao sam se u teretanu", već zahtjeva redovne dolaske i predan rad, neovisno o tome jeste li amater ili profesionalac. Jako je mnogo ljudi koji mi dođu s pričom, "oduvijek sam htjela plesati balet ali… daljina stanovanja, nedostatak slobodnog vremena, novaca, mama i tata me nisu upisali, bila sam debelo dijete (smijeh - tko u nekome trenutku nije?)…" ali daleko najčešće, kada netko tek krene na balet jest da ulazi sa strahom od toga da "ne izgleda kao balerina" što za većinu znači, "aha, kako da plešem balet kada izgledam kao plinska boca koja se lakše kotrlja nego graciozno giba u ritmu klasične glazbe poput vilin konjica svilenih krilaca." Dear God, ono… tko tako izgleda??? I na kraju krajeva, zar je izgled ikada bio garancija kvalitete rada? Meni se pokazalo kroz život da su najtalentiranije balerine prve odustale ili "propale", a najuporniji radnici postigli rezultate Naravno da je nekome tko ima fizičke predispozicije za balet lakše plesati, međutim sve se to može modificirati na zadovoljstvo sviju, što doprinosi zdravlju tijela i duha.
Ema: Dosta ljudi odustane kada shvati da je u plesu (pogotovo na baletu) potrebno jako puno vremena kako bi se uočio i onaj minimalan napredak. Ova činjenica frustrira i profesionalne plesače, a kamoli amatere. Teško je progoniti cilj ako imaš osjećaj da se ne mičeš s mjesta. Ali ono što drži ljude posebno u "Andreinoj Sobi" jest atmosfera, pristup radu, posvećenost pojedincu, sama elegancija baleta, i oni "aha" trenuci zbog kojih se ponosiš sam sa sobom i želiš ih nastaviti otkrivati.

Biti balerina u 30-oj! (фото 3)  

Možete li se prisjetiti kako je uopće izgledao prvi klas s početnicima koji su došli? Jeste li znale točno kako će to izgledati, planski sve skupa, pripremale ste se ili ste prvo željele "osluhnuti" pokusnu grupu i vidjeti u kojem smjeru će to ići?

Andrea: Sve je krenulo iz vedra neba. Predavala sam klasični balet naime, već u par studija dulji niz godina. Te 2013. godine pitalo me tokom godine više ljudi zašto nemam svoj studio i gdje mogu k meni doći na balet. Pomislila sam ok, pa zašto ne? Javila tim osobama kada i gdje možemo raditi i počeli smo već sljedeći tjedan. Pokretanjem te grupe (koja je napominjem bila više nekog srednjeg levela znanja) kroz par mjeseci počelo mi se javljati sve više i više ljudi baš za balet, i to novopečenih početnika koji nikada nisu radili klasični balet. Prije nego sam trepnula, broj polaznika je počeo samo rasti kao i interes za klasični balet. Tako se ta jedna grupa od 10-tak polaznika pretvorila u njih 6 od kojih je sada čak 4 od 6 prvenstveno početni balet za rekreativce. Kako su radom počeli napredovati ti moji prvijenci, a ja sam stjecajem okolnosti tada počela i raditi u Školi za balet i ritmiku, složila sam program rada po stupnjevima i oformila "školski" pristup u smislu edukacije, jer mi je krajnji cilj jednom to certificirati i omogućiti profesionalnim polaznicima potvrdu o stečenome znanju priznatu od strane države. Ti prvijenci su stoga već ove godine, zahvaljujući trudu i radu, stasali u intermediate grupu te rade novo gradivo, u smjeru naravno ka naprednoj grupi.

Znam da su mnogi polaznici pitali, očekivali i silno željeli stati na "špice", priznajem i ja sam, ali za to je potreban mukotrpan višegodišnji posvećen rad, u protivnom može biti samo sinonim za ozljedu? Znam da vas mnogi i dalje izluđuju s tim pitanjem, i da je to obično prvo pitanje kad se interesiraju za satove baleta, što im odgovorite na to, odnosno objasnite da se to nikada neće dogoditi?

Ema: I Andrea i ja smo zapravo jako konkretne i iskrene s polaznicima te na to pitanje obično odgovaramo s: "Na špice zaboravi. Nema šanse. Hell no!" Ukoliko amateri dođu na neku višu razinu kroz konstantno treniranje, ne preporučujemo više od plié-relevéa (pogledajte u baletni pojmovnik, smijeh) i to isključivo za jačanje zglobova. Jednostavno nema potrebe za "špicama", ako nemate namjeru biti profesionalni plesači, balet je dovoljno težak u papučicama ili čarapama.

Osim što učimo osnovne plesne baletne korake, držanje… kako bi drugima objasnile i poručile zašto je to dobro i poželjno za tijelo? Ja sam recimo primijetila da se bolje držim, da ne osjetim više bol u donjem dijelu leđa, da su mi noge nekako očvrsnule i da se u biti jako dobro fizički osjećam nakon sata baleta…

Andrea i Ema: To nam je drago za čuti jer je savršen pokazatelj da klasični balet za amatere, odnosno kako ga se popularno zovemo, rekreativni klasični balet, ima mnogo pozitivnih učinaka, psihičke i fizičke prirode na tijelo i um polaznika. Odličan je za pravilno držanje tijela te se pokazalo kako rješava problem spuštenih stopala, a odličan je i za one koji žele olakšati probleme bolnih leđa i kralježnice jer izgrađuje abdominalnu i leđnu muskulaturu. Balet izgrađuje vitičastu muskulaturu i izduljuje tijelo, a stvara i lijepu definiciju ruku i leđa, kao i oblik nogu Preporučile bi ga onima koji imaju probleme s kralježnicom ili držanjem, kao i sa spuštenim stopalima. Ljudima koji puno rade stojeći ili sjedeći u istoj poziciji dugi niz sati te onima koji žele dobiti ljepšu figuru i definiciju muskulature, odnosno cijeloga tijela. Najviše ga preporučujemo svima koji su ga uvijek htjeli plesati, ali mame i tate ih kao djecu nisu nikada upisali na balet pa je ovo idealna prilika, jer nikad nije kasno. Osim predivno oblikovanog tijela, kako se plesom oslobađa serotonin, odnosno hormon sreće - balet djeluje iznimno pozitivno na um onih koji ga prakticiraju, pa možemo reći da plesanje baleta zaista uveseljava. Neupitno je da ćete se na baletu dobro zabaviti i završiti sat nasmijani i dobre volje, što je u današnje vrijeme jedan od važnih preduvjeta bavljenja nekom aktivnošću.

Biti balerina u 30-oj! (фото 4)  

U vašem plesnom studiju "Andreina Soba", koji je u biti u stanu u centru grada, vlada jedna prilično ležerna atmosfera, druželjubiva, topla i vrlo ugodna, optimistična. Okej, kad se radi se radi, ali prije ili poslije sata uvijek ima prostora za razgovor, druženje, savjete, smijanje, razmjenjivanje iskustva. To baš i nije uobičajeno u ostalim plesnim studijima, što mislite što vas još osim toga izdvaja od drugih plesnih studija?

Andrea: Kako su u studiju male grupe, šanse da se međusobno ne primijetite ili ne upoznate su vrlo male. Rad je usmjeren dosta individualno, a činjenica da se odvija u stanu starinskoga starozagrebačkoga "štih" nekako i sama djelujem energijom koja je tog tipa - opuštajuća, vesela, svijetla… Naravno, važno je i kakvi su voditelji jer u suštini koliko sam ja kao pedagog cool, toliko mi je i grupa opuštena. A po prirodi sam dosta stroga, pa onda valjda spoj toga, s pomaknutim baletnim ludilom, čini studio zabavnim i opuštenim. Nekako je to valjda ljudima zabavno (smijeh). Isto tako, u plesnim zajednicama smatram jako važnim taj moment međusobne interakcije i razmjene iskustava te samu socijalizaciju. Jedan je od najzdravijih oblika iste.

Jesmo li vam mi amateri u biti svojevrstan izazov u smislu podučavanja? Jasno mi je da od nas ne tražite maksimum maksimuma kao recimo kod pravih balerina, ali da je ponavljanje "majka znanja" smo već nekoliko puta osjetili na koži (smijeh)… Znam da sve ovisi i o interesu samih polaznika, ali onako generalno, što biste željele da vaši polaznici postignu i koliko daleko odu kao amateri?

Andrea: Apsolutno ste izazov! Kao plesni pedagog naučila sam daleko više radom s amaterima nego s profesionalcima. Morala sam smisliti nemoguća rješenje za neke mehaničke probleme na tijelima koja nisu savršeno baletna, promijeniti pristup rada i učiti puno više anatomije nego ikada u životu. Mogu samo reći, hvala! A željele bih da dobijete ono po što ste došle, a to je znanje. Kako praktično tako i teoretsko. Nerijetko znam reći: "Ne dao vam Bog da ako vas netko pita ne znate što je to ili kako se radi. Morate znati zašto i kako – platile ste to i izvolite iskoristiti investiciju. Ja sam tu za vas, a ne vi za mene!" A kako balet jest posebna i ne baš svakodnevna aktivnost koju će netko pohađati, želim da moji polaznici uistinu steknu znanje koje mogu aktivno koristiti i primjenjivati kada god.
Ema: Izazov je sigurno, ali jako je zanimljivo jer neke stvari shvatiš tek kad se vratiš na sam početak i kada verbalno moraš objasniti stvari koje tvoje tijelo zna, te zapravo i mi učimo iz toga. Očekujemo od vas da uživate i da se trudite. Fokus je jedna od najbitnijih stvari, prvenstveno zbog ozljeda (budimo realni, balet nije prirodna forma uopće, nitko nije krenuo hodati tako da kroz prvu poziciju "gladi" pod), a i balet je zapravo sve teži što ga više razumijete i što više trenirate. Kao analogni sat. Čim pokrenete jednu od vijuga saznanja, novih 10 se pokrene samo kako bi otežale stvar mozgu i tijelu (jer zašto ne? smijeh). Još uz sve to morate uživati i plesati. I disati (smijeh) - to je dosta bitno. Da ne umrete. (smijeh)

Koliko godina bi recimo trebalo ovim intenzitetom plesati i pohađati vaše satove da bi se moglo reći da smo savladale osnovne korake baleta kako spada?

Andrea: Eh, da… kao balerina mogu vam reći do smrti, ali kao pedagog za rekreativce mogu reći da redovitost rada (recimo 2-3 x tjedno) ima rezultate kroz godinu dana. Kroz godinu dana prosječan polaznik nauči terminologiju, savlada držanje tijela, baratanje centrom, držanje ruku i nogu u pozicijama i prilikom rada, i naravno motorički uspijeva uskladiti rad svega navedenoga. Nekome to ide sporije, nekome brže, ali može se reći da je ovo prosjek.

Biti balerina u 30-oj! (фото 5)  

Jako ste aktivne na društvenim mrežama svoje plesne kompanije, svaki ponedjeljak postavite nešto duhovito, dijelite fotke, savjete općenito i sugestije, sve je vrlo interaktivno, a mi sami polaznici isto postamo svašta gore. Bilo je stvarno komičnih situacija i iskustava, ali što je vama onako od polaznika početnika ostalo u sjećanju, neka anegdota smiješna, simpatična, urnebesna sa sata recimo... podijelite s nama?

Ema: Da, uistinu smo jako aktivne na svim mrežama. Možete nas pronaći na Facebooku, Instagramu, Twitteru i webu. Na svakome od istih vrlo ažurno postamo editorijale, snimke s proba, ponešto o našim suradnicima, te "gluposti" koje izvodimo na dnevnoj bazi. Zabavljamo popriličnu masu ljudi (smijeh).
Andrea: (Smijeh), znam dobivati toliko smiješne isprike za nedolaske ili privremenu nemogućnost rada na satu, da umrem od smijeha. Primjerice: Dobivam u utorak poruku od polaznice: "Draga Andrea, toliko sam se razbila od alkohola sinoć da ne mogu stajati na obje noge, a kamoli na jednoj na fondu. Vidimo se neki drugi dan."A moj favorit je kad sam jednom zaboravila da polaznici trebaju raditi neki od skokova, koji im možemo reći nije baš pretjerano drag: "Polaznica A podsjeća - a hoćemo raditi échappé? Polaznica B: A hoćeš ti možda naučiti disati pod vodom?" (smijeh)

Kroz dan vas dvije održite puno različitih klaseva, od baleta svih razina, joge, pilatesa, kondicionih treninga i slično, kako se uopće stignete pripremati za svoje plesne projekte, i prešaltati s nas početnika na nešto puno zahtjevnije i ozbiljnije? Znam da je cijeli dan u vašem životu "ples i samo ples", ali velike su to oscilacije, i fizičke i psihičke?

Ema: Zapravo nam je to odmor. Ne volimo pretjerano konstante u životu, volimo se puno gibati i raditi raznovrsne projekte. Razbacujemo i slažemo ideje i pokrete u dvorani, a klasevi i vođenje istih nas smiruju i stavljaju fokus na nešto drugačije, što služi kao pauza nakon iscrpljivanja kreativne energije.
Andrea: Također su nam od velike koristi jer održavanje kondicije i forme za plesače nije jednoznačno, već se valja istome pristupiti slojevito, kako bi tijelo bilo što više fit i sposobno za izazove. Ja sam primjerice uvela stoga još i trčanje, a Ema teretanu. Da, da, nismo normalne (smijeh). 

Često nam znate reći dok vježbamo, cure, kad se gledate u ogledale morate si biti jakoooo lijepe? To je vrlo neobična sugestija? (smijeh) Što se iza toga zapravo krije?

Andrea i Ema: To je upravo ono što trebate vidjeti kada se gledate dok radite. Balet može biti seksi ili elegantan ili vrckav, ali vi to određujete. A ples kao takav, kada se radi s guštom, uvijek jest senzualan i seksi.

Kod baleta, ako ga ne radite pravilno, barem približno pravilno, to sve skupa može izgledati vrlo komično, pa se na satu znamo često nasmijati do suza na vaše komentare,  otkrijte one neke vaše ultimativne usporedbe?

Andrea: Najbolje je da Ema kaže što ja to izvaljujem, mene je sram.
Ema: Fraze koje su mi na vrhu jezika su: "Nema sjedenja u kukovima kao da čekate bus" - "Ne izbacujte stražnjicu, niste u klubu, na baletu se to skriva (nemate je)" - "Lelujate se kao barke na valovima" - "I dlanovi su dio vas, aktivirajte ih, izgledaju tužno!" - "Kakvo je to granje? (za ruke)" - "Spremi palac, ne stopiraj" - "Ne moli se Bogu, on ti neće ovdje pomoći (smijeh)"...

Biti balerina u 30-oj! (фото 6)

Za one koji ne znaju, a koji se sad već interesiraju, što je potrebno polazniku za sat baleta, koja oprema, pa da to jednom zauvijek riješimo i razbijemo mit oko haljinica, trikoa i "špica"?

Andrea i Ema: Odjenite se kako god vam je ugodno. Ako želite doći s krunom na glavi i "tutu haljinom" - be our guest, ali je mrvicu nepraktično. Obično preporučujemo čarape ili papučice (mi smo u čarapama stalno), i poželjno je da je barem jedan dio odjeće, ili hlače ili majica, budu uži kako bi nama bilo lakše ispravljati polaznike.

Može li se s ovim načinom vježbanja znatno utjecati na izgled tijela, smršavjeti ili slično? Kako se uopće odražava na tijelo?

Andrea: Balet ne bih preporučila ciljano kao aktivnost za mršavljenje jer je niskog intenziteta rada srca (za početne levele), pa dok se ne dođe do gradiva sa skokovima i zahtjevnijim vježbama, mršavljenje neće nužno biti posljedica rada. Postoje polaznice koje su dosta smršavile, ali valja napomenuti kako je važno koliko su inače prethodno tome bile aktivne, koliko trenutno jesu, i naravno kako se hrane. Nekima je dovoljna minimalna fizička aktivnost kako bi se metabolizam pokrenuo i doveo do skidanja kilaže. Ono što će balet zasigurno napravio tijelu jest da će ga definirati, utegnuti, učvrstiti i definitivno motorički osposobiti za generalno postojanje.

Što vas zna najviše naljutiti kod polaznika... neredovito dolaženje, pasivnost, ne skidanje obuće odmah u hodniku (smijeh)… što vas izbaci iz takta? Jeste li imale neke neugodna iskustva da ste neke polaznike morale zamoliti da vam ne dolaze na satove više?

Andrea: (Smijeh) ajme upikla si gdje ne treba. Mene živcira sve. Ema je prva koja će potvrditi da sam jako specifična i jako zahtjevna. Imam svoja neka OCD pravila i kad ih se ne drži, grizem. Isto tako sam jako liberalna, pa valjda zato i zahtijevam da se ovih par pravila pridržava - da, definitivno je jedno od tih skidanje obuće prije ulaska u studio ili pranje čaša, ili pranje sebe (smijeh) i još dosta toga. Imam poseban file u grupi na Facebooku u kojem su po točkama navedena pravila ponašanja u studiju. Nekad su i meni smiješna, ali eto funkcioniraju, i moram priznati, polaznici su mi jako disciplinirani. Mislim da me se neki i boje (smijeh). Osim tih stvari najviše od svega me izluđuje lijenost. Ne podnosim je i nema joj mjesta u bilo kojem studiju pa tako niti u mojem. 
Ema: Mene jako malo stvari može izbaciti iz takta, ali općenito sam alergična na negativnost i na pasivnost. Kad se radi, se radi, i nema luksuza za negativne misli jer smo svi tu da si pomognemo bez osuđivanja.

I za kraj, Andrea i Ema, a kad ću ja stati na špice (smijeh)?

Andrea i Ema: Evo u subotu možemo zajedno na jutarnju špicu na kavu (smijeh).

Više informacija o &M Dance Company pronađite na službenoj web stranici, Facebooku i Instagramu Andree ili Eme. 

Save

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor