Traži

Dame uvijek imaju prednost - osim u praksi.

Dame uvijek imaju prednost - osim u praksi.

Što se to događa s pobačajem u SAD-u?

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: PR,
Screenshot,
Instagram

Čaša je ipak napola puna, mogli su pomisliti mnogi koji su čuli posljednje vijesti iz Azije. Tajvan je, naime, postao prva azijska zemlja koja je legalizirala istospolne brakove, pa će tako od 24. svibnja neka dva dečka ili dvije cure moći ozakoniti svoju vezu i uživati u svim pripadajućim pravima. Ništa revolucionirano, mogao bi reći prosječni stanovnik zapadnog svijeta; živimo u 21. stoljeću i valjda smo odavno nadišli loše fore o Adamu i Stevi, a ljudska prava u demokratskim režimima i tako ne bi trebala biti predmetom rasprave. Međutim, s drugog (razvijenijeg!) kraja svijeta nam u otprilike isto vrijeme stiže vijest koja i najveće optimiste među nama tjera na zaključak da je čaša napola prazna- i to u najboljem slučaju. Povijest se još jednom ponovila, a koplja se nigdje ne lome bolje nego na(d) ženskim tijelima, pa je američka savezna država Alabama tako izglasala zakon o potpunoj zabrani pobačaja. 25 glasova za (uz 6 protiv) bilo je dovoljno da moderne Sjedinjene Američke Države dođu do svog najrigoroznijeg zakona o pobačaju uopće; niti silovanje niti incest neće biti dovoljni razlozi da se on napravi. Liječnici koji budu uhvaćeni u pokušaju organizacije pobačaja će tako biti suočeni s mogućih 10 godina zatvora, dok oni koji ga zaista i izvrše mogu dobiti kaznu od 99 godina.


Države poput Georgije, Mississippija i Kentuckyja su izglasale tzv. heartbeat zakone vezane uz pobačaj, a koji nalažu zabranu pobačaja od trenutka kad se mogu čuti otkucaji srca, što može biti već nakon 6 tjedana i što može značiti da neke žene ne bi imale ni vremena saznati da su trudne. Jedina iznimka koju predviđa trenutni prijedlog zakona iz Alabame jest ona u kojoj je izravno ugrožen život majke, ali s obzirom na to kako stvari trenutno stoje, vjerojatno možemo očekivati neke buduće zakone koji neće biti ni toliko milostivi. Podsjećamo, pravo na pobačaj na zahtjev (iz bilo kojeg razloga do vremena trudnoće kada fetus može preživjeti bez majke) je u SAD-u zajamčeno od 22. siječnja 1973., kroz jednu od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u slučaju Roe vs. Wade. Prema sve glasnijim navodima izvora bliskih Republikanskim krugovima, krajnji je cilj ovakvih zakona srušiti upravo tu presudu, a pobačaj vratiti na margine te ga učiniti gotovo nemogućim. I dok se još uvijek čeka potpis guvernerke Alabame, Kay Ivey, koji bi definitivno potvrdio ovaj zakon (Ivey je, inače, gorljiva zagovornica zabrane pobačaja pa tu ne očekujemo veća iznenađenja), trebate se upoznati s nekoliko činjenica vezanih uz samo izglasavanje u Senatu i državu Alabamu općenito.

Ovu je odluku donijelo 25 muškaraca, odnosno ljudi kojima ukidanje ovog prava baš nikad u životu neće naštetiti Drugim riječima, još jednom pred sobom imamo primjer par excellence u kojem muškarci nalažu ženama što da čine sa svojim tijelima, i to, gle šoka, u saveznoj državi koja je, prema izvještaju US News & World Reporta, na predzadnjem mjestu u SAD-u kad je riječ o stupnju javnog obrazovanja i zdravstvene skrbi. Potpuno očekivano, sve je ovo rezultiralo valom negativnih reakcija na društvenim mrežama, na čelu s poznatim osobama poput Zoë Kravitz, Diane Kruger i Rihannom koje su redom ustale u obranu zaštite prava na javno dostupan i siguran pobačaj, dok su glumice poput Mille Jovovich, Jameele Jamil i Busy Philipps javno progovorile o svom iskustvu s pobačajem, bez srama i bez zadrške. Jedan od najpopularnijih citata koji se ovih dana na tu temu dijeli diljem društvenih mreža glasi otprilike ovako: "Nisu li vremenske zone nevjerojatne? U Australiji je sutra. U Europi je večeras. A u SAD-u je 1942., pa su manjine, žene i pripadnici LGBT zajednice još uvijek napadani od strane starih bijelih muškaraca."

Dame uvijek imaju prednost - osim u praksi. (фото 1)

I sve se to, ironije li, događa netom prije početka emitiranja nove sezone serije "Handmaid's Tale", koja je u svojim prvim epizodama prikazivala tek genijalno napravljenu fikciju koja prikazuje svjetlosnim nam godinama udaljen distopijski Gilead, a u kontekstu gradnje zidova, djece koja umiru u pritvorima na granici razdvojena od roditelja i zakona koji osuđuju ljude gej orijentacije na smrtnu kaznu prikazuje tek koliko je lako skliznuti u totalitarno društvo koje ne mari za prava pojedinca, pogotovo ako su imali tu nesreću da se rode kao žene. Kad je riječ o pravu na pobačaj, ne moramo ići ni van granica Hrvatske da vidimo u kojem se smjeru cijela priča kreće- budite uvjereni da opcija referenduma o zabrani i dalje nije isključena, redovito se moli pred bolnicama (ne i pred domovima za nezbrinutu djecu- njih je valjda i Bog zaboravio) i sustavno se radi na tome da pobačaj, dokle god je još uvijek legalan, bude maksimalno nedostupan.

Feministički portal Libela je još prije 7 (!) godina objavio tekst pod nazivom "Koliko je abortus zapravo "legalan" u Hrvatskoj?" koji bi svatko trebao pročitati prije nego se upusti u ležernu diskusiju uz nedjeljnu kavicu na špici, baš kao i pogledati nedavnu fenomenalnu reportažu Danke Derifaj koja potvrđuje njihove navode i dokazuje da situacija ne ide na bolje, dapače. Pobačaj je u Hrvatskoj nominalno legalan, ali ćete jako teško pronaći liječnika koji će ga htjeti izvesti (priziv savjesti, naravno, prestaje vrijediti jednom kad kroče u svoju privatnu ordinaciju) ili će on jednostavno biti daleko van vaših financijskih mogućnosti. Ako imate problema s poimanjem koncepta priziva savjesti i zašto je on problematičan u ovom smislu, pokušajte zamisliti sljedeću situaciju: dolazite na hitni prijam u kritičnom stanju, izgubili ste mnogo krvi, ali dežurni liječnik je Jehovin svjedok i ne vjeruje u transfuzije krvi.

Dame uvijek imaju prednost - osim u praksi. (фото 2)

Da ne bi bilo zabune, ovaj liječnik ima pravo na svoje mišljenje i čak bez problema može raditi kao liječnik, ali njegova bi specijalizacija trebala biti neka koja ne uključuje davanje transfuzije. Isto tako, svaki bi potencijalni ginekolog koji radi u zemlji koja ima legaliziran pobočaj, trebao ozbiljno razmisliti može li izvršavati sve što ta specijalizacija od njega traži. Ako ne može, neka bira između desetak drugih opcija, u sklopu kojih nikome neće uskraćivati njegova prava. Isto tako, čini se da ovo uvijek treba ponovno posebno naglasiti: NITKO ne misli da je pobačaj odlično rješenje ili da treba služiti kao metoda kontracepcije. Prije svega se mora ulagati u konkretnu edukaciju o seksualno odgovornom ponašanju, a onda i sustavno raditi na tome da se na korištenje kondoma i kontracepcijskih pilula prestane gledati kao nešto bezvezno ili, u slučaju pilula, kao nešto životno ugrožavajuće. I uz sve to, pobačaj i dalje mora ostati opcija, ali opcija koju se obrazovanjem nastoji izbjeći. Sve statistike svijeta pokazuju da ga njegova zabrana nikad nije iskorijenila- ona ga je samo učinila izrazito opasnim i skupim.

O svom licemjerju ovakvih odluka koje tobože dolaze od "pro-life" ekipe, možda najbolje svjedoči još jedan popularni citat s društvenih mreža: "Kako bi bilo da svakog mladića koji poželi kupiti oružje natjeramo da prolazi sve ono što prolazi djevojka koja želi otići na pobačaj? Obaveznih 48 satu čekanja, roditeljska dozvola, potvrda od doktora da je svjestan što će upravo učiniti, gledanje videa koji prikazuje potencijalne pogubne posljedice, .. Zašto ne bismo zatvorili sve trgovine oružja i natjerali ga da putuje stotinama kilometara ne bi li naišao na prvu, zašto ga ne bismo natjerali da uzme slobodan dan s posla i prespava u nekom čudnom i dalekom gradu? I sve to kako bi prošao kroz koridor ljudi koji drže fotografije poginulih od strane oružja i koji ga mole da ne kupi taj pištolj?"

Dame uvijek imaju prednost - osim u praksi. (фото 3)

Odgovor je jednostavan- zato što je on muškarac koji iza sebe ima lobij muškaraca kojima je prodaja oružja u interesu. Iz istog razloga zbog kojeg vjerojatno ne poznajete nijednog muškarca koji se podvrgnuo vazektomiji- rutinskom zahvatu koji se uvijek može poništiti- a znate čitav niz žena koje piju kontracepijske pilule. I može se Beyoncé do mile volje pitati tko vodi ovaj svijet (cure!), ali vijesti nam iz dana u dan prenose bolno jasnu poruku- It's A Man's Man's Man's World.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar