Traži

Croatia
#FoodPorn ili hoćemo li konačno prestati fotografirati hranu za Instagram?

#FoodPorn ili hoćemo li konačno prestati fotografirati hranu za Instagram?

Trend koji nikako ne prolazi

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Unsplash,
Pexels,
arhiva

Kad ste posljednji put otvorili Instagram i ne naišli na barem nekoliko objava obroka vaših prijatelja? Nikada je vjerojatno točan odgovor u slučaju većine nas.

Ne znam jesam li u skorije vrijeme vidjela bolji odraz našeg društva od onog koji je predstavljen na genijalnom Instagram profilu The New Yorker Cartoons. Ondje sam naišla na ilustraciju koja prikazuje par koji dolazi na večeru u restoran, a konobar ih pita žele li sjesti u dio kojem se hrana fotografira za društvene mreže ili onaj u kojem to nije dozvoljeno. Tako jednostavno, a tako dijagnostički precizno. Danas se još uvijek dijelimo na one koji puše i na one koji ne puše, ali u skoroj budućnosti bismo se mogli početi dijeliti po načinu ophođenju na društvenim mrežama. Planiraš li mi svijetliti blicom i snimati cijeli koncert? Ispred Eiffelovog tornja misliš ostati barem sat vremena ciljajući na idealan kut koji će učiniti da izgleda kao da ga nosiš na dlanu? Restoran biramo prema tome koliko je njegov interijer Instagram friendly? Okej, očito nismo isti ljudi i možda bi nam svima bilo jednostavnije da nas razdvoje baš kao te nesretne pušače i nepušače. Zašto ne, čula sam i za luđe stvari.

Općenito se još uvijek borim s tim da razumijem potrebu ljudi da dokumentiraju gotovo svaki aspekt svog života (ili barem one dovoljno seksi i poželjne) i dijele ga sa stotinama, tisućama ili milijunima poznatih i nepoznatih ljudi. Jasno mi je da smo u prvim danima Facebooka ili Instagrama bili oduševljeni činjenicom da naši mobiteli dolaze s dobrim prednjim kamerama, a onda i filterima zbog kojih u trenu izgledamo kao dijete Jona Hamma i Cindy Crawford, ali nije mi jasno zašto se još uvijek nismo zasitili vlastitih (i tuđih) selfieja? Čovjek bi pomislio da još jedna fotografija nečijeg lica s bliještećom aureolom oko glave danas više neće moći izazvati senzaciju, ali taj čovjek bi se prevario. I ne mislim ovdje na influencere i ljude koji zarađuju od svojih profila i lajkova; ovdje mislim na sve one pravnike, ekonomiste, novinare, profesore i sve ostale koji misle da je svaki dan nova prilika za njihovu novu fotografiju sa zamišljenim pogledom u daljinu, inspirativni citat koji će vam iz temelja promijeniti život i, naravno, nezaobilaznu fotografiju obroka koji se upravo spremaju konzumirati, samo da namjeste dobar kadar i nađu odgovarajući filter.

Tijekom godina scrollanja društvenim mrežama, u više sam navrata pomislila kako vjerojatno nikad nije postojala generacija koja je toliko opsjednuta hranom kao generacija millennialsaGdje god da se okreneš, netko dijeli recept, fotografije s poslovnih ili privatnih večera, a koliko god da se trudio, nećeš moći izbjeći Tasty i njihov jubilarni tisućiti recept u kojem se cheddar rasteže na način zbog kojeg poželiš odbaciti tu personu koju si stvorio, a koja ide u teretanu i jede u pravilnim razmacima te jednostavno priznati da je život na kauču s tonom ugljikohidrata onaj za koji si zaista predodređen. S druge strane, i ta će vas misao vjerojatno brzo napustiti. Naime, na dnevnoj bazi ćete naići i na fotografije obroka svih onih militantnih fitness gurua ili amaterskih entuzijasta zbog čijeg ćete sastava (i veličine) porcija pomisliti kako do kraja života trebate jesti samo posni sir, pileći file i jaja. Bjelanjak, naravno. 

#FoodPorn ili hoćemo li konačno prestati fotografirati hranu za Instagram? (фото 1)

Drugim riječima, hrana je još uvijek, uz putovanja i selfieje, jedna od sigurnijih opcija za objavu na Instagramu, barem ako ciljate na lajkove. U svijetu u kojem se kao najbolja još uvijek propagira slika mršavih i utegnutih mladih ljudi i u kojem samo rijetki zarađuju zadovoljavajuću plaću, fotografija raskošnog tanjura iz kakvog otmjenog restorana nužno izaziva pažnju, neovisno o tome što smo je vidjeli već nebrojeno puta. Ponovno se, dakle, vraćamo na priču po kojoj je Instagram ubio svaku kreativnost i od nas napravio poslušne "lajkere" koji ono srce pritišću već po automatizmu, uvijek na iste stvari, hashtagove i kadrove. Najbolji primjer toga je otvaranje kakvog novog "it" mjesta u gradu; imaju li dobar interijer, malo maštovitije posuđe i razrađenu dekoraciju hrane, možete očekivati poplavu identičnih objava na feedu

Najtragičnije od svega je što smo se toliko navikli na tu kulturu da u njoj ne vidimo ništa problematično Konobari već znaju da ćete ih možda zamoliti za fotografiju, da flambiranje počinje tek nakon što im date znak da je boomerang pokrenut, a svi mi imamo i onih nekoliko prijatelja koji će vas prognati iz života ako ste se usudili početi jesti prije nego što je fotografirao svoju zamišljenu kompoziciju. Uopće, jedna od većih drama prosječnog Instagram millennialsa bi mogla biti ona u kojoj je konačno došao do stola u tom prestižnom restoranu, a onda mu se dogodi da nema baterije ili interneta. Ovdje dolazimo i do ključnog egzistencijalnog pitanja s kojim smo se svi nekad susreli: ako nešto nismo zabilježili i objavili, je li se to uopće dogodilo? Lako za to što mi znamo da jest, naši pratitelji ne znaju. Hoće li netko, ne daj bože, pomisliti da si ne možemo priuštiti ručak u restoranu? Hoće li pomisliti da nismo obišli sva ta mjesta koja se trebaju obići? Niz bizarnih pitanja se može nastaviti u nedogled. 

#FoodPorn ili hoćemo li konačno prestati fotografirati hranu za Instagram? (фото 2)

Da se razumijemo, postoje ljudi kojima je gastronomija strast i koji restorane pohode oduvijek, a ovo nije priča o njima. Ovo je priča o svima onima koji su od hrane napravili još jedan statusni simbol s kojim će se busati o prsa njihovih manje sretnih pratitelja/prijatelja. Govorim o onima kojima su vrhunac kulinarskog iskustva do jučer bili ćevapi s domaćim kajmakom, a koji danas hrle fotografirati rebarca crne svinje, foie gras i razno razne emulzije i redukcije u koje se tobože razumiju. Nije njih briga koliko je sati uloženo u pripremu nekog jela, niti znaju zašto ga plaćaju koliko ga plaćaju; njima je bitno dobiti još koji lajk i pokazati koliko se točno dobro živi.

Mislite li da pretjerujem, pozivam vas da provjerite o čemu se piše u nekim od najpoznatijih svjetskih publikacija. Washington Post, među brojnim drugima, objavljuje ozbiljan članak u kojem se savjetuje kako postići što bolju fotografiju hrane za naše Instagram profile. Naručite jelo s više boja, konobara zatražite stol uz prozor, iskoristite mobitel od prijatelja za dodatno osvjetljenje, pišu oni mrtvi ozbiljni, a milijuni čitatelja marljivo upijaju ove informacije, prijeko potrebne svakom urbanom mladom čovjeku. I ne kažem da je ovaj fenomen nešto najgore s čime se kao društvo susrećemo, dapače. No, možemo li se barem ponekad kolektivno zapitati jesmo li u stanju pojesti jelo bez refleksnog vađenja mobitela? Ja sam probala, i mogu vam reći da je osjećaj jako dobar - gotovo kao da ste u restoran došli samo da jedete.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više