Search

Go with the flow ili ljepota opuštenog života

Go with the flow ili ljepota opuštenog života

Tekst: Teodora Jeremić


Image: BURO.

I danas nekada kada zatvorim oči mogu u sjećanje prizvati jedan mali, kratak, ali posve snažan vodopad koji mi se prikazivao svaki put kada bi mi netko kao maloj rekao "kad narasteš, reći ćemo ti" ili "sve u svoje vrijeme" - poseban favorit mog tate. Možda bi neko stručniji mogao proniknuti kako i zašto - ja iskreno nisam sigurna da mogu - ali se sjećam intenzivnosti te vode i toga da se vodopad bez iznimke pojavljivao. Onda sam jedva čekala da odrastem pa mi se "kaže" i bila toliko nestrpljiva da dođe to vrijeme kada će se preda mnom otvoriti sve, da bih, da sam mogla, puhala u vrijeme kao u netom ispečenu pitu od jabuka da se čim prije ohladi pa da mogu pojesti cijeli komad tog ezgotičnog "svega" u jednom zalogaju. Sada mi je povremeno žao što nijednu od tih rečenica, koje su me beskrajno živcirale, nisam ni od koga čula već godinama, vjerojatno pod pretpostavkom da mi se u kasnim dvadesetim većina toga već rekla. I je, nešto čak višestruko, pa i previše, ali ono što mi se nije reklo, to je tek jedna posebna, nepregledna kategorija.

Go with the flow ili ljepota opuštenog života (фото 1)

A i to što mi se reklo nije baš da se "reklo samo" od sebe, već prije zato što sam se milijun puta i spotaknula i opekla, no istina je, stvari sam eto, tako usput i naučila. Najviše baš to, da je "usput" zapravo osnovni oblik saznanja i spoznaje - pustiš se niz rijeku pa gdje stigneš. Malo do onog vodopada, malo te uhvate brzaci pa nikako do daha, malo si kao u aquaparku pa ležiš na gumi i upijaš sunce, žmiriš na jedno oko i pomalo ti čudno da je ovako mirno, pomalo dosadno, ali pomalo i uživaš.

Ima nečeg u vodi i njezinom kretanju po najosnovnijim zakonima prirode što pokazuje da od nje treba učiti. Nedvosmisleni zakoni fizike kažu da voda uvijek pronađe najkraći i najjednostavniji put te s najmanje uloženog truda stiže do svog odredišta, i ne znam zašto mislimo da je drugačije u onim mehanizmima koji pokreću nas? Sve i da se ne vodimo podatkom da je više od 50 posto nas zapravo voda i da smo, što bi se reklo, praktički krastavci s anksioznošću, svakako jesmo dio prirode koja, kako se čini, cijela funkcionira po principu u kojem svatko najefikasnije radi ono što najbolje zna raditi. Svaka stvar u prirodi zna svoju ulogu i svoje mesto u velikoj shemi. Na to je Robert Fritz i mislio kada je uspostavio teoriju o "the path of least resistance" ili liniji najmanjeg otpora koju treba pratiti, pri čemu je svako iskustvo koje stječemo neophodno za osobnu evoluciju, i ako treba vjerovati u nešto to je u tijek vlastitog života, a i to da negdje u dubini sebe unaprijed znamo što je najbolje za nas, što nam to dolazi prirodno i čemu i intuitivno ežimo.

Ali prepustiti se nipošto ne znači biti letargičan, ne reagirati i biti "lijen" u susretu sa surovom realnošću, samo znači ne trošiti svoju energiju u prazno, u ponavljanje istih lekcija i tvrdoglavo neproduktivno opiranje, već pustiti situacije da dolaze i prolaze, osluškivati sebe i pratiti svoj rast.

Go with the flow ili ljepota opuštenog života (фото 2)

U danima kada smo sputani svime i kada osjećamo da je sve fundamentalno promijenjeno, a mi do granica izazvani, možda baš o ovome treba razmišljati. O svemu u čemu smo spriječeni i kako da to okrenemo u svoju korist, kako da postanemo lakši. O tome da problemi obično nastaju onda kada sjedimo u otporu i opiranju situaciji vjerujući da je trebalo drugačije. Da moramo krenuti u drugom pravcu, ali nas eto sve gura u ovom. Da je po planu bilo jedno, ali se sve otelo kontroli i postalo nešto sasvim drugo, a mi ostali bijesni na sebe, ukočeni u situaciji i u trenutku. "The Path of Least Resistance" kaže - da je moglo drugačije bilo bi. I treba mu vjerovati, iako možda zvuči kao preveliki fatalizam, ali ako se samo fokusiramo na "kako" se nešto trebalo dogoditi, detaljno planiranje i frustriranje zašto ne ide po planu, potakne upravo to da često zaboravimo na to "što" se trebalo dogoditi i to da to može doći u različitim oblicima.

Go with the flow ili ljepota opuštenog života (фото 3)

Planovi su ionako precijenjen i pojednostavljen pokušaj kontrole i sistematiziranja nesistematičnog, a činjenica da u ovoj igrici nemamo upute i da jedino što možemo je pratiti kamo nas put vodi, pokazuje i da je fleksibilnost neophodna vještina kojom moramo ovladati.

Uostalom, život je previše nasumičan da bi jedan strogi plan sigurno upalio i daleko manje je organizirana playlista koja ide pjesmu po pjesmu, žanr po žanr, a mnogo više "shuffle mode", da stvarno nikad ne treba pretpostavljati da znamo kako će stvari ispasti, niti što će nas zapravo učiniti sretnim. Sreća se obično krije negdje usput, kada se prepustimo i skliznemo niz tobogan s rukama visoko iznad glave. Zvuči kao klišej, vjerojatno zato što i je. Ali je baš zato i točno.

Leave a comment

više