Traži

Grgo Zečić: Ogledalce, ogledalce...

Grgo Zečić: Ogledalce, ogledalce...

Postaje li Instagram nešto poput digitalne verzije opijata?


Fotografija: Tom Sodoge,
Instagram

Da je Instagram omiljeno ogledalo naše taštine to već znam, ali do koje mjere je evoluirala ta taština?

Riječ je o ogledalu i o izlogu za vanjski svijet. Instagram se iz razonode pretvorio u kazalište svih mana i vrlina ljudske prirode. Kada je prošli tjedan Kendall Jenner zatvorila svoj Instagram, čak je i američki CNN objavio tu (ne)sretnu vijest. Kardashiani su shvatili da se "to" kazalište iz tragikomedije može pretvoriti u tragediju. Nije čudo da se Instagram oteo svakoj kontroli. Instagram se razgranao kroz niz područja: upleo u modu, celebrity kulturu i postavio kao sociološki fenomen. No, njegova nova evolucija znatno je ozbiljnija od prethodnih. Je li Instagram postao javni simptom egzistencijalne krize među ženama? Je li Instagram glavno igralište za obračun sa životnom krizom odnosno krizama?

Egzistencijalna kriza je, kao što znamo, elementarna nepogoda kada razmišljamo o samom značenju našeg života Trenutak kada zastanemo, pogledamo u prošlost i suočimo je sa sadašnjošću, a da se pritom ne usudimo pogledati prema budućnosti. Što smo do sada napravili? Gdje je smisao? Gdje je vrijednost? To je onaj trenutak kada, primjerice, u carstvu površnosti odjeća izgubi svako značenje. Mlade djevojke se još uvijek natječu s modom i načinom života između sebe. To su slatke brige. Ponekad smiješne, a ponekad izuzetno maliciozne, ispunjene nesigurnošću. Ali tema sada nisu mlade djevojke već odrasle Instagram sljedbenice.

A photo posted by Kendall (@kendalljenner) on


Frajeri s lovom egzistencijalnu krizu liječe skupim satovima i automobilima dok njihove supruge podižu šatore kod svog omiljenog estetskog kirurga. Tu se radi o izuzetno maloj grupi ljudi koja svoju krizu pokušava riješiti novcem. No, što je s ljudima koji nemaju novac za takvu razinu igranja? Dok su u svojim dvadesetima cure štedjele za "it" torbu s kojom će pozirati u svim mogućim pozama kako bi se obračunale sa svojim "frendicama" i okolinom generalno, situacija se radikalno mijenja kada se dobro zagazi u tridesete. Torbe odjednom prestanu biti prioritet, a štedi se za kreme, filere, botoks i sva ostala čuda koja će zaustaviti starenje. Umjesto ispijanja dugih kava ili koktela poslije posla - sada se žuri na vježbanje i u teretanu Gravitacija je, kao što jednom napisah, kuja. Nema nimalo milosti. Je li pomno namješteni selfie prividan flaster suočavanja s egzistencijalnom krizom? Jer selfie u jednoj životnoj dobi postaje nešto više od selfija. Prije svega iz "slike" su izbačene vesele selfie fotke s frendicama na kakvom ljetnom druženju, skijanju ili izlasku. Selfie umjesto "mi" postaje "ja", pa je stoga Instagram prepun individualnih selfija. Alati za digitalno uljepšavanje razvijaju se zapanjujućom brzinom, ali treba biti oprezan kako bi se što manje otkrilo, odnosno sakrilo. Što o ženi koja se našminkala, pažljivo namjestila svijetlo, okinula tridesetak fotki da bi pronašla samo onu jednu koju će dodatno filtrirati, govori taj "ritual"? Fokusirajmo se na žene, ignorirajmo na trenutak djevojke. Je li slaba? Je li tužna? Frustrirana? Seksa se jedva jedanput tjedno ili mjesečno? Ništa od navedenog ne mora biti istina, a ipak može biti sve. Masovna objava milijuna selfija svake sekunde žena diljem svijeta ne može biti produkt osjećaja samouvjerenosti. Mladost je prokleta, jer dok smo ju kao klinci čekali ona je već proletjela. Što je onda selfie u tom kontekstu? Partner u zaustavljanju vremena?

Grgo Zečić: Ogledalce, ogledalce... (фото 1)

U pojedinim slučajevima selfie fenomen postaje apsurdan. Instagram prestaje biti ogledao i postaje treća dimenzija u kojoj žena ili muškarac sebe vide u sasvim drugom obliku. Njihova verzija je ona verzija koju ostali "moraju” vidjeti i ona je u svađi s realnošću. Pomno konstruirani selfie na kratko smiri tu prokletu krizu identiteta. Dodatni flaster su lajkovi i komentari o tome kako dobro izgledate. I tako mnoge žene danas žive iz dana u dan. Instagram time postaje neka vrsta terapije koja odlazi u ekstreme. Ide se vikendom van samo kako bi se zadovoljila "selfie zvijer", pola noći provodi se u fotkanju pa onda u labirintu filtera da bi konačno došli do fotografije koja će u glavi svog "vlasnika" zadovoljiti standarde. I onda se čeka. Pomno se čekaju i broje reakcije.

Nije problem u tome što je selfie najčešće laž nego što je to laž koju prihvaćaju i prakticiraju vaši drugi "prijatelji". "Dorian Gray" simptom egzistencijalne krize na Instagramu postao je slon u staklarnici. Ne fotkamo se isključivo radi drugih nego radi sebe. Umjesto ogledala koje je na zidu gleda su u ogledalo koje je produkt koktela filtera. I mnogim ženama taj ritual pomaže. Ali koja je njegova budućnost? Što poslije samostalnog selfie liječenja vlastite krize identiteta? Danas je stariti putem ekrana lako jer svugdje se nalaze načini koji će digitalnu starost zaustaviti. U Instagram profilu za mnoge žene vrijeme je stalo i ne zna gdje će. Selfie od nekad zabavnog trenutka obilježenog smijehom i raznim pustolovinama s frendovima postaje svojevrsna kletva. Jer treba dokazati svaki dan, i sebi i drugima "da sam još tu i da izgledam jebenije nego ikad". Biti Talac vlastitog Instagrama Sizifov je posao. Zvijer treba hraniti, selfije treba objavljivati jer koje su druge opcije? Objavljivanje produhovljenih citata? Jer upravo to je idući korak onog trenutka kada sami shvatite da ste izgubili "selfie igru". I Dorian Gray je morao otkriti zastor sa svog portreta kako bi se suočio s istinom.  Osim slavnih, relevantnih osoba koje Instagram koriste kao marketinški alat posebno su zanimljive žene koje su nekad bile poznate, a sada više nisu. Pad s medijskog neba boli ako ste naviknuli niz godina vladati na istom. Slava je relativan pojma, i iako će najmoralniji kazati kako im slava ništa ne znači kada se jednom ugase svijetla reflektora, proradi ljudska priroda. Ta grupa žena ide u ponekad tužne krajnosti koje su svima vidljive i jasne. Recept u njihovoj glavi je jednostavan: selfie je trampolin s kojeg će skakati do iznemoglosti. Ali u tom skakanju kao da vrište još sam tu i moj bajkoviti život se nastavlja. Selfie na selfieju svaki dan, agresivno samodokazivanje koje je za stepenicu kompleksnije od egzistencijalne krize žena koje nikada nisu bile javne.

A photo posted by Kendall (@kendalljenner) on

 

Zamislite tek tu zavrzlamu ega, taštine, pažnje, samodokazivanja? Ne samo što se mediji više ne interesiraju za vas - već starite. Gubi se putem sav onaj trag glamura koji je nekoć bio prisutan. Ljepota više nije u oku promatrača nego u sistemu filtera ili pak, ako ste sretni, dobrog prirodnog svijetla. Ova vrsta krize značajno je bolnija, ali suviše očita. Ironično je kako žene koje dišu putem selfija tračaju poznate žene i njihove profile. Zar svi nisu u istom čamcu? Razlika je samo u imenu ili možda lokaciji jer egzotična pozadina znatno podiže "moć selfija". Ne samo što izgledate "fenomenalno" već ste u "fenomenalnom okruženju". Dvije muhe jednim udarcem.

Neminovno je da svi posjedujemo taštinu i da starimo iz sekunde u sekundu, ali gdje je granica u očajničkom lažiranju svoje slike? Ljudi koji vas poznaju znaju kako izgledate od ponedjeljka do petka kada se bundeva pretvori u kočiju. Što to zapravo znači? U suštini da se borimo sami sa sobom, a ne s okolinom. Okolina samo svjedoči borbi. Dapače, okolina čini isto. Dakle, svatko živi u svom Instagram svemiru, stvara svoju novu sliku radi sebe samog. I tu je esencijalna razlika između klinki koje mlataraju torbama i natječu se odjećom i žena koja se natječu same sa sobom. U oba slučaja Instagram postaje nešto poput digitalne verzije opijata. Stvara se ovisnost, a konačni sud donosi kamera i broj lajkova. I svi smo mi toga svjesni, ali opet igramo igru, što samo dokazuje kako je Instagram stvoren za prirodu ljudi 21. stoljeća. Instagram nije samo katalog vaših putovanja, ormara ili sceniranih životnih navika, već je postao nešto puno mračnije: poligon i vlasnik svih vaših kriza.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više