Traži

Grgo Zečić: Photogate

Grgo Zečić: Photogate

Kako je Marko Grubnić uzburkao društvenu scenu?


Fotografija: Instagram Marko Grubnić,
Peninsula Hotel

Za očito najveći skandal na društvenoj sceni Hrvatske u novoj godini, čini se, "odgovoran" je Marko Grubnić

Na termine "skandal" i "odgovoran" valja se poslije vratiti. Svi portali i dnevne novine skočili su već jučer s "Photogate" aferom koju su dodatno raspalili jutros. Dokazi pljušte sa svih strana, svi viču, urliču, satima traže dokaze koje onda iznose kao kada članovi posebnog odbora američkog Kongresa opremljeni podacima iz PCA-e, protuobavještajne celebrity agencije, ispituju državne dužnosnike. Grubnić je, dakle, prema dokazima koje su iznijeli portali, preuzeo seriju fotografija korisnika Instagrama diljem svijeta i prezentirao ih kao svoje. Pa je tako letio u helikopteru u kojem je letio netko drugi. Ili obilazio svijet kroz tuđi Instagram.

Da se razumijemo, autorska prava fotografa izuzetno su ozbiljna tema koja na Instagramu svakodnevno nailazi na probleme. Društvene mreže gotovo da su dokrajčile sva prava koja fotograf, umjetnik ili bilo koja druga osoba posjeduje. Gaziti tuđe autorsko pravo isto je kao gaziti u tuđu privatnost. Bezobzirno i nekulturno. Za svako snimanje koje odrade, bilo ono modni editorial ili jednostavno portret, fotografi moraju dati pismenu dozvolu magazinu ili web stranici putem koje dozvoljavaju pod jasnim uvjetima prava korištenja fotografije. Ako, primjerice, PR slavne osobe žele iskoristiti fotografiju iz modnog editoriala ili bilo kojeg magazina, onda mora isto tako tražiti pismeno dopuštenje fotografa koji često takvu "uslugu" dodatno naplaćuju. Vaš rad je vaš rad. Društvene mreže ne samo da uništavaju pravo na privatnost, već divljački gaze autorska prava na dnevnoj razini. To je možda tema za neku drugu kolumnu, ali koja je poanta ovog prvog dijela priče?

Marko Grubnić nije jedini koji je to učinio Pojava je to koja se konstantno događa. Hoće će li pravno odgovarati i biti sankcioniran zbog toga? Ne znam, niti me se tiče. Kao što se ne bi trebalo ticati nikoga od nas. Vidite, Marko Grubnić nije državni službenik. Za njega ne plaćamo porez. Isto tako, nije poduzetnik, vlasnik obiteljskog obrta ili dioničkog društva. Koliko nam je poznato, ne sjedi u nekom upravnom odboru. Grubnić je fizička osoba i kao takva ne mora polagati račune nikome. Pitanje autorskih prava treba riješiti s vlasnicima fotografija, a ne s hrvatskom javnosti. Po tom pitanju čovjek se ne treba opravdavati nikome osim, ponavljam, onima koji se smatraju oštećenim njegovim "akcijama". To što je Grubnić "u očima" Instagrama javna osoba koju prati oko dvadesetak tisuća ljudi posve je druga stvar. Svi pratimo profile koje želimo pratiti. Nitko nas na to ne prisiljava. Ne plaćamo članarinu i nismo upisani u službeni fan klub. Radi se isključivo o pojedinačnoj odluci. I tu dolazimo do dosadnog, izlizanog licemjerja koje nije samo hendikep Hrvatske već svih zemalja koliko god one bile razvijene. Ljudska priroda je ljudska priroda.

@lucashager

Instagram je postao aplikacija preko koje pratite što se događa u nečijem životu. Pobude mogu biti različite. Mogu vas pratiti prijatelji koje vidite dva puta godišnje jer ne živite u istoj zemlji ili vas mogu pratiti ljudi koji to čine iz isključivo negativnih, malicioznih razloga. Na Instagramu svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali pitanje je odakle dolazi korijen tog mišljenja. Zašto bi pratio nekoga tko mi diže živce? Znači da se ujutro probudim, odem na Instagram i prije nego što operem zube krenem rigati vatru ili na nečijem profilu ili tiho u sebi od frustracije, zavisti, bijesa... Meni je to mazohizam koji zahtijeva dosta vremena i emocija, a vrijeme je danas luksuz koji si rijetki mogu priuštiti. Je li Grubnić laka odnosno iritantna meta svojim profilom? Mnogima je, ali zašto pratiš nekoga tko te iritira i trošiš svoje oči i misli na nešto što je u srži potpuno irelevantno. Ako imaš pravo izbora, zašto biraš isključivo negativne poteze koji ti oduzimaju sate vremena. Marko Grubnić nije jedini.

više od 70 % slavnih Hrvatica koje jedva spajaju kraj s krajem svakodnevno izvodi budalaštine Sve "najbolje frendice" koje se kolju ili mole muža na koljenima da im kupi kakvu torbu kojom vade mast svojim "frendicama". Ponovno, sve je to legitimno i može biti zabavno, ali bazirati se isključivo na to i pratiti ih na dnevnoj bazi zbog tih razloga je jednostavno gubitak vremena. Neka se same među sobom natječu. Pa i one izmišljaju svoju stvarnost na dnevnoj bazi. I tu dolazimo do licemjernog problema, jer svi mi volimo dodati malo snova u svoju realnost, odnosno, istu uljepšati. Instagram bi se trebao prekrstiti u Instaego. Znam koliko puta sam ja objavio neku idiotsku fotku. Doduše, svaka fotka je moja. Sve isto tako ovisi o kontekstu s kojeg gledate nečiji Instagram.

Peninsula hotel

U mom slučaju živim vani, ne vidim 50 % ljudi koji mi u životu zbilja nešto znače, nemam Facebook, volio bih imati vremena za dopisivanje, ali nemam jer moram raditi pa objavim fotku o tome gdje sam i što radim. Nekad sam u nekoj šumi do koljena u blatu na snimanju koje traje danima sa smiješnim budžetom i spavam u kakvom motelu, a nekad sam u prvoj klasi aviona ili Mercedesu koji me vozi na revije. Isto tako, nekad sam kod roditelja u Dugom Ratu, gdje ću fotkati nešto što su roditelji napravili za sestru ili mene, a nekad sam u Buenos Airesu u hotelu od pet zvjezdica razmažen kao mačka Karla Lagerfelda. Život je takav, barem u mom slučaju. Krajnosti su goleme. Naravno da netko može onda upikirati jednu fotografiju od njih sto i reći "vidi kretena što se pravi važan". Sve je to pitanje konteksta i osobne interpretacije jer ako idete na nečiji profil s namjerom da budete zločesti, onda ćete biti zločesti bez obzira kakva se fotka tamo nalazi.

Osim što je kršio autorska prava vlasnika fotografija koje nisu njegove, Grubnić se navodno fotošopirao na mjestima na kojima navodno nije niti bio I? Njegov problem. Nije moj niti je vaš. Ako radi to što radi, onda to čini iz nekih svojih razloga koje ne treba nikome objašnjavati jer opet ponavljam: nije dužan nikome odgovarati osim autorima čije je fotografije prezentirao kao svoje. Kakve prijatelje ima ili peče li mu mama kolač je njegova privatna stvar. To što je nečiji profil "javni", ne znači da korisnik mora polagati bilo kakvo opravdanje nekom tko ga samoinicijativno prati. Tko vas je prisilio? Njegov problem je njegov problem. Nije vaš niti je moj. Mogao bih to shvatiti da je Beyoncé ili Madonna ili kakav slavni fotograf koji ima vojsku ljubitelja svog rada. Javne osobe koje žive od drugih ljudi, odnosno svojih fanova, ipak imaju određenu odgovornost.

Marko Grubnić

Marko Grubnić nije Beyoncé niti Madonna. Ne pruža javne usluge niti živi od svojih "pratitelja". Prema tome on nema odgovornost. Ali ono što je izuzetno bezobzirno je nekome u komentarima postavljati ozbiljne zdravstvene dijagnoze s kojima se u zadnjih 48 sati svi razbacuju. Jedna je stvar kolokvijalno izjaviti da je netko "glup", ali sasvim je druga stvar pisati da ima netko ima "bipolarni poremećaj" ili kakvu sličnu dijagnozu koja je ozbiljna, teška i opasna. U demokraciji svatko može pljuvati po svakome, ali postoji granica koja se ne bi smjela prelaziti. Poznajem ljude koji pate od bipolarnog poremećaja, i sam se više od desetljeća borim s kroničnom depresijom i tko ste vi da takve dijagnoze, s kojima je prokleto teško živjeti, razbacujete okolo kao da se radi o prehladi? Nije ljudski. Jednostavno nije ljudski.

Napominjem, ako čovjek ima problema, onda je to izuzetno privatna stvar koje je svjestan ili nesvjestan i za koju mu treba pomoć najbližih. Svatko od nas može se nasmijati nekome, ali komentirati na tako divljački, okrutan način je životinjski. Pa sâm sam se smijao kada sam vidio fotošopiranu fotografiju s terase The Peninsula hotela u New Yorku. Naravno da se radi o fotomontaži i naravno da me dodatak one ukrasne jelke povrh već izmasakrirane fotke nasmijao do suza. Ali da ću ući u dubiozu nečijeg stanja uma i osuditi osobu kao da je jedina na svijetu koja takve ekshibicije radi – nema šanse.

Marko Grubnić je očito ekshibicionist Voli se pokazivati, isticati, biti u centru pažnje kao i stotine drugih javnih ili polujavnih osoba koje žuti tjednici i portali vole pratiti. Svatko pronalazi svoj način da bude u centru pažnje, ali nisam znao da je to zločin? Pogotovo kada tisuće ljudi pobožno prate i na taj način podržavaju takve ekshibicije, dolijevaju gorivo na vatru koju onda idu gasiti "blagoslovljenom vodom" s izrazom prijezira na licu. U ovoj "Photogate" aferi koja iz sata u sat poprima skandalozne razmjere nije problem Instagram Marka Grubnića nego je problem u nama samima. Miljama sam daleko od moralne vertikale bilo kakvog tipa, ali mislim, odnosno, nadam se da znam gdje je granica. Evo osobno mrzim brokulu, ali ne pada mi na pamet da je kupujem, jedem, gledam svaki dan i vičem koliko je mrzim.

Sada ispada da branim Marka Grubnića, ali jednostavno pokušavam biti objektivan u nečemu što je njegovo i privatno. Moje profesionalno gledište prema radu Marka Grubnića je jedna posve druga stvar. Mislim da nije stilist i mislim da je uz nekoliko drugih ekshibicionista u potpunosti srozao zanimanje koje je zapravo zanimanje. Posao je to od kojeg svakodnevno živim i koliko god taj isti posao bio lud i iracionalan, na koncu dana ga doživljavam izuzetno ozbiljno jer mi plaća račune: dvije stanarine, asistenta i cijeli niz editoriala za koje magazini nemaju novca. Logično je onda da moram raditi pa i šest dana zaredom s pet sati spavanja uz pritisak glavnog urednika ili klijenta koji od mene želi najbolje, a to najbolje ne mogu uvijek ispuniti. Isto je tako logično da me taj ludi posao dovede do toga da riskiram svoje zdravlje kroničnom iscrpljenošću. Na mom Instagramu zvuči zabavno odraditi relaciju New York - Amsterdam - Kuala Lumpur - New York u sedam dana, ali rijetko tko razmišlja o fizičkim posljedicama kada u kratkom vremenu promijenite toliko vremenskih zona, klimatskih uvjeta i kada se od vas očekuje da idete na set čim izađete iz aviona. Naravno da moj posao ima niz pozitivnih strana, ali često se zanemaruju one negativne.

Zašto sam skrenuo na ovu temu? Zato da s odmakom prikažem kako Instagram Marka Grubnića zapravo nema veze za "poslom stilista", već je njegova privatna sferaPonavljam kao naporna papiga već godinama da sam doslovno, ali doslovno emigrirao iz Hrvatske upravo zbog "mačaka", "gurua" i ostalih ekshibicionista zbog kojih je moja branša u javnosti percipirana kao izmišljotina "pedera koji se prave da imaju zanimanje". U tom kontekstu, s profesionalne strane, za mene je Marko Grubnić šala, modna karikatura koja posao kojim se ja bavim još uvijek na našim prostorima prikazuje kao površnu glupost. Za mene nije površna glupost kada znam da su "manji stilisti" za kampanje brendova plaćeni 3000 dolara po danu snimanja, dok se honorari onih veći penju do 15 000 po jednom danu. Uzmite u obzir da se gotovo ni jedna kampanja ne može snimiti u danu, već se radi o minimalno dva dana, a maksimalno pet dana. Uz sve to, tu su lookbookovi, revije i razni drugi projekti koji se zbilja dobro plaćaju. Poznata stilistica Katie Grand je za revije Louis Vuittona dok je Marc Jacobs bio kreativni direktor kuće bila plaćena oko 40 000 dolara po danu, dok jedan od najvećih stilista današnjice, Karl Templer, za godinu dana rada na apsolutno svim kampanjama, revijama i ostalim projektima brenda Tommy Hilfiger ima basnoslovni honorar od milijun dolara. Treba dakle razdvojiti ono što mislim o profesionalnom radu Marka Grubnića i ono što zbilja spada u njegovo privatno područje koje drugi prate po vlastitom izboru.

S jedne strane je tužno, a s druge opet pohvalno koju razinu istraživačkog novinarstva pripadnici podforuma "Kokošinjac" zapravo posjeduju S njima se ne može mjeriti nijedan domaći "žuti novinar" pa čak niti ozbiljniji novinar jer kojom brzinom oni iskopaju jasne dokaze je šokantno. U stanju su stvoriti i dokazati cijelu aferu u 24 sata dok novinari iste ili ignoriraju ili u svojim medijima prevedu na razini učenika osnovne škole. Pobude forumaša uvijek su upitne i često zlonamjerne, ali kada malo bolje analizirate na tim forumima se može naći više istine nego u tekici bilo kojeg celebrity novinara. Isto tako treba uzeti u obzir da se mnogi "žuti novinari" ne žele zamjeriti poznatim osobama iz niza razloga. Neki od njih su doušnici, neki će im poslije trebati da preko njih dođu do XY poznate osobe, a s nekim jednostavno moraju biti dobri iz raznih, ali često političkih razloga. Kao što sam jednom već napisao, postoje "zvijezde" u koje se može dirati i postoje "zvijezde" koje nitko ne može dotaknuti jer će snositi određene posljedice.

Iako sam u načelu negativno nastrojen prema "Kokošinjcu", moram biti iskren i priznati da bi njihov magazin bio najčitanije domaće štivo koje ne bi preokrenulo samo zabavnu nego i društveno-političku scenu. Ironično je primijetiti kako istina može izaći na površinu iz malicioznih namjera, ali čest je to slučaj i kod svjetskih tabloida. I na kraju cijele ovo "Photogate" afere, koja će se idućih dana razvijati i poprimati dramatične oblike, zatvaram priču s citatom jednog komentatora s 24 sata koji je pametno ustvrdio: "I? Who the fuck cares?"

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više