Traži

Grgo Zečić: Prokletstvo \"novog\" novca

Grgo Zečić: Prokletstvo "novog" novca

Nova "elita"

BURO.


Iako više ne živimo u 90-ima, u svijetu se još uvijek s dozom znatnog podsmijeha koristi termin "nouveau riche", odnosno, "novi bogataši"

Taj termin eksplodirao je u medijima kad su nakon bezgranično sumnjivih privatizacija "vojske Ruskinja" doslovno pomele sve milanske dućane. Bio je to i početak "logomanije" u kojoj dan-danas živimo. Pravo iznenađenje dolazi s činjenicom da je koncept "nouveau riche" svoj korijen izvukao iz antičke Grčke, odnosno 8. stoljeća prije Krista kad su aristokrati i pjesnici dugovječnog obiteljskog stabla pisali o "plemenima koja prije nisu imala zakone ni znanja, sad su oni plemići, a mi smo ostarjeli otpad". Dakle, očito su gotovo od pamtivijeka postojali tajkuni. Što dovoljno govori o ljudskoj prirodi. Ali dosta o povijesti. Mene fascinira sadašnjost, odnosno odnos između "starog" i "novog" novca. Za taj "novi" novac često se zna reći kako je "prljav" jer se uglavnom do njega dolazi u prilično kratkom roku, ali to ne mora nužno značiti ništa. Često odviše lako donosimo zaključke. Možete biti nekakav Amerikanac iz rudarskog gradića i osvojiti 300 milijuna dolara na mega lutriji kakve se često organiziraju.

Za mene je razlika između "novog" i "starog" novca u ponašanju onih koji ga imaju. "Nov" novac je vrlo često nepristojan jer novcem ne možete kupiti manire niti odgoj, a to je ono što nas oblikuje. "Novim" novcem teško ćete kupiti znanje, ali ćete lako kupiti kakav Rolex. U svijetu u kojem danas živimo novac je nužno zlo jer jednom kad ga se dočepate onda želite još i upadnete u bunar ovisnosti. Bezbroj puta sam se susreo s pripadnicima generacije "novog novca" koji su jednostavno nepristojni i bahati ljudi bez imalo manira i osnovnog kućnog odgoja. Olako se ponašaju sebično i ne znaju za empatiju. Što je najzanimljivije - međusobno se druže i stvaraju svijet koji je samo njima realan. Unutar tog njihovog balončića traje natjecanje o tome tko je gdje skijao i tko je prvi došao do hit torbe ili najnovijeg modela Range Rovera. Znači, ne samo da su nepristojni nego se ponašaju kao djeca u osnovnoj školi. Kad sam ja kao dijete bio u prvim razredima osnovne škole, sjećam se da su cure skupljale salvete, vjerovali ili ne. Ne znam je li se to događalo u drugim školama, ali one su se vatreno natjecale koja će imati više salveta ili koja će doći do posebne salvete koju nitko nema. Tipa "donijet će teta iz Njemačke". Pripadnici klana "novog" novca igraju potpuno identičnu igru. Skupljaju salvete. Nikad nisam skužio što će nekome dvjestotinjak salveta od papira, ali eto. Skupljaju salvete da bi se međusobno natjecali. Što je zapravo prirodno jer se svi volimo natjecati, priznali to ili ne, ali granice zdravog razuma postoje.

wolf

"Stari" novac je s druge strane ekstremna suprotnost ovom "novom". Jer kako je jedna mudra žena rekla: "Evo, tu sjedimo i pijemo iz čaša od Baccarat kristala jer su dio mog života. Nisu izložbeni primjerak, neću gledati u njih. Kako mogu kupovati dvadeset torbica u mjesec dana ako to nije dio mog odgoja. Ja samo želim uživati u životu sa svojih par prijatelja bez obzira što smo jeli ili gdje smo bili". Ovaj primjer nosi dobru pouku jer nećete s jedne strane držati kristalne čaše u dizajnerskom regalu samo kako biste ih pokazali, a zapravo jesti iz plastičnih tanjura.

"Pokazivanje" je osnovni problem "novog novca"Nedavno sam s prijateljicom koju poznajem iz londonskih dana otišao na njeno "imanje" van Pariza. Cura je doslovno rekla: "Idemo gore na selo". Ono što nije rekla je da je njeno "imanje" obiteljski dvorac Châteu d'Haroué koji obitelj posjeduje još od 18. stoljeća i da je njena mama princeza. Isto tako nije se hvalila kako dvorac ima tipa 52 kamina. Došao sam tamo, dočekala me "mama princeza" i prvo što smo napravili je zajedno otišli u kuhinju gdje smo narezali neku lokalnu suhu kobasicu. Nas troje bez ikakvog osoblja, pompe ili ture koja će mi pokazati sve što imaju. Uz stari kamin u kuhinji i tu kobasicu s malo kruha proveli smo večer. Iako su prvorazredni snobovi, Francuzi su fantastično elegantni kada je riječ o novcu. Stare francuske obitelji o novcu ne razgovaraju, bogate skandinavske obitelji će izbaciti sina iz kuće s 19 godina i poslati ga u svijet da sam nađe svoj put ili će pak ostaviti cijelo bogatstvo u humanitarne udruge. "Nov" novac će svojoj djeci kupiti najbolji mogući automobil, upisati ga u dvadeset izvannastavnih aktivnosti i naučiti kako se izgovara Kitzbühel. Ne radi se ovdje o osudi "novog" novca već o ponašanju onih koji ga posjeduju. Novca se ne treba sramiti, ako je legitimno stečen, ali isto tako ga ne treba trljati u lice samo zato što ga imate. Takvo ponašanje od djece stvara razmažena derišta koja smatraju da imaju legitimno pravo nakon srednje škole dobiti "bijesan auto", a nakon diplome na privatnom fakultetu dobiti stan. Iako oni do tog novca nisu došli i nije njihov, ali roditelji "novog" novca će to u većini slučajeva priuštiti svojoj djeci jer ona moraju imati najbolje. Samo što djeca nisu "salvete". 

 

Amerikanci su recimo katastrofalni s novcem Koliko ste puta pročitali da je neki loto milijunaš izgubio sav novac trošeći ga na notorne gluposti? Ima brdo takvih slučajeva i u Europi, ali Amerikanci koji brzinski dođu do novca uistinu ne znaju s njim i tu je ključ jer prema novcu morate imati poštovanje.

A znate što me fascinira u posljednje vrijeme? Kad uspijem pogledati domaće vijesti čujem o milijunskim iznosima jamčevina nekih menadžera ili političara koji su završili u zatvoru. Radi se o ciframa koje su za naše prostore goleme. I tu se opet vraćamo do tog odnosa prema novcu. Znate li tko najurednije plaća režije iako možda kasnili mjesec ili dva? Umirovljenici. Stvarni stariji ljudi koji će od mizerne mirovine platiti onu glupu televizijsku preplatu. Nisu oni pripadnici nikakvog "starog" novca, ali poštuju novac jer on sa sobom nosi odgovornost. I onda mi pamet stane kad u nekom prilogu žena u kasnim sedamdesetima kaže reporteru kako tisuću kuna daje za režije, a ostane joj 600 kuna za život. Nisam moralist niti demagog jer i sam imam problema s odnosom prema novcu. Kad mi je bankovni račun prepun onda sve potrošim i ne znam štedjeti, ali moram se barem malo opravdati. U mom slučaju radi se o impulzivnosti, opsesivno-kompulzivnom poremećaju s kojim se borim i koji nema toliko veze s novcem koliko s nekim drugim demonima. Odrastao sam u obitelji u kojem mi nikada ništa nije nedostajalo, ali sam odmalena naučen da novac nije igračka. Nažalost "nov" novac u većini slučajeva služi kao igračka. Potiče obračune, liječi komplekse i stvara iluziju koja je ravna narkomanskoj ovisnosti. Ne postoji ništa opasnije nego kad izgubite doticaj s realnošću. Mnogi taj doticaj vrlo lako izgube i nađu se u začaranom krugu gdje postaju robovi vlastitih platinastih kartica i bankovnih računa.

Kad ste izloženi takvim primjerima nije čudo što stotinjak tisuća Hrvata odlazi na skijanje koje plaćaju idućih dvanaest mjeseci u obrocima. S jedne strane propadamo, a s druge strane "letimo" na europska skijališta. To nema nikakve veze sa zdravim razumom. U redu, postoje obitelji koje vole skijanje kao sport, ali postoje one koje idu na skijanje kako bi rekli da su bili na skijanju. I to ne na bilo kakvoj lokaciji. Znaju se zvučna imena. Mnogi od tih "skijaša" direktna su posljedica izloženosti odabranoj eliti "novog" novca. Svi volimo uživati u životu, ali ako nemaš i ne znaš što će se dogoditi u narednoj godini dok plaćaš rate svog ega - čemu to? Ovo malo životnog iskustva do sada me naučilo da je "stari" novac skroman, tih i pristojan. A "natjecanje u salvetama" još uvijek nisam shvatio.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor