Traži

Grgo Zečić: Sumrak hrvatske glazbe

Grgo Zečić: Sumrak hrvatske glazbe

Što se dogodilo s hrvatskom glazbenom scenom?

Notice: Undefined variable: p in /home/buro247/public_html/www/themes/main2018/articles/index/show/_info.phtml on line 23 Call Stack: 0.2333 8433080 1. Zend_Controller_Front->dispatch() /home/buro247/public_html/application/OpApp.php:69 0.3449 13399680 2. Zend_Controller_Dispatcher_Standard->dispatch() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Front.php:954 0.4278 15867360 3. Zend_Controller_Action_HelperBroker->notifyPostDispatch() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Action.php:527 0.4278 15868624 4. Zend_Controller_Action_Helper_ViewRenderer->postDispatch() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Action/HelperBroker.php:277 0.4279 15868688 5. Zend_Controller_Action_Helper_ViewRenderer->render() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Action/Helper/ViewRenderer.php:972 0.4288 15869736 6. Zend_Controller_Action_Helper_ViewRenderer->renderScript() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Action/Helper/ViewRenderer.php:933 0.4289 15869880 7. Zend_View_Abstract->render() /home/buro247/public_html/_library/Zend/Controller/Action/Helper/ViewRenderer.php:912 0.4289 15886920 8. Zend_View->_run() /home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Abstract.php:888 0.4403 16432192 9. Zend_View->partial() /home/buro247/public_html/www/themes/main2018/articles/index/show.phtml:128 0.4403 16432632 10. Zend_View_Abstract->__call() /home/buro247/public_html/www/themes/main2018/articles/index/show.phtml:128 0.4407 16433520 11. call_user_func_array:{/home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Abstract.php:350}() /home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Abstract.php:350 0.4412 16463256 12. Zend_View_Abstract->render() /home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Helper/Partial.php:112 0.4412 16479976 13. Zend_View->_run() /home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Abstract.php:888 0.4424 16511904 14. Zend_View_Abstract->render() /home/buro247/public_html/www/themes/main2018/articles/index/show/header.phtml:22 0.4424 16528624 15. Zend_View->_run() /home/buro247/public_html/_library/Zend/View/Abstract.php:888 Grgo Zečić


Fotografija: Jugoton

U New Yorku ovih dana hara nekakva "povijesna snježna oluja", koja oluje nije vidjela. Uredi zatvoreni, sastanci i snimanja otkazana, redovi u dućanima gdje se masovno kupuju osnovne namirnice kao u doba hladnog rata

Amerikanci vole dramu, paranoju i histeriju. I usred te "povijesne mećave" lagano se prošetam do ureda najbolje prijateljice, gdje je od trideset zaposlenika ostalo samo desetak. Svi Europljani. Ameri pobjegli kući jer zovu uplakane mame, zabrinute dečke, tete iz Kanade. A vani doslovno snježna ljepota. I tako zadnja dva dana provodim uglavnom kući, jer sve što sam imao u rasporedu je otkazano. Kad imam toliki luksuz slobodnog vremena, onda obavezno prošvrljam hrvatskim portalima. Žao mi je preranog odlaska Kemala Montena, istinskog Sarajlije neopisivog glasa. Sarajevo je za mene posebna priča, povezanost koju ne mogu objasniti. Vjerojatno se tiče mojih roditelja i njihovog prvog zajedničkog putovanja koje je bilo baš u Sarajevu. Možda sam tamo začet. Tko zna. Čitam zaslužene ode Kemalu, ali u istim medijima eksplodiraju članci o nekoj Sandri Africi i njenom koncertu u dvorani osnovne škole u Krapini. Stanovita Afrika spada u sferu turbo folk pjevačica, a poznata je po stihovima kako će joj "netko noćas napraviti sina". Doznao sam kako se radi o njenom najvećem hitu koji pjeva na svim gažama. Ne znam koliko djece ima.

Dakle, s jedne strane Kemalova smrt, s druge strane rasprave o Sandri Africi u gotovo svim domaćim medijima. Glazba je za mene gorivo bez kojeg ne mogu raditi. Esencijalna je u mom životu. Volim ju jer me inspirira, tješi i podiže. Ako pronađeš glazbu koju voliš, onda će ti ista govoriti bez obzira na svoju starost. Dobra glazba nema rok trajanja. Volim rane Rolling Stonese, Joy Division pa sve do indie bendova kao što su The Radio Dept. i The War on Drugs. A gdje su tek Nina Simone, Joni Mitchell i ostale legende koje me inspiriraju. Od domaće glazbe oduvijek sam volio Bajagu, stari Magazin, Ninu Badrić, ali i neke nove klince kao što je bio Yammat. Izostavio sam još cijelu listu svih onih koje volim slušati jer mi je glazba kategorizirana po raspoloženju, a arhiva je prilično velika. Ali vratimo se onome što me inspiriralo za ovu kolumnu.

Domaća glazbena scena je u posljednjih nekoliko godina jeziv labirint obmane

Prilično je licemjerna jer će vam mnogi reći kako niti slušaju niti pjevaju tamo neki folk, turbo folk, narodnjake ili kako li se već zovu. Problem je nastupio kada je hrvatski pop krenuo potpuno izumirati. Veliki broj današnjih hrvatskih pop pjevačica nisu pop nego turbo folk izvođači fascinantnih stihova. Turbo folk je i njihov izgled kojim nas bombardiraju iz dana u dan. Tko ima kraću, veću, prozirnu... Glazbe nema. Postoje fizički atributi i melosi koji izazivaju bacanje čaša o zid.

Problem je što nova generacija nema pojma što je pop. Kao klinac odrastao sam u vrijeme E.T.-a kad je "Tek je dvanaest sati" bio najveći hit koji sam ikad čuo. Poslije je scenu pokorila Nina Badrić, sjećam se Prljavog kazališta i mnogih drugih. S obzirom na to da sam odrastao u Dalmaciji, tu je stari Magazin s Nikolovskom i vječni Oliver. To su bila moja prva glazbena iskustva, prve melodije koje su mi još uvijek u glavi. Današnji klinci nemaju pojma što je pop jer popa u Hrvatskoj nema. Baš kao što su sa scene izbrisani antologijski autori zapanjujuće moćnih tekstova. Razumijem da se vikendom svi moraju opustiti i zaplesati na stolu, šanku ili čemu već, ali ne razumijem medijsko redefiniranje glazbe u Hrvatskoj.

Urbana glazba ne može opstati jer ne daje dovoljno sočnog mesa za medije pa koga onda briga za neki Yammat ili neke "zlostavljače Bambija". Sve to široj javnosti zvuči nepoznato i bolesno. Baš kao što se Urban, koji stvara potencijalno najbolju glazbu i tekstove na našim prostorima, još uvijek percipira kao tamo "neki čudni, bivši ovisnik". A čovjek je glazbeni genijalac. Svi koji stvaraju vrhunsku glazbu i pišu stihove od kojih se mi rijetki naježimo, tretiraju se kao marginalci scene, dok mainstream predstavljaju cure u haljinicama s tekstovima koji su za sve, uvjetno rečeno, normalne žene i djevojke uvredljivi i seksistički. U jednom od tekstova jedne od medijskih princeza estrade pjeva ona "pa dođi ko slavljenik na tortu i uzmi mi ljepotu". Znači ona je torta i poziva ga da navali na nju. I to je hit. Veliki hit.

I tako se cijeli niz njih izvrće na pozornici, diže adrenalin istočnjačkim melosom, priglupim stihovima, dok mediji sve prate u stopu. Ali pitanje je što će od toga ostati? Tko će od te mlađarije koja sada vrišti na te "hitove" za deset godina otići na YouTube i potražiti istu pjesmu? Niti jedan takav uradak ne može preživjeti test vremena jer ima površan i kratkotrajan učinak. Djeca odrastaju, ljudi se mijenjaju. Zanimljivo je vidjeti kako legendarni stihovi još legendarnijih izvođača i dalje žive. "O jednoj mladosti" Josipe Lisac nema milijunske poglede na YouTubeu, ali zato ima ljubitelje koji se non-stop vraćaju, i nekad bivše "neke nove klince" koji tek sada otkrivaju Josipu i beskrajno uživaju u njoj. Njeni radovi ostaju i nakon nje. I tu se sagledava najveća moć glazbe, kad ista nadživi autora i pronađe put do nove generacije.

Isto je s Oliverom kojeg, kao izuzetnu iznimku, vole stari i mladi. Nina Badrić je u vlastitoj ligi i istinska kraljica onoga što pop s dušom treba predstavljati. Poslušajte, primjerice, njenu interpretaciju "Molitve" Parnog valjka koju je izvela u prosincu prošle godine na VIP Božićnom koncertu. Nina ne pjeva, nego vas nosi na tim stihovima. Tek sam nedavno otkrio Oliverovu kultnu "Ništa nova" koju je otpjevala Radojka Šverko u Lisinskom prije nekoliko godina. Svatko tko ima imalo razumijevanja prema onome što glazba radi za dušu naježi se kao nikada dosad.

Ali sva ta imena nisu dovoljno zanimljiva da bi ih se uistinu tretiralo kao prvake i najveće od najvećih. Treba im "slastičarski" stih ili fizički atributi izloženi na pladnju kako bi stekli status "plemstva estrade". Što znači da glazba više nije bitna, ona je sporedna i nalazi se na trećem mjestu. U Hrvatskoj, s jedne strane, imate te polugole turbo folkerke, a s druge, nekoga kao što je Thompson. Frajer mlatara mačem na pozornici dok u publici skandiraju klinci rođeni 1995. sa ustaškim kapama i simbolima nacističke utopije. Kućni (ne)odgoj ih je očito zbunio jer su po njemu "striček Pavelić" i "ujko Hitler" nekakvi junaci. Njegovi stihovi, po mom su mišljenju, često opasni za sve one koji nemaju dovoljno hrvatstva u krvi, ali koga briga za to. On puni stadione. Samo fascinira da će isti klinci skinuti ustaške kape i za vikend otići "odvidavati žarulje" u nekom narodnjačkom klubu. Višestruki poremećaj glazbene ličnosti.

Ne znam kako da to drugačije objasnim. U toj kaljuži, negdje na margini, nalaze se izvanredni umjetnici koji se iz dana u dan utapaju zbog Afrika, paprika, torti i ostalih čarobnih stihova. Mene bi kao izvođača koji voli i živi glazbu takvo stanje stvari izuzetno boljelo, ali oni moraju znati da će dugotrajno pobijediti jer njihova će glazba živjeti i osvajati uvijek iznova i zauvijek. Čudan je taj naš narod koji nepravedno zapostavlja najveće hrvatske glazbenike i slavi one koji visoko surfaju na valu "narodnjaka", koji su maskirani u nešto što mediji znaju nazivati pop glazbom. Sve je to monstruozna konstrukcija. Uvjeravam vas da Svetlana Ražnatović Ceca najavi koncert na kakvom stadionu u Hrvatskoj karte bi nestale i prije službene prodaje. Nema te braniteljske udruge koja bi spriječila tisuće da odu na njen koncert. Masa bi slavila, kvazi "jet-set" se skrivao po ložama i Ceca bi zapalila stadion. Bez obzira na to što smo na sunovratu ultra nacionalizma. Kakva ljubav, Bog i domovina? Te bi noći vladao "lijepi Cecin grom".

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više