Search

Grgo Zečić: \"Uber or not\"

Grgo Zečić: "Uber or not"

Zašto Uber ne funkcionira u Hrvatskoj?


Sačuvaj me Bože hrvatskih taksija. I tu bih trebao završiti svoju kolumnu u haiku formi.

U Zagrebu sam prosječno četiri puta godišnje po par dana i u tom periodu koristim isključivo taksi ili hodam, ako mi je odredište relativno blizu. Ruku na srce, više volim taksi jer stignem odraditi mailove, pročitati vijesti i stići što je brže moguće na željenu destinaciju. Ali taksi scena u Hrvatskoj danas je postala nešto poput "divljeg Zapada" gdje vladaju kauboji. Uglavnom kauboji srednje životne dobi ili pak malo stariji, opasnog pogleda s nezaobilaznom cigaretom u ustima koju nervozno vrte. Prva meta tih gradskih taksi kauboja, koji su godinama galopirali ulicama Zagreba ponašajući se kao da posjeduju svaki centimetar ceste, bio je Cammeo. Tu je bilo svega. Od najnižih uvreda poznatih ljudskom rodu pa sve do šaka koje su letjele sa svih strana. Takvo što bilo je i za očekivati jer Radio Taxi Zagreb posjedovao je kompletni monopol nad hrvatskom metropolom. A monopol kod nas znači da se ponašate kako god to poželite i uz to stječete pravo na neometanu zaradu po vašem izboru.

Cijene taksija u to mračno doba "prijevozničke usluge" ponekad bi dosezale nebulozne iznose, ali kako se uopće boriti protiv tadašnjih monopolista, a danas kauboja? Veliki broj ljudi jednostavno je izbjegavao taksi jer u određenom segmentu taksi je zbilja predstavljao luksuz. To je trik u igri s monopolom – nemate pravo izbora. S Cammeom je došao izbor pa su kauboji poludjeli. Ali kada se na horizontu ukazao Uber, tek su se onda usta svima zapjenila. I prvima i drugima i trećima. Cammeo više nije problem, sada je glavni problem taj prokleti, kapitalistički Uber. Dok se Cammeo napadao divljački, taktike za napade Ubera ipak su malo taktičnije pa se vozače nedavno vrlo suptilno i decentno "upoznalo s vrlim hrvatskim carinicima". Kauboji su evoluirali u taktici. Bez sumnje.

Uber koristim posljednje tri godine u New Yorku, London, Parizu, Los Angelesu, pa čak i Detroitu, koji i dalje glasi kao jedan od najopasnijih gradova u SAD-uUberov sistem danas funkcionira gotovo pa savršeno. U New Yorku je Uber dosegao vrhunac usluge s mogućnošću izbora automobila, unaprijed se možete izjasniti o glazbi koju želite slušati tijekom vožnje, dok vas za vrijeme puta vozač nudi vodom, slatkišima i punjačima za mobitel. Sve što progovore je "dobar dan", "kako ste", "smeta li vam glazba" i "uživajte u danu". Komunikacija je svedena na minimum. Moram priznati da su pariški Uberovci u nekim slučajevima znatno luksuzniji od ovih na Manhattanu. Automobili su u Parizu besprijekorni, a uz vodu vas dočekaju maramice, čokolada, žvakaće gume... Isto vrijedi za Los Angeles. Uber je luksuz koji si možete priuštiti i to po cijeni "normalnog taksija". U New Yorku je Uber uspio gotovo izgurati legendarni "žuti taksi" kao možda najveći simbol Manhattana, uz Empire State Building i Kip slobode. "Malog rata" je naravno bilo, posebno kada je gradonačelnik Bill De Blassio ove godine htio pod svaku cijenu ograničiti rastuću moć Ubera, ali je pod pritiscima peticija građana i prosvjedima ispred gradske vijećnice Uber odnio pobjedu.

Uber

Iako Uber danas "posjeduje" Manhattan tisućama automobila, nije sve tako crno za "žute taksije" jer oni i dalje nastavljaju dobro operirati. Naime, ako ste na ulici i zbilja vam se žuri, onda jednostavno podignete ruku i u roku od par sekundi naletite na omiljene taksije koji su nam ipak svima pod kožom bez obzira na profesionalnost i sav komfor koji Uber pruža. Ponekad je Uber isto tako "prebukiran" pa je vrijeme čekanja malo duže, što vas isto tjera da možda izađete na ulicu i tražite svog "žuću". Isto tako, ne zaboravite da je Manhattan grad turista, a turistima je taj "žuti taksi" prava atrakcija.

taxi

Iako zvuči kontradiktorno, ta simbioza Ubera i taksija na neki način funkcionira na Manhattanu. Realno, Uber odnosi veći dio kolača svojom rastućom ponudom, koja se sve više razvija. Zbog količine vožnji u posljednje dvije godine zaradio sam status VIP putnika pa zbog toga imam pravo na VIP automobile, odnosno na VIP vozače koje su ocijenili putnici kao najbolji među najboljima. To je još jedna prednost Ubera, jer nakon svake vožnje vi ocjenjujete vozača i on ocjenjuje vas. Na temelju tog sistema "pet zvjezdica" Uber vas ima pravo "izbaciti" ako se zbilja pokažete kao nesnosan, bezobrazan i divlji putnik. Isto tako, Uber ima pravo prekinuti suradnju s vozačem koji konstantno zarađuje loše zvjezdice. Ako dodijelite dvije ili tri zvjezdice, Uber vas pita za razlog loše ocjene i ako je taj isti razlog mrvicu ozbiljnije naravi, onda će vas putem maila promptno kontaktirati, izraziti ispriku i vratiti novac. Dakle, Uber je formirao odnos između vozača i putnika tako da se oba faktora u ovoj priči moraju znati ponašati.

taxi

Dok su New York i Los Angeles svoje terene usavršili, primjera radi, London i dalje pomalo zaostaje jer dobar dio vozača čine imigranti koji se pod svaku cijenu trude pružiti najbolju moguću uslugu, ali zbog nepoznavanja grada često se pogube pa im treba dati vremena. Ali ako shvate da je vaša adresa udaljena par blokova, onda će vas savjetovati da sami prohodate jer je gužva toliko velika da nema smisla da čekate. Neće igrati igrice kako bi povećali zaradu za par funti. Moć drugog najprepoznatljivijeg taksija na svijetu, onog londonskog, "crnog", i dalje dominira jer Britanci drže do tradicije i shvaćaju svoj taksi kao dio bogate prošlosti i kulture.

U Uber se uzdaju pripadnici nove generacije, "milenijalci" koji vole auto u kojem mogu dobiti vodu, promijeniti radio stanice, napuniti iPhone, iPad ili bilo koje drugo tehničko čudo jer većina Ubera posjeduje sve moguće kabele. Temperamentni pariški taksiji prilično oštro divljaju pred Uberom jer su isto tako dugo imali monopol. Samo Pariz specifičan je zbog unikatne arogancije po kojoj su pariški taksisti slavni. Iako će razumjeti engleski u većini slučajeva, odbijaju ga govoriti pa se služe samo francuskim. Pariz je Pariz, klasa za sebe. No, Uber polako, ali sigurno ponovno odnosi bitku. Vozači u Parizu uglavnom su u odijelu, a automobili su u većini slučajeva prve klase.

Uber je dijete modernog kapitalizma, dostupan luksuz koji svi mogu "okusiti" Što se tiče Pariza Uber je mnogim urednicima za vrijeme tjedana mode olakšao budžet. Kada "pohodite" revije, onda vam automobil i vozač trebaju uglavnom cijeli dan ili minimalno osam sati. Po danu bi nas to došlo oko 500 eura u slučaju dobrog odnosa s agencijom koja iznajmljuje vozače. Ali cijene bi se znale penjati i do 700 eura po danu. Ako uzmete u obzir samo ženski tjedan mode, onda pomnožite ovu "dobru cijenu" od 500 eura osam puta. Iznos je golem. Modni djelatnici nisu poznati po štednji pa tako veći magazini imaju po četiri ili pet automobila, dok su malo manji ipak praktičniji pa glavni urednik i modni direktor dijele auto, stoga je trošak donekle izdrživ. Otkako se pojavio Uber uštede su postale značajne. Dok sam prijašnjih sezona dijelio auto s glavnim urednikom zavrzlama je bila dodatno kompliciranija jer smo često imali različite rasporede pa bi auto zadržali dulje od predviđenih osam sati. Uskladiti vozača s dnevnim rasporedom bio je pravi logistički kaos. Ali Uber je sve spasio.

Uber

Najvažniji i najznačajniji dio su troškovi jer umjesto golemih 500 eura po danu, urednik sada bez problema može proći s otprilike 150 eura, s obzirom na to da je cijena po vožnji oko desetak eura, a često auto podijelite s kolegom koji s jedne revije ide prema drugoj pa odemo zajedno, prokomentiramo viđeno i izmjenjujemo se po plaćanju vožnji. Nekim čudom za vrijeme revija Ubera ima sa svih strana pa par minuta pred kraj revije naručite ga preko mobitela i već po izlazu malo tragate okolo za njim i eto ga. Uber je pogotovo u Parizu radikalno olakšao budžet svima nama.

Vratimo se u domaću realnost jer New York, Los Angeles, London i ostali gradovi ne mogu se usporediti sa Zagrebom. Uber je tamo već dulje vrijeme prisutan i, što je najvažnije, mentalitet je zbog brzine života i radikalnih radnih navika potpuno drugačiji. Uber i Zagreb dvije su potpuno drugačije priče. Prije toga vratimo se opet na moje kauboje.

Sletim tako prije četiri dana u Zagreb iz Londona. Božićni blagdani ne bi bili božićni blagdani bez tri kofera. Ja ne bih bio ja da se ne pretrpam sa svim što mi treba i ne treba. Beskrajno me živciraju filmovi i serije gdje se "glavni junaci" spakiraju u deset minuta. Nemoguća misija za mene. Uglavnom eto mene i moja tri kofera. Od silne radosti otvorim svoju Uber aplikaciju i zatražim Uber, kad Ubera nigdje. Doslovno nigdje. Pa čekam pet minuta, deset minuta, dvadeset minuta i nakon toga odustanem. Čovjek bi pomislio da oko zračne luke Pleso ima "brdo Ubera", pogotovo zbog velikog broja stranaca koji pohode Zagreb, ali Hrvatsku generalno. I nakon toga odlučim se na najgori mogući scenarij: Taxi Gorica. E ovi kauboji su vam posebni jer jedini imaju monopol nad zračnom lukom pa se ponašaju kako god im padne na pamet. Jedina je to taksi opcija putem koje se možete dočepati centra Zagreba. Prvi u redu stoji nekakav manji taksi koji očito ne može "ugostiti" mene i moju svitu prtljage, a drugi po redu je značajno veći s prtljažnikom koji će me ipak izdržati.

I tako stoji "kauboj X", prvi na redu, gleda u mene pa s cigaretom u ustima dobaci "mali, hoćemo?"Da odmah nešto razjasnimo: osobe koje ne poznajem uvijek persiram iz osnovnog bontona. I žestokog sam uvjerenja da bi taksist trebao persirati svog putnika koji plaća uslugu. Naravno da neće govoriti "vi" djetetu, ali nisam dijete pa mi nemoj dobacivati kao da smo na štandu. I tako ja, "mali", odgovorim da bih ipak pričekao kolegu koji je drugi po redu zbog veličine njegovog auta. Ubaci se tada "kauboj Y" i posprdno mi priopći da je njegov kolega prvi, a on je drugi pa kako to "da ja ne znam matematiku". Ja ga upitam imam li pravo izabrati automobil koji ću platiti, a "kauboj Y" opali kako mogu, ali s obzirom da je njegov malo finiji i veći od koleginog priopći mi kako je njegova cijena 250 kuna, a cijena ovog prvog kolege je 200 kuna.

I tu se javlja jedan od značajnijih problema kauboja taksija iz Velike Gorice: oni pucaju cijene kakve god požele. Dok se on prepirao sa mnom u auto njegovog kolege, "kauboja X" ulazi bračni par iz Južne Koreje. Koferi su već u prtljažniku gdje ih "kauboj X" gura dok drži cigaretu u ustima. Gospođa ulazi prva i nakon desetak sekundi izlazi, ispričava se i kaže kako se zbog problema s astmom ne može voziti tim taksijem jer cijeli zaudara po cigaretama. Supružnici se doslovno ponizno ispričavaju dok "kauboj X" vrti cigaretu ustima i dobacuje "kauboju Y" doskočicu "a vidi ove kraljice". Treba li napomenuti kako je ovaj postariji par morao sam izvlačiti kofere iz prtljažnika?

Sve se to izdogađalo u manje od desetak minuta, a s obzirom da je u meni proradio bijes odlučio sam sa svoja tri kofera do Zagreba stići autobusom Croatia Airlinesa za 30 kuna. Muke po zagrebačkim taksi kaubojima nisu završile jer sada na kolodvoru treba pronaći taksi koji će me odbaciti do stana u Radničkoj koji nije daleko, ali s toliko prtljage ne mogu ići. Idem od taksija do taksija i svi me odbijaju zbog količine prtljage i "to ti je tam blizu" izgovora. Kažem da ću platiti koliko žele, ali tvrdoglavo odbijaju. Konačno mi se "smiluje" jedan kauboj u Škodi staroj dvadesetak godina i kaže "hajde, ulazi". I tako sam naguram kofere u auto i sve do svoje adrese slušam njega koji na mene gotovo viče da "zašto vučem toliko prtljage" i "znam li koliko kompliciram život svima njima zbog toga". Cijelim putem čovjek mrmlja sebi u bradu o tome "kako su neodgojene ove nove generacije". Ja sjedim, šutim i grizem se za jezik.

Konačno dođem do stana i spustim te proklete kofere i nazovem Anu (glavnu urednicu) pa joj objasnim da imam novu kolumnu, na što ona na svoj jedinstveni način kroz smijeh kaže "tek si sletio i odmah je skandal". Samo što nije skandal nego hrvatska realnost. U meni možda ima više novinara nego stilista pa idućih par dana u Zagrebu radim svoje mini istraživanje s desetak ljudi s kojima sam se vidio. Iskustva prilično ista kada su u pitanju Taxi Gorica i Radio Taxi Zagreb. U jednom slučaju Taxi Gorica je iz zračne luke prijatelju naplatio 300 kuna do centra na što je ovaj tražio račun. To je toliko razbjesnilo kauboja da ga nije htio pustiti iz auta prije nego što mu održi lekciju. Dogovorili su se za 250 kuna jer se kod kauboja agresija lagano počela buditi. U druga dva slučaja poznanici kažu kako imaju "svoje taksiste", odnosno taksije koji ih voze već godinama i s kojima imaju korektan odnos, odnosno dogovor i da im ne pada na pamet ući u taksi na taksi stajalištu. Problem kauboja je što su izrazito agresivni i nakon vožnje koju ste platili osjećate se kao da vi njima trebate biti zahvalni

Automobili su često stari, beskrajno zaudaraju na cigarete dok se na radiju vrte "popevke" ili bilo što što kauboj poželi slušati. Ako sjednete natrag, onda ce gunđati zašto mora pomicati sjedalo. A tek račun? Vozio sam se četiri puta taksijem Radio Taxi Zagreb i svaki je put cijena bila drugačija za istu rutu. I kada sam svaki put tražio račun, opalili bi mi pogled i upitali "a zašto". Samo mi je jedan taksist uručio račun. Najbolji dio je spika koju opale cime uđete u auto jer se razvežu kao da ste zajedno ovce čuvali pa vas ispituju "gdje idete", "odakle ste došli", "kako je tamo", "kolika vam je plaća u odnosu na Hrvatsku" i onda udare po političkim temama koje su uvijek iste: "Sanader, Bandić i Mamić". Vi nazad šutite, klimate glavom i jedva čekate da vožnja završi.

Jučer je taksist moju sestru i mene ispitivao tko nosi koji parfem pa se razvezao o "lošim parfemima u drogerijama", pa "gdje su najbolji", pa "kako on koristi jedan jedini već godinama" i nije jezika uvukao sve do kraja vožnje. Naravno da taksista uvijek morate pozdraviti, pristojno osloviti, platiti i zahvaliti se na vožnji. Ali taksi je tu da vas odvede od jedne do druge adrese, dok vi pritom možete raditi na mailovima, slušati svoju glazbu ili jednostavno buljiti kroz prozor. Slušati političke svjetonazore taksista nije nešto što želim trpjeti. To je isto kao da konobar u restoranu sjedne s vama za stol nakon narudžbe i počne pričati ili ispitivati o bilo čemu što mu padne na pamet.

Ali da se vratim na omiljene kauboje iz Taxi Gorice gdje sam nazvao centralu i raspitao se o cijenama. Više nego pristojni gospodin iz centrale jasno je objasnio cijene, koliko dođe dodatna prtljaga i kako sasvim normalno imate pravo izbora vozila. Nemam variranja cijena jer su one jasno postavljene i isto tako nema dobacivanja putnicima prilikom pitanja. Gospodin se u ime kolega ispričao i upitao me sjećam li se broja tablice ili automobila jer kako je rekao "takvi taksisti uništavaju reputaciju svih nas". Razgovor se odjednom prekinuo, ali on je opet nazvao, uljudno se raspitivao i još se jednom ispričao.

Još uvijek postoji stara bečka škola zagrebačkih taksista s kojima je užitak voziti se Dok sam živio u Zagrebu imao sam jednog izvanrednog taksista s uslugom koja pa kao da je bila na Uber nivou. I moji prijatelji u Zagrebu, kao što sam već naveo, imaju "svoje taksiste". Želim jasno istaknuti da nisu svi isti i ne bi bilo korektno da ih strpam u isti lonac, ali činjenica je da su ih ovi neki kauboji potpuno zagušili svojim bezobraznim i divljačkim ponašanjem. Ta stara škola profesionalaca koji poznaju i vole svoje grad još je uvijek tu, ali, nažalost, sve ih je manje. I Cammeo je počeo igrati igrice koje ne razumijem. Prošlih godina nakon naručivanja taksija SMS-om s informacijama bi uvijek stigao u kratkom roku, po švicarskom satu, što bi se reklo. Ali ove godine nešto se promijenilo. U sedam od deset navrata nisam dobio SMS poruku, već sam morao po drugi put zvati i plaćati još jednom za taj poziv, da bi tek onda konačno dobio poruku. Centrala krivi mobilne operatere s kojima surađuju, ali prije nije bilo tako. Poruke su dolazile i automobil bi se pojavio. Možda sada zarađuju dodatno na tim pozivima? Ne znam. Pokušao sam doći do odgovora, ali rekli su da "imaju probleme s mobilnim operaterom" i da sigurno moram dobiti poruku svaki put, iako je u 70 % slučajeva nisam dobio. Neka nova strategija drugačije borbe protiv Ubera? Možda. A možda se nešto izmijenilo u sistemu, a za to ne znam.

Loic Amado, "šef" Ubera za naše područje, sa svojim je timom suradnika odradio najgori mogući "case study" u Uberovoj povijesti jer Uber u Hrvatskoj nema nikakvu dodirnu točku s osnovama Ubera, osim aplikacije. Kao da su došli potpuno nepripremljeni, bez ikakvog znanja o "prijevozničkoj sceni" u metropoli i labirintu politički krojenih zakona o prijevozu koji nemaju veze s vezom. Njihova PR agencija, ako su koju i angažirali, trebala bi dobiti otkaz jer uopće nisu opću javnost upoznali s time što je zapravo Uber i kako funkcionira. O tome su pisali domaći mediji koji isto tako nisu iznijeli sve informacije, već su samo pisali o tome kako je "Uber u Zagrebu fenomenalan potez". Samo što to nije istina.

Amado je sa svojim timom trebao zakupiti barem jednu stranicu u nedjeljnom izdanju najčitanijeg dnevnog lista, gdje jasno objašnjava način funkcioniranja Ubera točku po točku. Naše je tržište specifično i čim nekome kažete da sistem funkcionira tako da oni moraju imati vašu debitnu ili kreditnu karticu u sistemu na temelju koje plaćate svaku vožnju – naši su ljudi sumnjičavi. Ne živimo na Zapadu. I ono malo povjerenja koje su mnogi imali u kartično poslovanje, banke su dotukle.

Zašto sistem funkcioniranja nije jasno objašnjen? Zašto nije lansirana niti jedna snažna medijska kampanja? Sve su to greške zbog kojih će Uber slabo proći u Hrvatskoj jer Uber u Zagrebu "nije Uber". U četiri dana, nakon otprilike petnaestak pokušaja, uspio sam doći do dvije Uber vožnje. Oba automobila bila su gotovo u identičnom stanju Radio Taxija, dok me u zračnu luku Pleso doslovno odveo klinac s registracijama iz Makarske, čiji je prtljažnik bio pun nekih torbi i odjeće kao da živi u njemu. Kako to da Uber ne kontrolira automobile? Drugi vozač nije prestajao pričati o svim problemima s kojima se suočavaju i kako su i oni sami zbunjeni sa svime što se događa. Ne kažem da trebaju biti educirani o visini Uberove usluge, ali ljudima se barem može dati par papira s nekakvim natuknicama ili kvalitetna prezentacija jer ovako su zbunjeni sami vozači i zbunjena je javnost. Uz sve to Uber je sada glavna meta napada kauboja koji su sve bliže tome da vam opale šamar ako postavite više od dva pitanja prilikom vožnje, a posebno ono o računu. Iako je vožnja znatno jeftinija, Uber od centra do zračne luke dođe oko 80 kuna, osjećate se prilično nelagodno jer imate dojam nesigurnosti i zbunjole koja vlada kod vozača.

Neki će reći da će Uberu trebati malo vremena da profunkcionira, ali teško da će se to dogoditi glatko i brzo Da jedan od osnivača Ubera, Travis Kalanick, zna kakva dezorganizacija vlada na ulicama Zagreba, siguran sam da bi povukao Uber, naložio detaljno proučavanje tržišta, lansirao agresivnu kampanju ili čak pričekao. Ne zaboravite da u Zagrebu već imate čak tri kompanije: Radio Taxi, Cammeo i Ekotaxi. Uber se treba uzdignuti iznad svih njih i proces će zasigurno biti težak, puno teži nego što je to Amado očekivao. Uber nije udruženje taksista i uz sve spomenuto mora se boriti s apsurdnim zakonima, ali i lokalnim moćnicima.

Na kraju priče želim biti optimist i nadati se kako će Uber kod nas zbilja proraditi u idućih godinu dana na minimalnom nivou na kojem se Uber od početka gradio. Sve samo da se riješimo sve veće grupe onih agresivnih kauboja s cigaretom u ustima koji s vama žele popiti kavicu prilikom vožnje, vrtjeti cijene na taksimetru kao da se radi o TV Bingo showu, tražiti zahvalnost prilikom vožnje i skoro vas ošamariti ako pitate račun nakon više nego sumnjive vožnje. U ovoj igri divljeg Zapada putnici su konji. Kauboji su kauboji.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više