Traži

Hotel Bevanda: mjesto za misli o beskonačnom i idealnom

Hotel Bevanda: mjesto za misli o beskonačnom i idealnom

Iva Biondić o poznatom boutique hotelu na Opatijskoj rivijeri


Fotografija: Dean Duboković/ naslovna fotografija Davor Petričić

Kad smo bile male, moja sestra, sestrična i ja, nekad smo proljetne vikende i praznike provodile s bakama i djedovima u Opatiji i Lovranu

To je jedna od onih idiličnih vinjeta iz djetinjstva gdje se šeće uz more, igra u parkovima, sjedi na klupama, čitaju se priče, gdje vjetar izgleda kao stilistički element na fotografijama, iz koje se još uvijek čuje škripanje sitnog šljunka, kreštanje galebova i zvuk valova...
Iako sam ponosna da sam Opatiju otkrila u svojim najranijim godinama, što je ujedno bilo prije nekoliko decenija, nisam baš bila među prvima u mondenom lječilištu 19. i prve polovice 20. stoljeća, «austrijskoj Nici», mjestu gdje su šetale kraljice i carice, vojvode i carevi jer je tamo trebalo biti viđen kao i Nici, Biarritzu, Karlovim Varyma.

Šetali su opatijskim lungomareom i slavni književnici, skladatelji, pjesnici, pa i slavni fizičar Albert Einstein. I Vladimir Nabokov je kao dječak ovdje s obitelji provodio praznike i smatra se da je jedna od njegovih najboljih pripovijetki, "Proljeće u Fialti", smještena u Opatiju. Isadora Duncan, slavna američka plesačica bila je u Opatiji sa svojim suprugom ruskim pjesnikom Sergejom Jesenjinom. Odsjedali su u vili Amaliji i kaže priča da je Isadora inspiraciju za svoju plesačku tehniku, za koju su govorili da "utjelovljuje poeziju", dobila od palme koja je titrala na vjetru pod njenim prozorom.

Bevanda

Opatija je jedan od onih gradova o kojima se može pričati puno priča, tamo je sigurno i napisano i pročitano puno priča. Ipak naći hotel s dobrom pričom poseban je gušt. Hotel "Bevanda" jedan je takav hotel. Bila sam u hotelima koji su bili zatvori, samostani, internati, znam da ima hotela u dizalicama, mostovima, u ledu... ali osim slavnog provansalskog hotela Colombe d'Or koji je prvo bio kafić, ne znam niti jedan hotel koji je nastao kao ekstenzija restorana. Što je posebno dobra priča za nekoga poput mene tko je veliki gurman. Zato je posve opravdano i kronološki suvislo priču o Bevandi početi od restorana koji je opatijska institucija još od 1971.

Bevanda
Bila sam puno puta u restoranu Bevanda ali ovo je bio moj prvi susret sa chefom Andreom Barbierijem i sommelierom Klaudijom Jurčićem. Njih dvojica su po vokaciji hedonisti. I to je možda ključno za ono što se nađe na tanjuru i u čaši u Bevandi - to nešto je sofisticirano ali nepretenciozno, hrabro i iznenađujuće. Jer kome bi palo na pamet dekonstruirati tatarski biftek i poslužiti ga s kavijarom ili kombinirati marinirani škamp s gusjom jetrom i makaronom od zelenog čaja ili pečenu kapesantu s čičokom, istarskim tartufom i čvarcima a da nije neviđeno hrabar pred gosta staviti takva iznenađenja te da i sam nije sofisticiranog nepca i iskustva? Ne volim opisivati hranu i vino. I ja sam gurman i hedonist po vokaciji i iskustvu a bez puno teorijske potkovanosti. Ipak zahvaljujući nekim Klaudijevim pričama i odabiru vina opisat ću ovo eno i gastro iskustvo kao neku Nu-jazz kompilaciju na kojoj gostuje neki hard core roker...

Prije dvije godine sagrađen je iznad restorana i hotel Bevanda. I to mora da su osmislili neki teški hedonisti. U svih deset soba ovog hotela kreveti imaju pogled na more, kao i kade pa čak i ona mjesta na koja i carevi idu pješke. Da oni carevi iz prošlih stoljeća još uvijek dolaze u Opatiji svakako bi odsjedali u Bevandi. Naravno ako bi bili skloni mirnom, sofisticiranom luksuzu. Baš kao što zahtjeva strogi selekcijski proces, koji su hotel i restoran "Bevanda" uspješno prošli, Relais & Châteaux članstva ovo je "izvanredno mjesto s istinski unikatnim karakterom". Dotično društvo luksuznih hotela i restorana zahtijeva od svojih članova poštivanje "5C" mota - kaže da moraju imati karakter, udvornost, mir, šarm i kuhinju (vrhunsku gastronomiju). Bevanda ima puno više od toga.

bevan
Ovo je mali intimni boutique hotel u kojem deset soba nosi imena slavnih ličnosti koje su kroz povijest posjetile Opatiju - Antona Pavlovicha Chekhova, Gustava Mahlera, Andrije Mohorovičića, carice Marie Anne, Sergeja Jesenjina, Alberta Einsteina, Vladimira Nabokova, Isadore Duncan, Jamesa Joycea i Giacoma Puccinia. Pa vas na zidu sobe dočeka kratka priča o svakoj od tih ličnosti. Ja sam vikend provela kod Isadore Duncan iako koliko ja znam nitko iz hotela nije znao ništa o mojoj ljubavi prema plesu. Kao ni prema broju 9 koji je soba nosila. Ali u hotelu poklanjaju pažnju i najsitnijim detaljima pa možda ni ovakve slučajnosti nisu slučajne.

bevanda
Mislim da nema ništa na svijetu što me smiruje i usrećuje kao more. Za mene bi hoteli trebali odnos s morem imati kao element kategorizacije - pogled na more, šum mora, miris mora... ili kao u slučaju Bevande - osjećaj kao da si dio mora. Ni Gustave Flaubert, ni Madame Bovary, koliko znam, nisu posjetili Opatiju. Ipak njihovo pitanje "Ne čini li vam se da se um kreće slobodnije u prisustvu tog bezgraničnog prostranstva, da pogleda na njega uzdiže dušu i podiže misli o beskonačnom i idealnom?" kao da je pisan na terasi neke sobe u Bevandi. Ja bi voljela da sam mogla beskonačno uživati u idealnom vikendu u Bevandi u idealnom društvu s mislima o beskonačnom.

bevanda

bevanda

bevanda

bevanda

bevanda

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više