Search

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš?

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš?

Tekst: Tina Lončar


Nedavno sam, lutajući beskrajnim virtualnim prostranstvima, pomalo odsutna i s glavom u oblacima, naišla na misao koja me natjerala da na trenutak zastanem. Nisam posve sigurna da bih ju mogla citirati pa ću parafrazirati. Rečenica je išla otprilike ovako: "Nije poanta da sto ljudi na svijetu bude savršeno i čini sve za okoliš, poanta je da velik broj ljudi čini barem nešto." Na nju se nadovezala ona tipična misao o malom čovjeku koji živi život na zemaljskoj kugli i koji je odavno digao ruke od nastojanja da svojim bivanjem mijenja svijet, uvjeren da ionako ništa ne može promijeniti. No, to je tako pogrešno! Premda smo kao pojedinci možda maleni i često si utvaramo da smo beznačajni, ako se ujedinimo možemo učiniti mnogo. To što ne možemo učiniti sve, ne znači da trebamo činiti ništa.

Na tragu tog promišljanja o malim ljudima i velikim promjenama, odlučila sam pitati devet različitih ljudi što oni sami čine za okoliš. I nisam se iznenadila, baš nitko od njih nije mi rekao da sjedi prekriženih ruku jer misli da svojim djelovanjem ništa ne može promijeniti. Svi smo mi dio sustava u kojem zajedno živimo i dišemo, bilo bi krajnje vrijeme da iz poštovanja prema sebi i drugima preuzmemo odgovornost i u svoje ruke. Bilo bi vrijeme da napustimo zastarjelu misao da je planet tu da nam služi, da ga crpimo do iznemoglosti i tretiramo kao nešto što će zauvijek biti ovdje. Ili barem, nešto što će biti ovdje do kada smo i mi, jer nas za budućnost narednih generacija ionako nije previše briga. Ništa se neće dogoditi ako ćemo čekati da netko drugi učini za nas ono što bismo mi sami trebali učiniti. I da, male se stvari zbilja broje. Male stvari ipak čine razliku.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 1)

NIVES BOŠNJAK

(Glavna urednica portala Super1)

Samodijagnosticirala sam si svojevrsnu ekološku anksioznost. Strašno mi teško pada vidjeti koliko nemarno pojedinci i kolektivi postupaju prema okolišu iako smo svi u 2021. itekako svjesni štete koju radimo. Teško mi pada snijeg u sredini travnja koji uništava nježne voćke, količina plastike u ribljim želucima, a jednako mi teško pada i kada sama donesem neku odluku za koju znam da nije ekološki najprihvatljivija. Primjerice, kad autom odlazim na posao ili kupim nešto u plastičnom pakiranju. Nadam se da će nam uskoro postati najnormalnije da je sve u trgovinama pakirano u biorazgradiva pakiranja ili barem ona koja se u potpunosti mogu reciklirati te da će električna vozila postati pristupačna svakom kućanstvu. No, do tada se trudim što manje negativno utjecati na okoliš, koliko to mogu. A smatram da svi možemo. Godinama izbjegavam high street trgovine, kupujem odjeću uglavnom samo u second hand trgovinama ili od lokalnih proizvođača i dizajnera čiji mi je lanac proizvodnje poznat. U trgovini se trudim birati proizvode u staklenim pakiranjima, s puno se namirnica opskrbljujem lokalno (povrćem i voćem iz maminog i svog vrta, jajima, borovnicama i raznim drugim namirnicama od susjeda). Jedem jako malo mesa, kod kuće imam višekratne proizvode kao što su omoti za hranu od pčelinjeg voska ili električna četkica za zube. No, pravilo broj jedan mi je da kupujem nešto samo onda kad mi zbilja treba. Biorazgradiva pakiranja su sjajna, organski pamuk je znatno bolji od tradicionalnog uzgajanog uz pomoć gomile pesticida, no i kad pređemo na te održivije alternative, ostaje problem prekomjerne proizvodnje, a onda i prevelike količine otpada. Mislim da je to ono što svi trebamo osvijestiti za početak. I vjerujem da je, ako samo malo promijenimo perspektivu, zbilja lako zaključiti da nam u životu ne treba toliko stvari.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 2)

PETRA SEVER

(make-up artistica)

Kroz proces mnoge navike već podrazumijevam: bez platnene vrećice i staklene boce za piće ne izlazim ako znam da ću cijeli dan provesti vani. Također koristim pamučne vrećice umjesto plastičnih kada kupujem voće i povrće. Trudim se što češće posjećivati tržnicu i podržati naše “kumice s placa” ili kupovati od poznanika i njihovih obitelji. S obzirom na to da sam ljubitelj kave za van, odnedavno koristim i višekratnu šalicu za kavu. Zanimljivo mi je promatrati kako većina reagira oduševljeno kad ju vide. Višekratne silikonske vrećice Stasher bags koje se mogu i grijati i zamrzavati praktične su kad poželim u torbi imati spakirane kekse, orašide ili slično. Posljednje 3 godine koristim menstrualnu čašicu. Kao i mnogi, za nju sam čula puno ranije ali sam bila skeptična i bojala se da će mi biti nepraktična, danas mi je nezamislivo živjeti bez nje. Također što se higijene tiče, opcije su beskonačne: od papirnatih štapića do višekratnih štapića, platnenih višekratnih blazinica za lice (ja osobno koristim jastučiće za dojilje jer su veći, a i cijena im je niža jer nisu deklarirani kao ekološki proizvod)...

Lako je primijetiti kako jednom kad se krene postaje apsolutno prirodno stalno uvoditi nove navike i rješenja na područjima o kojima prije toga nismo razmišljali. Moja filozofija je da svaki put kad mi je nešto potrebno potražim postoji li održiva varijanta toga, u 99% slučajeva ćete se raspametiti kad vidite što sve već postoji. Posljednje što me oduševilo su Happy Ears višekratni čepići za uši koji su hipoalergeni. Drugi dio otkrivanja rješenja dolazi kroz aktivno educiranje o problemima i izazovima s kojima se suočavamo u klimatskim promjena. Tako sam došla do korištenja vreće za rublje koja sprečava prodor mikroplastike koja se oslobađa tijekom pranja u vodeni okoliš. Gotovo svu odjeću danas kupujem u vintage i second hand shopovima gdje sam pronašla neke od najboljih i stylish komada koje posjedujem. Uz to, ako se i odlučim za nešto novo prednost uvijek dajem brendovima koji posluju etično i u skladu s prirodom. Nadalje, bitno mi je da koristim proizvode koji nisu testirani na životinjama. Uz edukaciju najvažnije je biti prisutan i postati svjestan svojih navika, promatrati ih i preispitivati. Slušamo o tome kako zaštititi prirodu, a često zaboravljamo da smo i mi priroda i dio ekosustava. Dobrobit Zemlje usko je isprepletena s našom.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 3)

LORNA KIJURKO

(fotografkinja)

Priroda nam svakodnevno upućuje „alarme“ da osvijestimo tu neraskidivu vezu sa svime što nas okružuje. Planet Zemlja je naša majka, kuća. Ako nas ni to ne dovede do poštivanja i suosjećanja, ne znam što drugo može. Svakim malim korakom akcije prema tome da ona diše, dišemo mi još ugodnije. Toliko je sitnica kojima pridonosimo tome: obratiti pažnju na količinu vode koja nam nepotrebno istječe, hodati ili voziti se biciklom, jesti lokalno uzgojenu hranu i ako je moguće prehranu bazirati na onom što raste iz zemlje, ako kupujemo nešto sve češće se može vidjeti da kupnjom toga predmeta sadimo još jedno stablo negdje, uključiti se u grupe koje šire znanje o važnosti čišćenja i očuvanja okoliša, educirati se o tome kako možemo zaštiti zemlju i dijeliti to… Prije svega, boravak u prirodi je neprocjenjivo blago toga učenja. Mislim da su nam to najmoćnije „skripte“ koje ćemo ikada dobiti. Samo promatrajući rast jedne biljke, učimo o sebi samima. O ritmu življenja.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 4)

VEDRAN GRIZBAHER

(Bloger u Biljkin Otac)

Ekologija je od malih nogu dio mog života jer smo već u osnovnoj školi imali akcije skupljanja papira i radionice izrade papira od recikliranoga ili sam jednostavno pomagao mami oko našeg malog vrta. Dok sam živio u Zagrebu najveći doprinos zaštiti okoliša mi je bio bicikl kao primarno prijevozno sredstvo te poneka biljka u stanu. Ipak zadnjih nekoliko godina ta poneka biljka prerasla je u pravu malu džunglu te je u tim danima i nastao moj Instagram alter ego Biljkin otac na kojem dijelim svoja iskustva i savjete vezano za biljke. U tim danima otkrio sam i blagodati second handova koji, osim što pozitivno utječu na moj račun, dopuštaju mi i da se stilski istaknem ili jednostavno kupim i nešto što u tom trenutku nije trendy. Iza potresa ta džungla biljaka, ali i second hand odjeće preseljena je u Osijek gdje mi se stvorio dodatni prostor za zelenijim življenjem. Uz primarni posao, odlučio sam se odvažiti te sam se okrenuo ruralnom turizmu. Moja ladanjska kuća u Baranji uskoro će biti spremna primiti prve goste. Osim autohtonog namještaja, posebnu pozornost pridao sam i hortikulturnom rješenju. Osim bogatog izbora cvijeća kojeg se ni Esmeralda ne bi posramila, u voćnjaku sam počeo sa stvaranjem šumskog vrta prema permakulturnim principima u čemu posebno uživam te koristim to kao odmak od izazovne realnosti. Cilj mi je da kuća bude zero waste koliko je to moguće tako da će deterdženti, sapuni, šamponi, osvježivači zraka i slično biti handmade.

Također sam i tajnik udruge Plantaža koja već godinama promiče zeleniji način života, a prva akcija u kojoj sam sudjelovao je sakupljanje božićnih drvaca u posudama koje smo nakon toga zasadili u školama zajedno s učenicima. Osim toga kroz projekt Zelena školica učimo osnovnoškolce izradi komposta, razdvajanju otpada, izradi biljnih terarija i slično. Generalno smatram da kao pojedinci ne možemo puno učiniti, ali i to malo što možemo je prekrasno. Nažalost svjedočimo nekontroliranom krčenju šuma i na zaštićenim prostorima poput Medvednice ili Kopačkog rita kojem će, nadam se, uskoro doći kraj. Osijek je godinama slovio za najzeleniji grad u Hrvatskoj, no zelene površine, poput primjerice šume Pampas gdje niče novi stadion, preko noći nestaju, a velika stabla unutar grada budu zamijenjena patuljastim vrstama. Zahvaljujući inicijativama predvođenim strukom i građanima entuzijastima nadam se da ćemo uspjeti napraviti i veće iskorake za pravilnim pošumljavanjem.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 5)

MARIJA KULUŠIĆ

(modna dizajnerica)

U zadnjih godinu dana postala sam svjesnija svog ponašanja. Pandemija i višak slobodnog vremena koje smo većinom provodili kod kuće na mene su ostavile traga, posebice psihički, ali me natjeralo da promislim o sebi i svojim navikama. Ono čega sam postala više svjesna je koliko kao pojedinci svojim ponašanjem i utjecajem možemo učiniti za svoju okolinu. Puno strože recikliram nego prije, smatram da je to minimum koji zaista ne zahtijeva napor, a znači puno. Otpad od voća i povrća bacamo u vrt koji nam zatim služi kao kompost. Barem jedna platnena vrećica je uvijek u mojoj torbi kako bih izgleda kupovinu plastičnih. Prije sam kupovala u high street trgovinama, no sada zaista izbjegavam kupovinu u takvim trgovinama te ću prije kupiti neki second hand dizajnerski komad, a generalno kupujem manje i kvalitetnije. Počela mi je smetati ambalaža koja dolazi uz određene proizvode pa sam počela pripremati neke namirnice unaprijed, na primjer često pečem domaće kekse kako bih izbjegla kupovinu istih. Koristim drvenu četkicu za zube te se tuširam prirodnim sapunom.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 6)

SELMA TERLEVIĆ

(Urednica gosimple.hr / Gosimple)

Trudim se kretati u sinergiji dva pravca kako mislim da svi mi moramo funkcionirati. Onaj osobni; što ja radim za dobrobit kutka Planete, ja dakle, fizički, tu gdje živim i drugi kako mogu doprinijeti zajednici s kojom bi trebala stvoriti što bolje uvjete života. U život sam uvela minimalizam i jednostavnost, a to nije proces koji staje - jednom kad se uvučeš u jednostavnost svjesnog življenja, to je kao droga, uvijek želiš još nešto pojednostaviti i olakšati. Jednostavno se trudimo stvarati što manje smeća. Ne kupujem ništa što mi stvarno ne treba, ne gomilam odjeću, štoviše, smanjila sam unos robe za sigurno 90% u odnosu na prije. Pazim na kompanije kojima ću dati svoj novac, od kozmetike do odjeće. Ne kupujem apsolutno niti jedan papirnati proizvod osim ako nije od recikliranog papira. Doma smo uveli maksimalnu reciklažu; eliminacija ili prenamjena. Nikad ne uzimam plastične vrećice, nigdje, koristimo bio razgradive vrećice za pseće šetnje. Kad smo u šumi pobiremo smeće do kojeg možemo doći… dosta je to nekih sitnih pomaka, koji u konačnici mogu rezultirati većim pomacima, kada bi se svi odlučili poštivati zemlju na kojoj živimo i preuzeli odgovornost za svaku stvar koju bacimo. Drastično smo smanjili potrošnju mesa, na tome još uvijek radimo, a evo nakon dokumentarca 'Seaspiracy' puno pažljivije gledamo i na ribu i morske plodove. Želja mi je prebaciti se na vege u dogledno vrijeme, samo još moram naučiti detalje takve prehrane. Najvažnije, kroz sve to prolazim sa sinom, koji aktivno participira u svemu.

Što se zajednice tiče, svi moji projekti na kojima radim imaju jednu stvar zajedničku, a to je veličanstvenost naše Planete i sve dobro što nam daje, za naše zdravlje i prosperitet. Ona je sposobna oporaviti se i sama, ali samo da ju pustimo više na miru i prestanemo zagađivati, uništavati, crpiti iz nje… bude te sram biti dio takve zajednice štetočina globalno i moramo se nekako iskupiti, kaj ne? Nije dovoljno samo potpisivati peticije, treba aktivno sudjelovati. Nekad sam u procesu zahvale prema Zemlji odlučila i pokloniti svoje skillse osobama, organizacijama, projektu… za koje smatram da u nekom pogledu mijenjaju svijet na bolje, da nekim svojim akcijama i aktivnostima pomažu što pozitivnije utjecati na well-being ljudi i okolinu u kojoj živimo. Također, koristim i medije kao svoj Gosimple ili društvene mreže, kako bi stavila naglasak na temu za koju smatram da je važna za bolje stanje svih nas. Kome god je šuma samo jednom pomogla da očisti glavu od mentalnog i energetskog zagađenja ili tko god je jednom prošao ispod klifova Telašćice, gledao rađanje novog dana na Kornatima… ne može drugačije više gledati na Zemlju na kojoj živi, osim s respektom i divljenjem. I kad idem nekome u goste uvijek donosim 'raspelcanu' biljku koja čisti prostor, koja je laka za održavanje i daljnje razmnožavanje, da drugi mogu poklanjati dalje.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 7)

PETRA KURTELA

(glumica)

Trudim se živjeti minimalistički što za mene znači da kupujem pametnije, kvalitetnije i manje. Ne pretjerujem s odjećom i često nosim second hand. Djetetu kupujem planski, a kada odjeću preraste, obavezno ju prosljeđujem dalje. Razvrstavam otpad i u shopping se trudim odlaziti sa svojom platnenom vrećicom, čak i kada kupujem odjeću i obuću. Osim toga, gotovo svi proizvodi u mojem kućanstvu su “plant based”, što je izuzetno važno za okoliš, ali i zdravlje moje obitelji. Hranu najčešće kupujem u malim specijaliziranim trgovinama i tako nastojim prednost dati domaćim proizvođačima, OPG-ovima i organskoj hrani. Na svojem Instagram profilu dijelim jednostavne recepte za plant based proizvode, koji mogu cijelo kućanstvo pretvoriti u low tox oazu i sretna sam jer mi se na tom putovanju već pridružilo nekoliko stotina ljudi.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 8)

MARKO GREGURIĆ

(multimedia i projekt menadžer)

Mislim da bi svi trebali više promišljati o svakodnevnim navikama kako bi zaštitili Zemlju. Još sam uvijek u procesu učenja i pronalaženja alternativa za davno usvojene navike, ali postoje neke stvari koje su mi već godinama standardan dio života. Odjeću kupujem jako rijetko, a u mom ormaru se može pronaći roba starija od mene koja je i dalje u savršenom stanju. Ne patim za najnovijim trendovima, a uvijek mi je draže izvući nešto iz tatinog ili djedovog ormara i to prenamijeniti. U fast fashion dućanima kupujem samo nužne stvari koje sa mnom prožive sve faze, od regularnog nošenja do nošenja samo po doma, a na kraju postanu krpa za čišćenje te završe u kontejneru za tekstil. Robu koju ne nosim podijelim ili recikliram. Uvijek ću radije otići u second hand shop i iskopati nešto unikatno nego istu ili veću količinu novaca potrošiti u trendi dućanima. Također, u dućan idem s platnenim vrećicama i ne koristim jednokratne maske za lice već imam nekoliko perivih koje mijenjam. Sljedeći korak mi je u potpunosti izbaciti meso iz prehrane jer ga ionako rijetko jedem.

I male stvari se broje: Što svatko od nas može učiniti za okoliš? (фото 9)

ZARA HRVATIN

(Sun and Moon Garden)

Jednom sam čula rečenicu- živjeti u prirodi nije isto kao i živjeti prirodno. Priroda nam vraća onaj osjećaj prirodnosti i zato volimo boraviti u njoj. Podsjeća nas da je sve jedna velika promjena, a prilagodba ono što nam omogućava da se život kao takav nastavi. Živjeti održivo za mene je živjeti prirodno. Kako bi se dogodila promjena u svijetu, jedan mora krenuti od sebe. Kada bi me netko pitao što može napraviti da bi živio prirodnije i zelenije, rekla bih: osluškuj sebe, ono oko sebe i na taj način i djeluj. Konkretno: smanji ili izbaci meso i ribu iz prehrane, nosi materijale koji su zdravi za tebe (poput lana), ali i prirodu, mora, oceane, smanji kupovinu nepotrebnih stvari, namirnica - kupuj od domaćih OPG-ova, recikliraj; pronađi kolekcije koje su napravile barem mali iskorak prema nečem zelenijem- kupuj domaće i manje proizvođače/brandove ili second hand odjeću, zamijeni plastično za onu malo bolju alternativu, zasadi stablo, vrt, 2,3 sadnice na balkonu koje će pozvati pčele na oprašivanje. Educiraj se o tim temama i potakni sebe i druge da preispitaju sebe i svoj način života, navika i pogled na Svijet. Poveži se sa zemljom, vatrom, vodom, zrakom u sebi i pobrini se za osobni mir. Svatko može napraviti nešto, možda ne sve, ali svi imamo u sebi tu moć da pokrećemo i mijenjamo ono unutar nas samih pa kao posljedicu ono izvan. I stvarno djeluje!

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više