Search

\"Ima mnogo dobrih vina koja su cjenovno pristupačna\"

"Ima mnogo dobrih vina koja su cjenovno pristupačna"

Intervju: Ivica Matošević


Nakon Agronomskog fakulteta odlučio se za znanost pa je tri godine proveo u Udinama u glasovitoj talijanskoj vinskoj pokrajini Friuli

S doktoratom pod rukom, stečenim iskustvom te mnogo entuzijazma vratio se u Istru, gdje sa svojim prijateljima, isprva u šali, a više odgovarajući izazovu, puni svoju prvu bocu vina. I tu povratka za Matoševića više nema.  S cijenjenim istarskim vinarom imali smo prilike razgovarati ovoga vikenda u Splitu, za vrijeme održavanja šestog izdanja Dalmacija Wine Expo festivala. U opuštenoj atmosferi, bilo je iznimno zadovoljstvo čuti s koliko predanosti, strasti, ali i preciznosti gospodin Matošević govori o svom vinu, kao i ljubavi prema istom.

Ime Ivica Matošević relativno je novo među hrvatskim vinarima. Naime, za razliku od mnogih vinara koji nastavljaju obiteljsku tradiciju, Vi ste svoju vinsku priču započeli sredinom 90-ih krenuvši od nule. Odakle ljubav prema vinima? Kako počinje Vaša vinska priča?
Hvala vam na komplimentu i mladosti, iako smo sada već punoljetni u vinu. U proizvodnju vina krenuo sam 1996. po mojem povratku s doktorskog studija u Italiji, gdje sam ušao u svijet vina, učio prve korake i završio sommelierske tečajeve. Sve je to najprije bila igra, a onda je polako postajalo stvarno i ozbiljno.

Na Dalmacija Wine Expo festivalu u sklopu radionice "Što sve utječe na stil i kvalitetu vina" imali smo prilike isprobati četiri vina iste sorte iz podruma Matošević – Malvazija Alba iz 2002., 2003., 2004 i 2010. godine. Dakle, jedina je razlika bila u tome što su vina različitih godišta/berba. Meni je osobno najbolje vino bilo ono najmlađe. Zašto se kaže da je vino bolje što je starije? Je li tome uvijek slučaj? O čemu sve to ovisi?

Dobro je vino ono koje rado pijemo i kojeg se kasnije s veseljem prisjećamo. Vama se najvjerojatnije svidjela nježnost, lagana voćnost i svježina malvazije iz 2010. Svatko od nas će izabrati svojeg favorita prema svojim guštima, i najvažnije je da pritom budemo iskreni, da osluškujemo sami sebe. Tad smo na dobrom putu da u sljedećem koraku naučimo i zašto je to tako. Meni se na toj degustaciji najviše svidjela 2002. zbog posebne mineralnosti, punoće okusa i postojanog cvjetno-herbalnog mirisa. A godina berbe u svemu nosi jako puno, pa ponekad godine vinu donose kvalitetu, a ponekad i odnose.

Matošević

Što sve utječe na kvalitetu vina? I kako prepoznati dobro vino?

Naravno da je tema tu jako široka i nema kratkog odgovora, no kod nas u pravljenju vina Vam je kao kod preskakanja prepona s konjem – trudimo se da pri svakom koraku budemo točni i ne griješimo, jer se na kraju zbrajaju bodovi. Stotinu je tu malih detalja, a neki su i veliki – dobro vino se može raditi samo od dobroga grožđa na dobroj lokaciji i nema tehnologije koje će našem vinu to nadomjestiti. Kad to ne bi bilo tako, Bill Gates bi bio najbolji proizvođač vina na svijetu.

Mora li dobro vino biti skupo?

Ne mora, ima mnogo dobrih vina koja su cijenom vrlo pristupačna. Posebno ako volite svježinu, eleganciju, živost. To su odlike mlađih vina koja su u pravilu jeftinija od starijih.

Matošević

Na Dalmacija Wine Expo festivalu sudjelovali ste i na "Perfect Matchu". Radionici na kojoj smo imali priliku naslijepo spajati vina i hranu koja je bila poslužena. Koju hranu biste preporučili uz svoja vina? Uz Malvaziju Alba Antique, naprimjer.

Alba Antiqua, malvazija fermentirana i odležala u akaciji širokog je aromatskog profila, ne pretjerane strukture, čak bih rekao nježno vino, i vrlo je zahvalno u sljubljivanju s moćnom hranom kojoj će dati prostora u tom zajedničkom "plesu", ali je zahvaljujući svojoj slojevitosti i dostojno prati. Vino je to s kojim smo dospjeli do najpoznatijih svjetskih restorana, pa je tako u Fat Ducku pratila moćnu prženu gusju paštetu, a u drugom Blumenthalovu londonskom restoranu The Dinner bakalar u jabukovači, s još dosta manjih detalja. Tako su je posložili veliki sommelieri, svjetski prvaci. Mi je pak doma najviše volimo uz naše pljukance s rakovicom (smijeh).

Na koje ste svoje vino i berbu najponosniji?

S osmijehom od uha do uha, uvijek volim s prijateljima otvoriti naše prve malvazije iz akacije s početka 2000-ih, vinima koja mogu dugo trajati u punoj snazi. A posljednjih godina sve više volim naše Grimalde, vina s terasastih vinograda središnje Istre. Vina iz godine u godinu rastu i to me veseli. Crna Grimalda sačinjena je od merlota i terana, a bijela od sauvignona, chardonnaya i naravno malvazije.

Matošević

Vinski svijet počeo je prepoznavati hrvatska vina. Ove godine, s vodećim hrvatskim vinarima izlagali ste svoja vina u New Yorku. Možete li nam reći nešto o tome? Kako Amerikanci gledaju na hrvatska vina? Kakve reakcije ste tamo primijetili?

Za nas kao malu i mladu vinarsku zemlju, nastup na važnim tržištima poput New Yorka dobar je test. Vina su nam uglavnom dobra. Gosti u pravilu imaju samo riječi hvale za ono što im nudimo na takvim kušanjima. Neka od njih zasigurno će naći put do finih restorana Velike Jabuke. Mi takvim predstavljanjima polako pričamo priču o našem kraju, o našoj dugoj vinskoj tradiciji i posebnostima, i to ćemo morati raditi i ubuduće. Naši proizvođači koji su izlagali u New Yorku bogatiji su pak za još jedno iskustvo i jasnije se mogu pozicionirati s onim što nude. Biznis vina u ovako važnim centrima ima svoja pravila i mi ih moramo učiti kako bismo sutra bili bolji.

Matošević

Koji Vam je najveći kompliment koji ste dobili za svoje vino i od koga?
Velika je čast kad te svjetski autoritet poput Stevena Spurriera, čovjeka koji je zaslužan za demokratizaciju svjetske vinske scene još od pariškog kušanja 1976. ishvali u svjetskim vinskim časopisima. Posebno su mu se svidjele naše malvazije i crna Grimalda. Kaže da je Istra nova Napa i da su nam merloti nakon velikog Bordeauxa najbolji na svijetu. Strašno važno i za naš kraj i za mene. Tko je to samo prije nekoliko godina mogao očekivati? No najdraže mi je, bez pretjerivanja, kad me prijatelji nazovu jutro nakon sinoćnjeg veselja i kažu da su još omamljeni od mojeg vina i da ih "puca" na ljubav i čistu pozitivu.

Matošević

2013. godine našli ste se na degustacijskom meniju kultnog engleskog restorana Fat Duck iz Braya, u vlasništvu svjetski poznatog chefa Hestona Blumenthala. Gdje sve u svijetu možemo pronaći vina Matošević?

Posebno nas veseli naših pet vinskih etiketa koje smo pozicionirali u dvadesetak Michelinovih engleskih, uglavnom londonskih restorana. Izvozimo na razna mjesta, nekih dvadesetak zemalja od najdalje Australije, dalekog Istoka, Rusije, Europe i Amerike, ponajprije u fine restorane. Veseli nas biti na prestižnim mjestima po svijetu, iako tu nisu u pitanju količine.

U kojem svjetskom restoranu bi Vam bila posebna čast da pronađete svoje vino na vinskoj listi?

Ima ih jako puno, no najvažnije je da to bude mjesto u kojem chef i sommelier vjeruju u naš proizvod i čista ga srca preporučuju svojim gostima. To je onda poseban gušt i ozbiljan posao.

Kažu da je vino nalik svome gospodaru. Pa kako biste, za kraj, Vi opisali sebe?

Možda je igra i propitivanje, to jest, znatiželja zajednički nazivnik mene i vina. Moja draga bi vam to ovako skratila – "tip je malo neobičan, al' su mu vina skroz ok!"

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više