Search

Instagram u službi dobroga: uloga influencera u vremenima društvenih kriza

Instagram u službi dobroga: uloga influencera u vremenima društvenih kriza

Tekst: Tina Lončar


U ožujku prošle godine, kada su šokantne fotografije iz talijanskog Bergama obišle svijet, Chiara Ferragni upregnula je svoje društvene mreže i u svega nekoliko sati prikupila 3 milijuna dolara za pomoć milanskoj bolnici San Raffaele koja je u tom trenutku grcala pod ogromnim teretom nove korona krize. Ferragni, koju na Instagramu prati više od 22 milijuna ljudi (što je mnogostruko više i od dobro posjećenih medija), svoju je virtualnu platformu stavila u službu akcije od velike društvene važnosti i vrlo zorno pokazala koliko silovitu moć mogu imati društvene mreže. Iako se njezino djelovanje prvenstveno vezuje uz modu, a pratitelji većinu vremena pasu oči na njezinim Prada haljinama, Ferragni je svoju publiku uspjela mobilizirati i po pitanju teme kao što je pomoć talijanskim bolnicama koje se bore s harajućom epidemijom virusa potvrđujući tako da influencerice nisu tek lijepe žene u lijepim haljinama koje obasipamo lajkovima, već i osobe koje imaju stvarni utjecaj i moć da pokrenu zajednicu i potaknu promjenu. Premda se danas pojam "influencer" u javnom diskursu često koristi s negativnim predznakom, influencer je prvenstveno marketinški pojam kojim se označava pojedinac čiji lik, djelo ili stavovi imaju širi značaj za (virtualnu) zajednicu i koji tu zajednicu može potaknuti na djelovanje. Kako će taj utjecaj koristiti, ovisi o njima samima i odgovornosti koju osjećaju po pitanju tema od društvenog značaja ili pak u vremenima velikih kriza kakve su nas zadesile u turbulentnoj 2020. godini. Potres koji je potkraj godine imao razorne posljedice za Sisačko-moslavačku županiju aktivirao je društvene mreže do neslućenih granica rezultirajući brojnim akcijama pomoći. U tim su akcijama veliku ulogu odigrale i naše influencerice koje su svoje društvene mreže stavile u službu aktiviranja zajednice, organiziranja pomoći, dijeljenja provjerenih informacija, doniranja sredstava, povezivanja volontera i unesrećenih na terenu... Razgovarali smo s tri domaće influencerice o sadržaju koji su plasirale svojim pratiteljima, o konkretnim akcijama kojim su njihove objave rezultirale, ali i o tvrdnji, na koju često nailazimo u komentarima članaka na kojekakvim portalima, da pomaganje vrijedi jedino ako je "tajno".

Nakon potresa mnogi su se aktivirali oko pomoći na društvenim mrežama. Naravno, i influenceri su iskoristili svoje kanale, a njihova poruka je zbog velikog broja pratitelja došla do velikog broja ljudi. Misliš li da je dužnost influencera da u takvim situacijama bude društveno odgovoran? Što nam je ova kriza pokazala kada su u pitanju društvene mreže i njihova moć?

Nana Nadarević

Smatram kako svaki pojedinac ima odgovornost prema društvu u kojem živi, bez obzira bio on influencer, urednik lifestyle portala ili javna ličnost. Društvena odgovornost nema veze s influensom, nego sa savješću. A onda bih voljela misliti kako će oni koji imaju veći utjecaj, bili to celebovi, mediji ili influenceri svoj influens staviti u svrhu općeg dobra kada situacija poput ove to zahtijeva. Mnogi lokalni influenceri na neki su način popratili ovu humanitarnu krizu te pridonijeli u skladu sa svojim mogućnostima. Mislim da su osjetili odgovornost.

Ova kriza nam je potvrdila ono što smo već i sami vidjeli prošle godine. Na globalnoj sceni događali su se tektonski pomaci poput „Black Lives Matter“, prosvjedi protiv zabrane abortusa u Ukrajini, američki izbori, ali i neki lokalni poput protesta u Srbiji. Društvene mreže ne samo da su utjecale, nego su vrlo često bile katalizator. Viralan sadržaj se uz podršku influencera širi kao šumski požar, a sve češće vidim kako informacije koje su se rodile na društvenim mrežama završavaju u relevantnim medijima, čak i u središnjem dnevniku. Društvene mreže imaju nevjerojatnu moć kada su trendovi, ali i bitna pitanja na dnevnom redu. A samim time tom moći raspolažu i influenceri – svatko po vlastitoj savjesti.

Karla Zelić

Smatram da je mogućnost pružiti efikasnu pomoć u ovakvim situacijama najplemenitiji način korištenja društvenih mreža. I inače sam pobornik korištenja mreža u "više" svrhe, kao što je osvještavanje ljudi i otvaranje diskursa i dijaloga o društvenim i socijalnim temama koje držim vrijednima potenciranja. Osobno smatram da bi društvena odgovornost u ovakvim situacijama trebala biti dužnost influencera, da. Dakako, valja uzeti u obzir i činjenicu da se svi drugačije nosimo s teškim situacijama i pritom ne osuđujem influencere koji nisu bili u mogućnosti angažirati se, zaista. No, one koji nisu postali apsolutno ništa vezano uz potres ili pomoć oko istog, barem jedan jedini post ili story, kroz cijeli ovaj period, smatram društveno neodgovornima, da. Nadalje, vjerujem da nam je ova kriza pokazala da su influenceri, kada to žele biti, puno više od alata za marketing, što po meni influencanje odnosno širenje utjecaja, i treba biti - uvijek. Influenceri su često na meti zlobnih komentara i prevrtanja očima na svoje zanimanje, no ovdje se iskristalizirala prava moć koju utjecajni pojedinci imaju, čemu u prilog ide sistematično i ažurno krizno djelovanje koje je nekolicina nas zaista odradila i na taj način izravno i konkretno pomogla najpotrebitijima. Također, voljela bih napomenuti kako sam zaista ponosna na cijelu internet zajednicu; na solidarnost, ljubav i požrtvovnost koju smo mogli susresti na svakom koraku.

Marija Čamber

Baš kao što si i rekla. U pitanju su osobni profili na društvenim mrežama. Osobno se osjećam jako odgovorno što se tiče ovakvih tema, ali i sličnih. Prati nas velika brojka ljudi, među kojima su sigurno i mladi ljudi (u tinejdžerskim godinama). Generacija je takva da odrasta na brzo-razvijajućoj tehnologiji, a na dlanu su im sve informacije ovog svijeta. Bitno je pružati valjane informacije, one koje će doprinijeti društvu i koje neće samo postojati pri scrollanju, već će se zadržati negdje u kutku uma i napraviti razliku. Stoga smatram kako je bitno da influenceri iskoriste svoju platformu u korist društva. No, u isto vrijeme, skroz je OK ako misliš da je bolje ostati tiho jer se tako osjećaš.

Kako si ti osobno pristupila ovoj krizi kao influencer?

Nana Nadarević

Ovoj krizi pristupila sam kao PR manager, a ne kao influencer. Ponašala sam se u skladu s pravilima svoje struke. Imala sam neodoljivu potrebu pročistiti informacije i unijeti red u informativni kaos koji je nastao na Instagramu. Vidjevši gomilu lažnih i polu-provjerenih informacija koje ljudi paušalno dijele poželjela sam svoj „influens“ upregnuti do maksimuma. Društvene mreže imaju nevjerojatnu moć, koja može donijeti puno dobra, ali i mnogo štete. Pogledajte samo kako Trump koristi svoj influens na društvenim mrežama. Ono što sam htjela je pomoći ljudima na Baniji tako da sve informacije provjerim, ali i ukažem na to kako smo odgovorni za ono što dijelimo. Želim da ljudima „sjedne“ kako u ovo digitalno doba nismo odgovorni samo za svoja djela, već i za informacije koje dijelimo. Lažne, neprovjerene i stare informacije zagušuju virtualni prostor, ne dopuštajući bitnim stvarima da „prodišu“ i dođu na dnevni red. U slučaju potresa na Baniji to je moglo značiti da će neka obitelj provesti još jednu noć u štali ili da kronični bolesnik neće doći do agregata potrebnog za njegov aparat s kisikom. Kako sam provjeravala informacije, ljudi su mi se počeli javljati s konkretnom pomoći koju nude ili trebaju, pa je tipkanje na društvenim mrežama rezultiralo i konkretnim akcijama na terenu. No, ono što sam iznad svega željela poručiti putem svog Instagram profila, jest da imamo odgovornost uključiti kritičko mišljenje kada baratamo informacijama u cyber prostoru. U slučaju potresa i „fake newsa“ bilo je dovoljno napraviti nekoliko klikova više, obaviti poziv ili poslati e-mail, sve to s toplog kauča u sigurnosti vlastita stana. Zaista nikada nije bilo lakše uključiti se u neki „cause“ koji vam je blizak.

Karla Zelić

Ja sam se zaista maksimalno angažirala, koliko god sam mogla. Nisam očekivala ni planirala toliki angažman, spontano je krenulo od nekoliko ljudi koji su me kontaktirali direktno iz pogođenih područja i kada sam uvidjela koliko je ljudima potrebna i korisna moja pomoć, nije bilo dvojbe. Iskreno, bilo je psihički teško jer sam doslovno od jutra, čim bih otvorila oči uzela mobitel u ruke, i ne bih ga ispuštala do kasnih sati kada bi me iscrpljenost srušila u krevet. Konstantno sam primala HRPETINU poruka i provjeravala i umrežavala teške i potresne informacije. U trenucima kada bih uzela predah, preplavio bi me osjećaj krivnje, i brzo bih uzela mobitel u ruke i nastavila odgovarati i komunicirati i za vrijeme jela, naprimjer. Umor se ne može mjeriti s toplinom oko srca i osjećajem da sam nekome pomogla, posebno kada dobiješ povratnu poruku direktno od pogođenih ljudi, da im je zbog mog storija, primjerice, osiguran smještaj. Kako stati? Nikako. Doduše, nakon 4-5 dana intenzivne angažiranosti i na koncu, posjeta Petrinji, ipak sam shvatila da moram usporiti jer sam se počela osjećati rubno i loše. Srećom, u tom kratkom periodu najveći dio prvobitne krizne komunikacije je bio odrađen, pa sam mogla stati mirnijeg srca. Ne mogu zamisliti plemenitiji i ljepši način korištenja svog utjecaja i društvenih mreža, iznimno sam zahvalna da svoju platformu mogu koristiti u ovakve svrhe. Moja je akcija rezultirala time da na kraju više nisam mogla pobrojati količinu ljudi koje sam spojila i kojima sam pomogla, što mislim da je najveća moguća nagrada za trud.

Marija Čamber

Nastojala sam iskoristiti svoju platformu u korist pružanja informacija kako pomoći ljudima koji su pogođeni potresom i svim njegovim posljedicama. Mislim da smo svi u jednom trenutku postali svjesni kako je Instagram preplavljen (dez)informacijama. Shvatila sam to kada sam osobno provjerila jednu obitelj telefonskim pozivom. Mrežama je kolala je dramatična informacija koja nije bila istinita. Tada sam se osjetila nedovoljno kompetentnom za provjerom svakog IBAN-a i svakog podatka koji mi je došao u DM. Stoga sam svoje pratitelje preusmjeravala na platforme koje su imale provjereni info (@suddenly_nana je obavila ogroman posao i šaljem joj jedan naklon!). Tu se više nije radilo o meni, već o dobrobiti ljudi i nisam htjela širiti lažne stvari samo u svrhu toga da moj profil izgleda ''altruistično''. U trenutku potresa i cijele krize sam se našla u blizini područja i odlučila otići na lice mjesta i pomoći kako god mogu i znam. To je bilo u vidu volontiranja u sabirnom centru i raznošenja namirnica po selima. To je, također, rezultiralo provjerenim informacijama s terena koje sam slala Nani, a koje je ona dijelila na svojoj platformi. Želim reći da ne trebamo direktno koristiti svoju platformu kako bismo pomogli. I influenceri su samo obične osobe iza onih kvadratića koje vidimo na Instagramu.

Često nailazimo na argument da jedino što "vrijedi" je pomaganje u tišini. No, kako u tišini motivirati druge ili organizirati neku sveobuhvatniju akciju? Na koncu konca, zašto se pomoći toliko često oduzima vrijednost samo zato što je javna?

Nana Nadarević

Prošle godine dečko i ja smo, kao i mnogi drugi, gledali Netflixov „The Last Dance“ koji prati zlatno doba Chicago Bullsa. Toliko smo se „nakačili“ da smo odlazili na košarkaško igralište s loptom. Naravno, s malo manje uspjeha od legendarnih Bullsa. Serijal me vratio u djetinjstvo i podsjetio koliko smo svi obožavali magičnog Jordana. Međutim, jedna stvar ostavila mi je gorak okus u ustima. Michael Jordan klonio se aktivizma, čak i u situacijama u kojima je mogao biti od velike pomoći za afroameričku zajednicu. Kao jedno od najpopularnijih lica na planeti mogao je biti jedan od katalizatora promjene i pridonijeti općem dobru. I tu se vraćamo na početak priče – na društvenu odgovornost koju influenceri, celebrityji i mediji nose.

Da, pomagati treba bez da očekujete nešto zauzvrat, jer vrlo je tanka linija između pomoći i samopromocije. Ali zašto pomagati u tišini, ako ćete korištenjem javnog prostora pomoći daleko većem broju ljudi? Zašto pomagati u tišini, ako sistem ne funkcionira? Zašto biti tiho ako želite viknuti 'car je gol'? Barem je to lako natipkati danas.

Karla Zelić

Taj argument se provlačio po društvenim mrežama, jer naravno, uvijek mora postojati antiteza popularnom ophođenju. Iako smatram da da, pomaganje generalno ne bi trebalo biti nešto čime se javno diči ako je svrha istog isključivo hvalisanje, ali u ovakvim situacijama, prozivati ljude jer pomažu i stavljaju to na internet je bez cilja. Danas stavljamo na internet sve; svoj doručak, svoju obleku, svoje mišljenje, svoje izlaske, svoje boce, svoje pse, svoj posjet zubaru. Živimo fotkanje svojih radnji, i ako fotkamo svoje pomaganje u potresu - ne vidim problem. Dakako, sigurno ima ljudi koji ovo koriste za samopromociju ispred plemenitih svrha, takvih profitera ima uvijek, ali ako su čak i oni, iz krivih motiva nekog drugog motivirali na akciju - sjajno. Mislim da ovo nije vrijeme gdje se treba mjerkati i studiozno komentirati tuđe pothvate. Pomoć, ako je javna, ne gubi svoju vrijednost. Pomoć ne gubi svoji vrijednost nikad, čak i ako se iza nje kriju sebični motivi, realno. Ako u jednadžbu stavim nečiju samopromociju i pomoć ljudima, briga me za moralni rezultat jednadžbe ako je onaj realan - zbrinuta osoba više.

Marija Čamber

Bitno je razlikovati javno isticanje akcije koje na koncu ima nekakvu svrhu i cilj, a koja služi potrebitima, od one koja kao takva služi samoj sebi. Mislim da nije teško shvatiti o kojoj se radi. No, da ne duljim, ako samopromocija kao cilj pomaganja znači da će ljudi više pomagati - ja sam za! Mislim da je u toj jednadžbi samo bitno da je pomoć do potrebitih došla. Također, ako je u pitanju korištenje humanitarnosti u svrhu samopromocije, to zapravo više oduzima vrijednost te osobe, nego vrijednost pomoći. Po mom skromnom mišljenju.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više