Traži

Istraživanja su pokazala kako je usamljenost veći zdravstveni rizik od pretilosti. Provjerili smo o čemu je riječ

Istraživanja su pokazala kako je usamljenost veći zdravstveni rizik od pretilosti. Provjerili smo o čemu je riječ

Uznemirujuće brojke

Tekst: E.G.


Fotografija: IMDb,
Giphy

Jučer je jedna moja prijateljica na Instagramu podijelila citat koji kaže da te nitko ne podupire poput prijatelja s društvenih mreža kojeg nikad nisi upoznao. Nasmijala sam se, lajkala objavu i počela razmišljati o tome kako već godinama promatram međusobne komentare podrške nekih ljudi za koje znam da se ne poznaju i da se u gradu vjerojatno ne bi pozdravili. Na internetu su, s druge strane, potpuno sigurni i bez problema će nekome komentirati kako imaju prekrasnu novu torbu, naočale ili šešir, dok je u životu koji nije virtualan to pomalo nezamislivo. Uletjeti potpunom strancu čiju glazbu čujete preko slušalica i reći mu da ste baš i vi nedugo otkrili taj bend? Djevojci koja s prijateljicom u javnom prijevozu debatira oko toga ošišati se ili ne ponuditi svoje jedinstveno mišljenje? Pa čak i jednostavno reći nekome da vam se jako sviđaju njegove tenisice - sve su to scenariji koji se odigravaju samo u sigurnosti naših profila.

Ondje pišemo, dijelimo, diskutiramo, anektiramo i istražujemo, dok u stvarnom životu molimo sva božanstva da na putu do posla ne sretnemo nikog poznatog kako se ne bismo slučajno morali upustiti u kakav dijalog. Ono što želim reći jest da pogled na naše feedove često odaje dojam nekog svijeta u kojem vlada bratstvo i jedinstvo, u kojem se svi podupiru i u kojem su svi uvijek lijepi i sretni. Što god da ondje objavite, naći ćete publiku kojoj se to sviđa i koja će to pokazati. A kad pogledamo statistike, sve ukazuje na to da ljudi nikada nisu bili usamljeniji.

Štoviše, istraživanje koje je posljednjih godina bilo neiscrpnim predmetom rasprave čak sve skupa odnosi na razinu iznad i tvrdi kako usamljenost predstavlja veći zdravstveni rizik od pretilosti. Da, iste one pretilosti o čijim pogubnim posljedicama slušamo od malih nogu i od koje svake godine umre više ljudi nego od prometnih nesreća, terorističkih napeta i Alzheimerove bolesti zajedno. Spomenuto istraživanje je predvodila dr. Julianne Holt-Lunstad, inače profesorica psihologije na Brigham Young Universityju, a ključni podatak glasi da ljudi koji imaju slabu povezanost s okolinom riskiraju čak 50% veće šanse za preuranjenu smrt u odnosu na one koji imaju bogat društveni život. Tijekom ovog istraživanja u obzir je uzeto i 218 prethodnih studija koje su promatrale povezanost zdravlja s društvenom izolacijom, a rezultat do kojeg je sve skupa dovelo je i taj da usamljenost povećava rizik od smrti u odnosu na pretilost za čak 50%. Kako je pojasnila dr. Holt-Lunstad, kvalitetna povezanost s drugim ljudima se smatra jednom od osnovnih ljudskih potreba, i upravo je ona ključ dobrobiti i preživljavanja. Nadalje, navodi ekstremne primjere dojenčadi koja su bila vrlo malo izložena kontaktu s ljudima; često su jako loše i sporo napredovala, a u nekim je slučajevima dolazilo čak i do smrti. Isto tako, izolacija se ne koristi bez razloga kao jedan od oblika kažnjavanja pojedinca. 

Ovi su podaci posebno zabrinjavajući kad ih potkrijepimo dodatnim statistikama koje spominjem na početku; ljudi su danas sve više i više usamljeni, svom prividu internetskog zajedništva unatoč. Velik broj državljana je u jednom lokalnom istraživanju otkrilo kako se na dnevnoj bazi osjeća izolirano, dok je u anketa koju je proveo britanski Granset pokazala kako se čak 2/3 starijih građana osjeća usamljeno, a uz to ih većina o tome nije nikada s nikim pričala. Štoviše, 70% ih je reklo i kako smatraju da bi se njihovi bližnji jako iznenadili kad bi čuli kako se oni stvarno osjećaju. Treća su istraživanja dokazala kako usamljenost loše utječe na ljude i u smislu da se teže nose s bolestima koje ih zadese, pa će na iste simptome reagirati mnogo lošije od pacijenata koji nisu usamljeni. Ovdje je jako važno naglasiti da usamljenost ne znači (nužno) stanje u kojem je netko bez partnera, iako su brojni mediji ovo istraživanje prenosili krivo i pisali kako vas život bez partnera može ubiti brže od pretilosti. Usamljenost je osjećaj koji se može dogoditi čak i ako živite u obitelji s većim brojem ljudi i imate partnera ili prijatelje. 

Kako je napisala Maja Šokčević Lovrić u svom članku "Što kad se uz sve ljude u svom životu osjećate usamljeno?", samoću biramo sami i pruža nam mir, no usamljenost ne biramo vlastitom voljom i ispunjava nas osjećajem praznine. Usamljenost ne izgleda kod svakog isto i neće je svi prepoznati kao problem, ali činjenica je da će kod svakog ostaviti osjećaje poput beznađa ili letargije. Nije, dakle, bitno jeste li okruženi ljudima, bitno je da ste okruženi ljudima koji vas razumiju ili ljudima koji će vas doista pokušati razumjeti ako vide da vam je to o čemu pričate bitno. Bitno je i da prepoznate tko je osoba koja će vas znati saslušati i bitno je da ne omalovažavate boli situacije u kojoj se nalazite. Kao što možemo vidjeti iz istraživanja, to može biti od životne važnosti, doslovno. I na kraju, očito je i da se slobodno možete počastiti tim burgerom ili sladoledom s browniejem, dokle god to učinite uz dobar razgovor.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više