Search

Je li žena \"slabiji spol\"?

Je li žena "slabiji spol"?

Piše dr. sc. Bojana Pejušković, specijalist psihijatar

Tekst: Bojana Pejušković

Urednik: D.D.


Image: BURO. Srbija

MENTALNO ZDRAVLJE ŽENA

Brojna istraživanja ukazuju na razliku između spolova u učestalosti psihijatrijskih poremećaja, vremenu pojave prvih simptoma, kao i razlikama u prezentaciji simptomatologije, odnosno kliničkoj slici. Razlike postoje počevši od anatomije centralnog nervnog sistema, a one su rezultat interakcije bioloških i razvojnih faktora na ljudski mozak. Studije su pokazale da hormoni, kromosomi i imunosni sustav imaju rani utjecaj na razvoj neuralne seksualne diferencijacije. Razvoj mozga također je uvjetovan faktorima kao što genska ekspresija, steroidni hormoni, prenatalna prehrana, stres i infekcije majke, kao i postnatalni faktori kao što je rana briga za dijete.

Rezultati istraživanja nedvosmisleno ukazuju na različitu distribuciju psihijatrijskih poremećaja kod spolova. Tako su kod žena češći poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji, poremećaji prehrane, somatoformni poremećaji, kao i poremećaji izazvani stresom i/ili traumom. Žene češće imaju depresiju, anksioznost, panični poremećaj, agorafobiju, generalizirani anksiozni poremećaj (GAP), hipohondriju i somatoformne bolove. Depresija kod žena je upornija i ima češći trend vraćanja. Žene su osjetljivije na stres, podložnije njegovim posljedicama i razvoju poremećaja iz ovog spektra, prije svega - posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Kod žena je češće prisutan komorbiditet, odnosno istodobna pojava više poremećaja. Žene se češće obraćaju za pomoć nadležnima, stručnjacima te piju više lijekova u odnosu na muškarce. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zahvaljujući predominantnoj pojavi paničnih napada i depresije kod žena, one češće pokušavaju samoubojstvo u odnosu na muškarce. S druge strane, prema istom izvoru, muškarci češće imaju poremećaje iz spektra bolesti ovisnosti, poremećaja kontrole poriva i češći antisocijalni poremećaj ličnosti.

ZAŠTO SU ŽENE OSJETLJIVIJE?

Uz sociokulturološke i ekonomske faktore, značajnu ulogu imaju i oni organski, prije svega, utjecaj spolnih hormona i njihove fluktuacije tijekom života žene. To se najviše odnosi na promjene u nivou estrogena i progesterona. Ovi hormoni mogu utjecati na osjetljivost, odnosno vulnerabilnost žene, čineći ih osjetljivijima na stres putem neurobiološkog sustava regulacije stresa.

Psihosocijalni rizični faktori za mentalne poremećaje kod žena uključuju i različite oblike nasilja, nasilja u obitelji ili seksualnog nasilja. Faktori rizika također mogu biti i različiti oblici diskriminacije na poslu.

PREDMENSTRUALNI DISFORIČNI POREMEĆAJ (PMDP)

U klasifikaciju mentalnih poremećaja nedavno je i službeno uključen predmenstrualni disforični poremećaj (PMDP) koji predstavlja ozbiljan oblik predmenstrualnog sindroma (PMS). Prema statistici, 20 do 40 posto žena ima srednje ili teške predmenstrualne simptome. Između tri i osam posto žena doživi simptome koji ih onesposobljavaju u normalnom svakodnevnom funkcioniranju. Tako je razlika između predmenstrualnog disforičnog poremećaja i predmenstrualnog sindroma upravo ta što je PMDP ozbiljniji i onesposobljavajući. On uključuje set fizičkih i psiholoških simptoma koji narušavaju funkcioniranje i kvalitete života osobe. Simptomi mogu biti umor, promjene raspoloženja, iritabilnost, nervoza, neraspoloženje, plačljivost, napetost, anksioznost, emocionalna preosjetljivost, problemi u koncentraciji i pamćenju, palpitacije srca, glavobolja, vrtoglavica, bolovi u leđima, pospanost, smanjen libido te bolovi u trbuhu.

MENTALNI POREMEĆAJI TIJEKOM I NAKON TRUDNOĆE

Perinatalna psihijatrija je dio psihijatrije koja se bavi mentalnim zdravljem žena tijekom i nakon trudnoće, a perinatalni mentalni poremećaji se odnose na spektar mentalnih poremećaja koji se javljaju u ovom periodu. Delikatnost same trudnoće i period nakon donošenja novog života na svijet, praćeni su brojnim promjenama, a rezultat su i psiholoških i hormonskih faktora. Oscilacije hormona, kao i odgovornost prema novom biću, čini žene posebno osjetljivim pa su promjene raspoloženja karakteristične za ovaj period. Trudnoća se s razlogom zove "drugo stanje". No, kod pojedinih žena, psihičke tegobe mogu biti prenaglašene i teške za podnošenje te zahtijevaju stručnu pomoć. Depresija u trudnoći se prema istraživanjima javlja kod oko sedam posto žena. Kada je u blažoj formi, može proći "ispod radara" jer se simptomi mogu preklapati s onima koje nosi trudnoća, kao što su pospanost, smanjena aktivnost, promjene u razini apetita ili libida. U ozbiljnijim oblicima, javlja se pretjerana zabrinutost za bebu, doživljaj neadekvatnosti i niskog samopouzdanja s preispitivanjem vlastitih mogućnosti, nerijetko uz osjećaj krivnje. Mogu se pojaviti i razdraženost, intenzivno neraspoloženje, bezvoljnost, gubitak zadovoljstva i uživanja, a u težim slučajevima i ideje i/ili namjere o samoubojstvu.

Mentalni poremećaji nakon porođaja uključuju "baby blues" (postporođajnu tugu), postporođajnu depresiju i puerperalnu psihozu. "Baby blues" ima oko 50% žena nakon porođaja, kratkog je trajanja, do mjesec dana od porođaja i usprkos lošijem raspoloženju, povremenoj plačljivosti ili promjenama raspoloženja, nema veći klinički značaj jer su tegobe blage i traju kratko. Međutim, ako potraje, prelazi u postporođajnu depresiju, za koju oko 12 do 15 posto žena ispunjava kriterije. Puerperalna psihoza predstavlja gubitak kontakta s realnošću, praćena je poremećajima mišljenja, poremećajima ponašanja, halucinacijama i javlja se kod jedne do dvije žene na 1000.

NEPLODNOST

Infertilitet ili neplodnost definira se kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće u tijeku godinu dana normalnih seksualnih odnosa (bez korištenja kontracepcijskih sredstava). To je težak i ozbiljan medicinski i socijalni problem koji ima 80 milijuna ljudi diljem svijeta. To je multidimenzionalni stresor koji uzrokuje anksioznost, depresiju, utječe na opće funkcioniranje i kvalitetu života. Nepolodnost je povezana sa stigmom i negativnim psihosocijalnim funkcioniranjem. Posljedice mogu biti dugotrajne, čak i po ostvarivanju roditeljstva. Istraživanja su pokazala da žene sa infertilitetom imaju značajno viši nivo depresivnih simptoma u odnosu na žene koje nemaju ovaj problem. Nemogućnost žene da se ostvari u svojoj, za neke i najznačajnijom ulozi, može predstavljati osobni poraz, vlastitu manjkavost ili neadekvatnost, a neplodnost ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje, funkcionalnost i kvalitetu života.

Je li žena "slabiji spol"? (фото 1)

ŽIVOTNI VIJEK ŽENE

Žene generalno žive duže od muškaraca - u prosjeku oko šest do osam godina. Ova razlika uvjetovana je nasljednim biološkim razlikama, ali je i rezultat bihevioralnih razlika između spolova. Međutim, postoje razlike u kulturama, pa je tako zahvaljujući spolnoj diskriminaciji u pojedinim dijelovima Azije, životni vijek žena kraći. Također, dužina života razlikuje se u jače ili slabije razvijenim zemljama. Na primjer, očekivani životni vijek žene je 80 godina u više od 35 zemalja svijeta, dok je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u pojedinim dijelovima Afrike prosječan životni vijek 54 godine, što je posljedica HIV/AIDS-a i visoke stope smrtnosti tijekom i nakon porođaja. Podaci ukazuju na to da ženska novorođenčad imaju višu stopu preživljavanja od muške. Ovakva prednost se održava i tijekom života - žene imaju manju stopu smrtnosti u svim uzrastima. Dugovječnost žene najizraženija je u starijoj životnoj dobi. Ovo može biti posljedica manje rizičnog ponašanja kao što su pušenje i zloupotreba alkohola, ali i biološke prednosti koja rezultira relativnoj nižoj stopi obolijevanja žena od kardiovaskularnih i malignih bolesti. Ove razlike manje su izražene u visoko razvijenim zemljama.

EMANCIPACIJA – evolucijska stečevina ili nova dijagnostička kategorija?

Autor Michel Houellebecq u svojoj je knjizi "Pokoravanje" napisao: "...dijametralno suprotno ženama iz zapadnih zemalja, otmjenim i izazovnim preko dana - zato što to iziskuje njihov društveni status, da bi navečer, kada se vrate kućama, popadale s nogu i onako izmorene, odustajale od svake primisli za zavođenje, prelazeći u ležernu, bezobličnu odjeću".

Današnja "suvremena“ žena nastoji imati više uloga, odgovora na višestruke zahtjeve, kako bi dosegla osobni, emotivni, obiteljski, reproduktivni, socijalni, intelektualni i profesionalni uspeh. Treba li još nešto nadodati? O da - i biti zauvijek mlada, lijepa, zgodna… Je li moguće sve ovo postići? Koliko toga je potrebno da bi se žena osjećala ispunjeno i zadovoljno? Na sve ovo nužno se nadovezuje pitanje samodostatnosti i kastracije koja je uglavnom prateći proizvod "superiornosti" žene. Danas je veliki broj uspješnih i, na mnogim poljima, realiziranih žena usamljeno. Je li trend dostizanja "ideala savršenstva" lišilo ženu njezine primarne uloge? Koliko je ostalo žene u ženi? Je li imperativ emancipacije rizik za razvoj mentalnih i/ili somatskih poremećaja? Samo kada ostane sama sa sobom, svaka žena intimno zna, ili bi trebala znati, osjeća li se i koliko u svojoj koži dobro i koja je njena "suštinska" uloga. Biti "robinja koja vlada", "dominantna ratnica" ili, pak, nešto treće? Postavljanje prioriteta i nalaženje istinskog smisla uvjet su za postizanje balansa, harmonije odnosa tijela i uma i uspostavljanje unutrašnjeg sklada.

SLOBODA KAO IZBOR

Biti slobodna žena ne mora nužno biti cilj u životu, niti je garancija za sreću. Žene često imaju sasvim drugačije prioritete, potpuno drugačije želje. Zašto bi sve žene bile svrstane u istu kategoriju? Ali, kada potreba za slobodom postoji, veoma je snažna, a u današnje vrijeme je i veoma rasprostranjena... Može se reći - slobodna žena je ona koja odlučuje o svom životu. Između tereta gena, odgoja, društvenih normi, socijalno poželjnog ponašanja, prostor slobodnog odlučivanja je sužen. Usprkos tome, on postoji i moguće je da svaka žena u okviru njega napravi vlastiti izbor i odlučuje o svom životu. Po potrebi, odluka se može i promijeniti i - naravno - svatko ima pravo na pogrešku.

Na kraju, biti i ostati "slabiji pol" može se razumjeti kao velika prednost i doživjeti kao svojevrsno zadovoljstvo.

"Niti mogu živjeti po nekom uzoru, niti mogu drugima poslužiti kako primjer, ali sasvim sigurno mogu živjeti svoj život, i to i namjeravam pod svaku cijenu. Takvim ponašanjem ne zastupam nikakav princip, već nešto mnogo čudesnije što je u meni, što vrvi od života, što je puno radosti i samo gleda kako da se iskrade..."
— Lu Andreas Salome

Leave a comment

više