Search

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba

Poznati supružnici intervjuirali jedan drugog za magazin Storybook!

Tekst: BURO.


Image: Foto: StoryBook (Josip Čekada)

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba (фото 1)

Pobjeda je zarazna riječ... i liječi svaku nostalgiju. Tako je u paralelnom intervjuu svojoj boljoj polovici rekao Mirza Džomba, rukometna legenda. No Belma to već zna. Bivša voditeljica i uskoro pravnica već je odavno na 'ti' sa sportom. Nakon što je na svojoj koži iskusila da postoji i druga, manje glamurozna strana života svakog sportaša, vedro je zaključila da njima ipak nije tako loše. Pobjeda je na njihovoj strani! Ugodan razgovor, uz malo neizostavnog, ali fair play bockanja, supružnici Džomba vodili su dan nakon što se Mirza vratio iz Kölna, gdje mu je uručena nagrada (kaže jedna od najdražih u karijeri) za poziciju desnog krila u najboljoj ekipi svih vremena u Ligi prvaka.

Belma: I, kako si se osjećao na dodjeli nagrada, ipak si uvršten u najbolju ekipu svih vremena u Ligi prvaka za poziciju desnog krila? 

Mirza: Divno, ponosan sam jer to je znak da sam bio jako dobar u poslu koji sam obavljao niz godina. Velika je to stvar! Pogotovo što nagrade dodjeljuju ljudi koji u rukometnom svijetu puno znače. Ta mi je nagrada jedna od najdražih u karijeri. 

Belma: A koje su ti slike prolazile kroz glavu kada su ti uručivali nagradu?

Mirza: Nikakve slike mi nisu prolazile kroz glavu. Brinuo sam se na kojem ću jeziku zahvaliti (smijeh). A uz to, prisjetiš se onih osjećaja kada si pobjeđivao, kada si bio dobar. Porazi ostaju iza tebe, a pobjeda se sjećaš. A kad god se sjetim pobjeda, odmah mi naviru sjećanja na Olimpijadu. Ipak je ona iznad svega! Nego, priznaj, jesi li ti uopće pratila rukomet prije nego što smo se mi upoznali?

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba (фото 2)

Belma: Pratila sam sve sportove jer je, uz tatu i brata u kući, bilo nemoguće izbjeći neko prvenstvo. Sjećam se i tebe dok si igrao, ali nikada nisam ni pomislila da će nam život spojiti sudbine. A pogledaj nas sada! Reci mi, kada si se odlučio povući iz rukometa, jesi li uopće mislio da će ti toliko nedostajati?

Mirza: Pa, iskreno, Una i ti (i tvoje zanovijetanje) popunili ste  tu prazninu pa nisam imao neki prazan hod. I nisam mislio da ću to reći, ali nedostaje mi! A jesi li ti mislila da svijet rukometa izgleda ovako prije nego što si ga upoznala? 

Belma: Da sam znala da je ovako, malo bih razmislila prije odluke da odem za tobom u Poljsku (smijeh). Mislila sam da ću ondje po cijele dane ispijati kave s prijateljicama, kupovati cipele, naslikavati se za društvene mreže. A i ljudi izvan svijeta profesionalnog sporta vide samo onu lijepu stranu. Stvarno stanje je potpuno drugačije, no svaki posao donosi lijepe i manje lijepe stvari.

Mirza: Dobro, ajmo sad ozbiljno! U čemu si najviše uživala? Je li ti bilo teško odlučiti da živiš izvan Hrvatske?

Belma: Ajme, Poljska! Naravno da se sjećam. Sjećaš li se ti kako sam ja plakala kad smo odlazili? Hoću natrag! Bilo je teško na početku, onih mjesec i nešto u hotelu bez interneta i televizije, a ti si po cijele dane bio na pripremama. No bila sam zaluđena tobom pa mi se sve to činilo savršenim. Bilo mi je super!

Mirza: Ajde mi sad to predloži :)

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba (фото 3)

Belma: Ma, nije mi bilo teško. Pa ja sam bila više za nego ti. Imala sam u glavi samo onu ljepšu stranu života profesionalnog sportaša, mislila sam da ćeš me odvesti u kuću na tri kata, s poslugom. Ali ništa od toga... Nego, tijekom karijere doživio si mnoge pobjede i dobio trofeje, koja ti je najdraža?

Mirza: A zašto me to pitaš kad znaš. Olimpijada. Nema te medalje ili trofeja koji se mogu približiti toj zlatnoj, olimpijskoj. 

Belma: A kad ti je u karijeri bilo najteže?

Mirza: Onda kad sam se ozlijedio. Osjećao sam se tako nemoćno! Užas! Tada ti grozne misli prolaze kroz glavu, padneš u depresiju... Uh, nemoj me podsjećati na to! Bolje ti meni reci kako si završila na TV-u?

Belma: Ah, igrom slučaja! U moju su školu došli neki novinari, a znaš ti mene, progovorila bih kako god pa sam ih pitala da me povedu sa sobom. Novinarka je uzela moj broj i za nekoliko me dana stvarno nazvala. Došla sam na Kanal Ri i oduševio me je taj posao! Baš ti uđe pod kožu, osjećaš se nekako moćno, pa razumijem kad mi pričaš o moći, okusila sam je i ja, doduše, u maloj dozi, ne baš kao ti, ali dovoljno da me obuzme.

Mirza: I sada, kad pogledaš, je li ti teško biti moja žena?

Belma: (smijeh) Ma nije mi teško kuhati ti, svakodnevno čistiti za tobom, nije mi teško prigovarati... Ma, predobro mi je!  Sjećaš li se što sam ti prvo skuhala? Kakvo je bilo?

Mirza: Uuu! Pa nemam pojma... Čekaj, ti znaš? 

Belma: (smijeh) Ni ja nemam pojma. Pa nisam ni kuhala, stalno smo išli po restoranima i naručivali. 

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba (фото 4)

Belma: A sigurno se sjećaš prvog spoja? Jesi li imao tremu?

Mirza: Čekaj, je li prvi spoj bio dan kad smo se upoznali pa ostali vani do 6 sati ili onaj dan kad smo išli u šetnju? 

Belma: Pa ne znam. Možda šetnja? Kad smo išli u šetnju, imala sam tremu. A kad smo bili vani do jutra, baš i nisam (smijeh).  

Belma: Jesi li ovako zamišljao brak?

Mirza: Pa nisam ga baš prečesto zamišljao. Ali i ono što sam zamislio, nije bilo ovako. Teško mi je, stalno me gnjaviš, a nije mi jasno zašto. Pa vidiš da sam ti dobar (smijeh).

Belma: Baš me zanima što ćeš napraviti kad Una dovede dečka kući. Hoćeš li mu dati da uđe u kuću? 

Mirza: A što ću, sad kokodačem, a kad dođe taj dan, morat ću se pomiriti s time. Bit ću sretan ako me mali ne izbaci iz kuće! Hoću li uopće pokraj vas imati pravo glasa?! 

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Storybooka...

Jedan na jedan: Belma i Mirza Džomba (фото 5)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više