Search

Jesi ti u nekoj depri?

Jesi ti u nekoj depri?

Tekst: Jelena Mitić


Image: BURO.

Da, ja sam u depri. Doduše, više je depra u meni. Drago mi je da joj možeš tako tepati, to me čini sretnom jer pretpostavljam da ti nisi u depri. U nastavku teksta, oprosti mi, ja joj više neću tepati.

Neću ti objašnjavati što je depresija - ima toliko stručnjaka koji su tu da ti objasne, ako baš želiš duboko ući u materiju, ali ću ti opisati kako izgleda moja svakodnevica kako bih možda utjecala na to da joj i ti prestaneš tepati.

Nikad ne bi rekli ljudi, zar ne? Smijem se glasno i često, zabavna sam, uvijek sam prva u redu kada pravda mora biti zadovoljena. Ma to sam ja - "Sloboda vodi narod"! Tako sam jaka, tako sam sposobna, tako sam vrijedna, tako sam efikasna! Hodam kao da sam osvojila Rim. Što ja sad lupetam? Što meni fali?

Poznato ti je da kada su ljudi tužni, oni i dalje funkcioniraju, ne baš vrhunski, ali gori zeleno svjetlo. Ne umanjujem njihovu tugu ili problem, čak su veće šanse da ću još gore doživjeti njihov problem nego oni sami, ali pokušavam približiti da me razumiješ kako to izgleda kada sam ja tužna. Ne funkcioniram. Nemam apetit 300 dana u godini. Ne mogu normalno disati, a želim. Ne mogu ustati, a želim. Ne mogu prestati plakati mjesecima, a želim. Ne mogu ući u autobus. Ne mogu izaći iz kuće. Ne mogu razgovarati.

Ne mogu spavati. Ne mogu se probuditi, ako zaspem.

Znam, misliš da ništa od toga ne bi bilo dio moje svakodnevice da mi nije dosadno. Da, čula sam to nekoliko puta. Ali znaš što, nije mi dosadno! Nemam jedno zanimanje, već dvanaest (brojala sam)!

A je li moguće da sam preosjetljiva? Hmda, moguće je. I ja bih to tako opisala jer 300 dana u godini imam osjećaj da nemam kožu, samo ogoljelo meso i kosti. I svaki pogled, glas, udah, izdah čine mi se kao da me netko tako "oguljenu" baca u bazen napunjen žiletima.

Dramatična sam? I ja bih rekla. Često pomislim kako su ljudi koji više nisu među nama oni koji su se spasili. A onda se sjetim onih koji me vole i gotovo umrem od stida što sam to uopće pomislila. Možda mi ipak je dosadno, javit ću ti kad prođe.

Razmažena sam? Moguće. Da nemam napade panike svakog jutra kad moram ući u taj autobus,  jer moram razgovarati s ljudima koje poznajem i ne poznajem, kad moram jesti na silu da ne bih pala u nesvijest pred tim ljudima, jer moram tiho otplakati pola pauze na poslu i glasno kod kuće, kad moram svo vrijeme skrivati da se raspadam jer ne želim da itko sa mnom prolazi kroz crveno, složila bih se s tobom da jesam.

To je sve u glavi, da, vidim kako ti to hendlaš, a isto ti nije lako?

Žao mi je što ti nije lako i vjerujem ti, stvarno ti vjerujem, ali ti i ja smo različiti. Ni ne znaš koliko sam sretna zbog tebe što jesmo. Znam da nas želiš usporediti i da želiš moju situaciju sagledati iz vlastite perspektive i zaljučiti da je sve ovo "trla baba lan da joj prođe dan" koncept, i ja ti ne zamjeram. Znam da ti meni zamjeraš jer se sada osjećaš kao da te spuštam stepenicu niže na stepeništu agonije zvane život.

Ponovit ću, sretna sam zbog tebe jer ne razumiješ.

A znaš što, imam dobru vijest, ja sam jedna od sretnijih. Zamisli! Uspjela sam sve ovo napisati i poslati mail uredniku, svjesno ogolivši se kako bih tebi objasnila koliko ne razumiješ, a koliko mi je potrebno da razumiješ. Molim te, pokušaj. Možda si baš ti jedna od osoba koje volim više od života, ali sam te izbacila iz njega, jer sam već izrekla milijuniti izgovor zašto se ni danas ne mogu naći s tobom da popijemo kavu. Možda si baš jedna od osoba koje su me nesvjesno gurnule u bazen napunjen žiletima. Možda si baš ti jedna od osoba koja će me sutra spriječiti da sama sebe gurnem u bazen sa žiletima. A ako te nisam zbedirala, što ću opet razumjeti, nisam ti ni rekla sve jer ne mogu, samo pogledaj statistike. Jezive su.

Nemoguće da nam je svima dosadno, iako složit ću se s tobom, generalno je dosadno, ali misliš li da se zabavljamo dok se tiho borimo za svoj život koji ni ne želimo?

I da, izvini, lagala sam, milijun i prvi put, nije 300 dana u godini - depresija ne uzima godišnji odmor, a vjeruj mi tjeram je, evo već 15 godina. Nisam te htjela opterećivati.

Molim te budi nježan. Molim te budi nježna. Jer svi smo.

Leave a comment

više