Traži

Jeste li spremni pospremiti vlastiti život?

Jeste li spremni pospremiti vlastiti život?

Možda je vrijeme da pokušate


Fotografija: Marie Kondo

Povezati pospremanje i osjećaj radosti zvuči nemoguće, jedno predstavlja obavezu a drugo nedostatak obaveza, barem u mom slučaju. Dok nisam u ruke uzela knjigu koja obećava da ćemo pospremanjem životnog prostora pronaći i sreću. Marie Kondo autorica je bestselera o pospremanju gdje kroz praktične savjete čitatelje savjetuje kako da organizacijom vlastitog prostora dođu do sreće i uživaju u životu. Potpuno sam imuna na sve s predznakom samopomoći, ali nakon hvalospjeva jednako gorljivih protivnika self-help literature, odlučila sam pokušati. Vrlo brzo postaje jasno da se ne radi o knjizi o pospremanju, iako priznajem da je ideja čišćenja po kategorijama predmeta (odjeća, knjige, sentimentalni predmeti) umjesto po sobama genijalna. Kondo uspjeh nije ostvarila jer nam je pokazala kako organizirati ladice kroz labirint manjih kutijica u kojima su naše drangulije poredane po veličini, već zbog osjećaja koji nam ta kontrola nad vlastitim prostorom daje.

kondo

Malo je ljudi koji će reći da nisu nikada osjetili anksioznost ili teret stresa, zapravo malo je ljudi koji će reći da se tako nisu osjetili u zadnjih tjedan dana. Životni ritam i težnja perfekcionizmu nameću nam ciljeve koje gutamo kao aksiome ne propitujući koliko nam zapravo znače. Zato i najbitniji dio kondoizma, ali i onaj koji se najviše ismijava, se upravo bavi prepoznavanjem osjećaja radosti kad primimo neki predmet. On ne treba biti racionalan niti razumljiv drugima, to uglavnom i nije bitno, jer radi se o našoj ladici, našem životu. Zato sam odlučila nakon tri godine dati preskupu haljinu koju sam kupila za neku priliku koja se nikad nije dogodila i koja je godinama služila kao podsjetnik na lošu odluku (financijski i estetski) i čekala bolji dan, povratak u modu ili napokon te tri kile manje. Uz opravdanje da ne želim biti rasipna, stalno bacati stvari i da se radi o realno kvalitetnom komadu, zadržala sam je dok nisam shvatila da ona u meni ne budi nikakvu radost.

S druge strane, postoje predmeti, kao jedna gigantska žarulja kupljena u New Yorku, koji nemaju praktičnu upotrebu, ali imaju smisao u mom životu Kupljena u malom dućanu u East Villageu, dan nakon mojih zaruka, prošla je sa mnom pola svijeta da bih tek u svom dnevnom boravku shvatila da ne odgovara mojim lampama niti naponu struje. I tako je ostala na polici, ali ne služi kao podsjetnik na moju još jednu genijalnu shopping ideju, već sreću dana kad je kupljena i smijeha nakon saznanja da nikad neće biti korištena. Postoje predmeti i ljudi u našim životima koje najlakše možemo opisati kao osjećaj nakon cjelodnevnog kupanja, soli na koži, pogleda na more uz eksploziju boja tijekom zalaska sunca, čašu crnog vina, trenutak kad sreća nije nešto prije ili što dolazi, već baš sad. U želji da napredujemo što prije, učimo nove vještine, meditiramo, treniramo, vidimo se s prijateljima iz osnovne, srednje, s njemačkog i ljetovanja 2008. godine, posvetimo dovoljno vremena obitelji i sjetimo se ručak ponijeti u plastičnim posudicama na posao, kao da samo trčimo za osjećajem kad prekrižimo jednu stavku na to-do listi. To stvara toliku kakofoniju da ne primijetimo da se život događa sa strane, a mi ga promatramo kroz obavljeno i ono što tek treba biti obavljeno.

kondo

Kondoizam ističe micanje fokusa s onog čega se želimo riješiti i počnemo razmišljati o onome što želimo zadržati. Suvremeni stil života nameće zgrtanje obaveza, ljudi i predmeta uz cezure u obliku detoxa koji podrazumijeva rješavanje onog što nam (navodno) škodi. Promjenom razmišljanja, nered - naše sramotne ladice 748490 zapetljanih žica ili emocija - ne predstavlja podsjetnik na sve loše odluke koje želimo izbrisati, nego priliku da prihvatimo sve događaje, ljude i predmete koji su nas u nekom trenutku činili sretnima, zahvaliti im se i pustiti, fokusirajući se na ono što želimo u našim životima zadržati. Vrlo kandidovski pristup njegovanja vlastitog vrta, traženja svoje intimne verzije sreće, bez potrebe da se uklapa u tuđu percepciju onog što je ispravno za nas. Zadržavajući samo ono što volimo, puno jasnije vidimo što zapravo želimo u životu. Upravo je to najveća veličina i bitnost ovog pristupa, shvatiti da to nešto što tražimo nije na putu ili propušteno u prošlosti već baš tu. Dok sve što nam smeta možemo svaliti na nesretne okolnosti ili retrogradni Merkur, preuzeti odgovorenost da se sami pitamo što nas čini sretnima i te elemente zadržati - nevjerojatno je oslobađajući. Dok me još čeka puno pospremanje - prema kategorijama, trenutno se borim s hrpom knjiga - ovaj pristup već je imao efekta kroz vrlo jednostavno pitanje, što u meni budi sreću u ovom trenutku? Jednostavno, upravo pisanje ovog članka.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više