Traži

Kako je "catcalling" postao "fatcalling" i zašto muškarci uživaju u vrijeđanju žena?

Kako je "catcalling" postao "fatcalling" i zašto muškarci uživaju u vrijeđanju žena?

"Di si mala"? postalo je "Vidi ovu debelu, e."


Fotografija: screenshot

Nema ništa bezveznije od onog kada ti grupica muškaraca na cesti dobaci riječ ili dvije u nadi da će ispasti duhoviti, a najčešće postignu upravo kontraefekt...

"Pojest ću sve kolačiće, tebi u inat postat ću debelaaaaaaaa sve, djevojke-e neće biti slatke kao ja." Stihovi su koje je 1987. prvi put otpjevala Marina Perazić. Njezina zavidna linija u spotu nema nikakve veze sa stihovima, a djevojka koja je postala debela, u današnje vrijeme je sve samo ne slatka. Pitam se zašto i je li oduvijek bilo baš tako? Znam one kojima ljudi s viškom kilograma idu na živce. Smatraju da su neodgovorni prema sebi, da lošom prehranom ugrožavaju svoje zdravlje, da su lijeni jer se ne žele kretati, a kamoli redovito ići na sport te da su veliki muljatori jer sve što mogu koriste kao izliku kako ne bi ustali s kauča, ako to ne trebaju. 

Svaka žena ima svoju percepciju o tome kako želi izgledati. Svaka žena je lijepa na svoj način, baš kao i svaki muškarac. Ljepota se ne mjeri izvana nego iznutra i sve slične fraze koje smo sto puta čuli padaju u vodu kad ti balavac u prolazu procijedi da imaš stražnjicu veliku kao kit. Oh, da, dame i gospodo u svijetu se taj fenomen naziva "fatcalling" koji je posljednjih godina zamijenio "catcalling." U prijevodu, muškarci se sve manje obraćaju ženama kako bi im dobacili nešto simpatično, a sve više žele vrijeđati i ponižavati žene za koje smatraju da im nisu dovoljno dobre, atraktivne ili onakve kakve bi oni voljeli imati pored sebe. Još ako imaju viške kilograma, kreće zabava za cijelu škvadru. Tako je meni neki dan frajer na ulici dobacio da u svojoj debeloj i dugačkoj bundi izgledam kao medvjed u boji. Komentare muškaraca iz te kategorije doživljavam jednako koliko i politički vrh i gotovo nikad ne odgovaram na njih. Ja izgledam kao medvjed, a ti si frajer kojeg nikad u životu ne bih pogledala.  

Nemalo puta u tramvaju ili na ulici čujem komentare ljudi oko sebe koji se izruguju nekom tko im nije po volji. Tako sam neki dan stajala na autobusnom kolodvoru, a dva frajera s burekom u ruci su se glasno smijala dvjema djevojkama koje ih svojom putenošću i ženstvenošću mogu pojesti za doručak. Ja nisam mogla vjerovati svojim očima i ušima. U tom trenutku sam dobila poriv da im nešto odbrusim, ali sam se suzdržala jer sam zaključila da su nacvrcani i da si samo mogu navući još jedan problem na kičmu. Danas više nisi ziher kakve su nečije namjere pa je ponekad dobro ostati po strani. Djevojke su prošle u smjeru perona, a ta dva bokca su prožvakala burek do kraja i krenuli svojim putem. 

Netko je davno odlučio da je nešto mršavo, a nešto debelo i dan danas se oko ta dva pojma lome koplja. Tko je mršav, tko je debeo? Koliko je kilograma u redu, a koliko nije? U modnom svijetu već godinama vladaju pothranjeni modeli, a s druge strane nas napadaju plus size modeli koji se bore za svoje mjesto pod suncem. Jer se eto netko sjetio da na svijetu postoji gomila žena koja dnevno jede salatu i bananu panično strahujući da se ne udebljaju niti grama, a s druge strane postoje žene koje boli briga koliki je bio njihov dnevni unos kalorija i jednostavno im 10 kilica "viška" uopće ne smeta. A ljepota je u različitosti, zar ne? Zašto bi kvragu svi trebali izgledati jednako i zašto bi se trebali izrugivati onima koji nisu isti kao mi?

I dok mnoge modne i beauty kampanje zagovaraju da su sve žene lijepe i da su sve veličine lijepe, još uvijek su modni časopisi preplavljeni isključivo vitkim i puno previše photoshopiranim modelima. Za ove malo manje vitke ondje još uvijek nisu napravili mjesta, ali to je tema koju možemo ostaviti za modne urednike i kritičare. Dok pišem ovaj tekst ne mogu ne spomenuti fijasko modnog dizajnera Karla Lagerfelda koji je prije nekoliko godina izjavio kako nikad ne bi mogao pristati na suradnju da stvori kolekciju za H&M, jer smatra kako njegova odjeća nije dovoljno lijepa u veličini broj 44. Osim toga, konstantno je u javnosti kritizirao žene koje su po njegovom mišljenju imale viška kilograma. Osim što je 2004. ipak kreirao kolekciju u suradnju sa švedskim lancem H&M, prisjetimo se da je još prije 15-ak godina imao barem 40 kilograma viška. Jel' mu se onda prašta kritika? 

Činjenica je da ljudi s viškom kilograma jako dobro znaju da njihova tijela nisu estetski prihvatljiva u društvu i često se misli da postoje samo zbog toga da bi ih drugi ismijavali, kritizirali ili verbalno napadali. Ulično uznemiravanje svakog tipa nije u redu i trebalo bi na neki način biti kažnjivo, i na kraju dana nitko ne zaslužuje da ga se maltretira zato što ne zadovoljava tuđe standarde izgleda ili ljepote. A mnogi kao da samo čekaju kada će neku svoju tegobu, frustraciju ili neodgoj moći "iskrcati" na nekoga tko im se u tom trenutku čini slabiji od njih, dok svi znamo da se s takvim ponašanjem ne dobiva baš ništa. 

Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 64% muškaraca i 52% žena u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu, što je alarmantna situacija pogotovo kada su u pitanju djeca s obzirom na to da zahvaćaju 19% pretjerano teških. O problemu koji postaje epidemija u cijelom svijetu, treba više razgovarati i raditi na poticanju svijesti, a "fatcalling" sigurno nije opcija.  

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više