Search

Kako je dečko koji je gradio figure od štipaljki u zemlji luđaka sagradio Transformerse

Kako je dečko koji je gradio figure od štipaljki u zemlji luđaka sagradio Transformerse

Iva Biondić vas vodi u svijet mladog umjetnika Danila Baletića


Image: Danilo Baletić

Znala sam da postoje različite Crne Gore - ona jamesbondovska, igralište za dekadenciju elite... i ona iz serije "na pjenu od mora" u kojoj se slabašno stilizirano reflektiraju postkomunističke muke jedne tranzicijske zemlje. Ali nisam imala pojma da postoji siva, socijalistički depresivna Crna Gora Podgorice

Vjerojatno zato nigdje druge ogromne skulpture Transformersa ne bi izgledale začudnije nego u ovom gradu. Nisam fan Transformersa. Dapače, nikada nisam gledala ni crtić, niti jedan od četiri filma iz holivudskog serijala redatelja Michaela Baya (za kojega znam samo zato što je režirao jedan od najgorih filmova svih vremena - "Armagedon"). Ali Soren, sin moje najbolje prijateljice, imao je Transformers fazu pa sam i ja nešto vremena vježbala finu motoriku preslagujući te figurice. Na sreću, Soren je vrlo brzo izgubio interes za Transformerse. Ali autor višemetarskih robota postavljenih po ulicama Podgorice ni u svojim dvadesetima nije. Danilo Baletić, mladi umjetnik i student teorije i povijesti umjetnosti (što prema njegovim riječima apsolutno nema veze jedno s drugim) izložio je tijekom Podgoričkog kulturnog ljeta Transformerse sagrađene od raznog otpada, dijelova automobila i kamiona. U sklopu izložbe "Čuvari Podgorice" izložena su četiri Autobota, "dobra" robota i tri "loša" Deceptikona. Danilo i ja razgovarali smo o tome je li on umjetnik ili nije, otkud opsesija Transformersima i kakvu ulogu trebaju igrati u zemlji u kojoj je, prema Danilu, "oko 650 tisuća luđaka koji i dalje žive u 19. stoljeću, samo što kuckaju po mobitelima".

Kako si počeo graditi Transformerse?

Prije dvije godine sam za Durmitor art eko festival napravio Ekotrona koji je kasnije dorađen i sada je izložen kao Ramtron. Više se nisam mogao zaustaviti. Veliki sam fan Transformersa i reciklaže i sve se to nekako spojilo i dovelo do neke moje osobne transformacije.

Kako bi se žanrovski odredio? Je li riječ o street-artu?

To je neki eko-art. Od otpada sam napravio nešto što je interesantno za vidjeti, a idealno je i za slikanje za Facebook. Ujedno je i street-art jer je dostupan svima i to je za izložbu bitno - da nije ograničena nekim elitizmom galerijskih i muzejskih prostora. Bitno mi je da moji radovi imaju pozitivnu energiju, da i kod djece i kod odraslih izazivaju pozitivnu reakciju. Ljudi me smatraju nekim velikim crnogorskim umjetnikom, a ja sam se samo igrao, pronašao veliko dijete u sebi koje je ispunilo svoj cilj. Samo radim velike igračke.

Stvaraš li, odnosno sastavljaš li Transformerse sam?

Kreacija je moja, a fizički su pomogli kum Đikara, moj otac Mićo (koji nije vlasnik otpada kao što se to po medijima pisalo) i moja dugogodišnja prijateljica Ana. To je kao neka naša dječja igra iako je to i naporan posao. Najveću skulpturu, Megatrona koji stoji na našem Trgu Republike i ima 21 tonu, radili smo u vrlo zahtjevnim uvjetima, vario sam na 60 stupnjeva.


Koliko ti treba da izgradiš jednog Transformera? Kako nastaju?

Kad sam bio mali, gradio sam figurice od štipaljki za sušenje veša, a kasnije od Lego kockica. Skulpture (do danas ih ima sedam) slažem doslovno kao Lego kockice. Radio sam ih sve zajedno dvije i pol godine, neke 12 sati, a neke i tjednima i mjesecima. Šećem otpadom i tražim materijal za skulpturu. Sve mogu iskoristiti.

Kako su dobili imena?

Svi Transformersi su vezani za moj život. Prvi, žuti, je Bobo, nazvan po mom prijatelju koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći i postavljen na dan kada bi Bobo proslavio 21. rođendan. Crveni je ime dobio po mom prijatelju iz djetinjstva Mišiću, Muso je dobio ime po vlasniku otpada koji mi je kao drugi otac, Megatron je glavni negativac i njemu nisam mijenjao ime. Ramtron, crni robot, dobio je ime po mojoj omiljenoj grupi Ramstein, a Zift je dobio ime po mom psu koji ima 15 godina.

Koliko je bitno u digitalno doba stvarati rukama?

Žao mi je današnje djece, kao da jedva imaju prilike udahnuti zrak. Mislim da je sve otišlo kvragu. Nogomet se više ne igra zbog nogometa, niti košarka zbog košarke. Ni djeca više nemaju pravu ljubav prema stvarima. Sve je svedeno na šoubiznis, novac i društvene mreže. Postali smo dio tehnologije koja nas je obuzela. Ali mislim da će s vremenom ljudi shvatiti da će se morati vratiti na neke stare staze i uzeti stvari u svoje ruke.

Čitala sam da je bilo nekih napada na Transformerse, da su vandalizirani.

Crna Gora je bila 500 godina pod Turcima. Nije ni Rim sagrađen za jedan dan. U negativnom smislu - nije ni srušen za jedan dan. I mislim da se to vidi. Naši ljudi žive u društvu koje je zatvoreno i ograničeno i nemaju što vidjeti ako ne izađu van granica. Moj prvi Transformer je bio srušen i odrubljena mu je glava, kao da smo još u dobu Petrovića kada su se glave sjekle i nabijale na kolce... Tu dekapitaciju sam tumačio kao djelovanje nekih Deceptikona. I ljudi su podijeljeni na Deceptikone i Autobote: jedni podržavaju ovo što radim, drugi omalovažavaju. Neki misle da je to samo otpad, da nagrđuje ulice Podgorice. Svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Mnogi svjetski mediji su pisali o tebi i Transformersima?

Nisam očekivao da će se priča toliko proširiti po čitavom svijetu, kao neki virus. Posebno su britanski mediji pisali o izložbi jer tamo ima najviše fanova Transformersa. Priče o "Čuvarima Podgorice" objavljene su i u Americi, Kini, Japanu, Saudijskoj Arabiji, Brazilu, Argentini...

Planiraš li ih izložiti negdje u svijetu?

Volio bih da moji Transformersi proputuju cijeli svijet i čuvaju stanovnike brojnih gradova. Želim da upozoravaju na ono što činimo okolišu i šire poruku da stvarno moramo stati. Moji Deceptikoni nagovaraju ljude da što prije potroše planetu Zemlju kako bi oni ovladali njome, a Autoboti ih u tome moraju spriječiti i poslati ljudima poruku - nemojte to raditi, Zemlja vam je ugrožena. Nakon bitaka u Zagrebu, Splitu, Beogradu, New Yorku i Parizu, nek se vrate u Podgoricu u većem broju, za odlučujuću borbu. Jer Podgoricom danas vladaju zli roboti koji su možda dobili bitku, ali neće i rat.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više