Traži

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu...

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu...

Priča iz New Yorka


Fotografija: www.tcsnycmarathon.org

...Ovaj grad kao da živi za maraton. Činilo mi se da su svi izašli van iz svojih kuća, vrištali, bodrili nas. Transparenti su bili na sve strane. Osjećaj je bio apsolutno nadnaravan...

Niti jedan maraton ne privlači toliko trkača iz svih dijelova svijeta kao New York. New York uživa status maratona koji je odigrao ključnu ulogu u maratonskoj evoluciji i u skladu s time atmosfera u gradu je fantastična, jer stanovnici Velike Jabuke kao i njegovi posjetitelji s neskrivenim oduševljenjem bodre preko 50.000 profesionalaca i amatera iz cijelog svijeta. Moja želja da otrčim najveći maraton na svijetu nastala je još 2010. i puno prije nego sam postala trkačica. U to vrijeme sam živjela u New Yorku i prijateljica me pozvala na ručak, ali prvo smo morale otići na 1. aveniju bodriti njenu prijateljicu koja je toga dana trčala njujorški maraton. Nevoljko sam pristala jer nisam baš bila oduševljena činjenicom da ću provesti barem sat vremena na hladnom njujorškom vjetru i čekati da prođe trkačica koju osobno nisam ni poznavala, ali danas mogu reći da me sama sudbina poslala tamo. Već nakon 10 minuta stajanja na cesti i bodrenja trkača, jedino što mi je bilo u glavi je i ja bih. Nažalost ni na kraj pameti mi nije bilo da će kvalificiranje za trčanje ovog maratona biti jedan od većih izazova u mom životu.

Upasti na njujorški maraton je sve samo ne jednostavno. Postoji nekoliko opcija. Nažalost odselila sam se u međuvremenu iz New Yorka, tako da jedino što sam mogla je prijavljivati se za lutriju i nadati se da će me izvući. Nakon tri godine prijavljivanja, četvrta godina se pokazala sretnom. Napokon je došao i taj mail. Mojoj sreći nije bilo kraja, ali tajming nije mogao biti gori jer su me ozljede ubijale. Dva puna maratona i deseci polu maratona ostavili su traga -tendonioza, bursitis, donja leđa... Ali niti jednog trenutka nisam pomislila odustati. Godina 2015. je bila moja godina. Rekla sam samoj sebi da ću ga otrčati, pa makar morala puzati cijelo vrijeme. Zbog ozljeda pripreme nisu tekle baš onako kako sam željela i navikla, ali želja i vjera niti u jednom trenutku nije bila poljuljana.

I napokon je došao taj dan! Datum je bio 1.studeni u 11hIako je moj start trebao bit tek u 11h, već sam u 7.45 trebala biti na trajektu za Staten Island odakle je trka počinjala. I organizacija je bila stvarno savršena, nakon trajekta čekali su nas busevi koji su nas vodili do starta. Nakon brojnih sigurnosnih provjera i laganog istezanja na livadi u blizini starta, u 10.20 su nas pozvali da krenemo prema startnim grupama. Uzbuđenje je raslo, bila sam i više nego spremna za početak. Sam dolazak na trku i čekanje trajalo je predugo. I napokon odbrojavanje je počelo, točno u 11h topovski pucnjevi označili su početak utrke, a na razglasu je odjekivao Frank Sinatra i njegov "New York, New York". Emocije su bile na vrhuncu. Nakon pet godina napokon trka koju sam željela trčati više od bilo koje druge trke na svijetu, u mojem najdražem gradu na svijetu. San je napokon postao stvarnost. Više me ništa nije moglo zaustaviti, ili...

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu... (фото 1)

Prelazak preko prvog Verazzano-Narrows mosta koji vodi u Brooklyn bio je pravi mali izazov na samo početku trke jer je bilo jednostavno previše trkača. Moram priznati da sam više hodala preko njega nego trčala. Doduše bilo je iznenađujuće malo guranja. Most je dugačak 1 milju i nakon što sam ga prošla jedino što sam pomislila bilo je "pih još samo 25.2 milje". Namjerno sam prešla na brojanje u miljama jer 26.2 zvuči puno manje od 42.1 km. Psihologija je činila svoje.

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu... (фото 2)

Trka kroz Brooklyn bila je nešto nadnaravno. New York je poznat po navijačima. Činjenica da ga trči 50 000 trkača nije ono što ga čini najvećim, već doslovno milijuni gledatelja. Ovaj grad kao da živi za maraton. Činilo mi se da su svi izašli van iz svojih kuća, vrištali, bodrili nas. Transparenti su bili na sve strane. Osjećaj je bio apsolutno nadnaravan. Brooklyn sam doslovno preletjela. Ne sjećam se jesam li ikada imala tako dobro vrijeme. Adrenalin je učinio svoje, a moja omiljena njujorška četvrt definitivno nije razočarala.

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu... (фото 3)

Nakon Brooklyna došao je Queens, ali i prvi problemi. Noge su pokazivale prve znakove umora. Stala sam nekoliko puta da se istegnem. Na Queensborough mostu došlo je i do prve veće krize. 15 milja (24 km)... ne mogu više... sve me počelo boljeti. Za ovaj most kažu da je najteži jer na njemu nisu dozvoljeni gledatelji. Počela sam hodati. Na svu sreću u tom trenutku dolazi poruka prijateljice: "Čekamo te na 1. aveniji, požuri." Kada sam se lagano počela spuštati niz most, uzbuđenje je ponovno raslo. Nakon tišine, ponovno su se čuli navijači. I kada sam se spustila niz most, mojoj sreći nije bilo kraja kada sam ugledala prijatelje kako veselo drže transparent s mojim imenom. Izgrlili smo se, izljubili, opalili par selfija i trka se morala nastaviti. To mi je dalo dodatni boost za sljedećih nekoliko milja do Bronxa. Atmosfera je ponovno bila nadnaravna. Tisuće i tisuće ljudi, nude nam hranu, vodu, vrište. Jedan transparent luđi od drugog. Sportski komentatori bi rekli "Atmosfera užarena do maksimuma, Manhattan je gorio!"

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu... (фото 4)

Međutim, problemi su se ponovno vratili ulaskom u Bronx. Bio je to pravi sukob mozga i tijela. Mozak je govorio idi, ali tijelo je govorilo dosta. Bolovi su bili nevjerojatni. Stala sam. Bilo mi je dosta. Onda je došao do mene jedan od trkača da provjeri jesam li dobro. On me nekako ohrabrio da barem počnem hodati ponovno. Rekao je da ima još samo 6-7 milja (desetak kilometara) do kraja i puno vremena. Nekako sam se uspjela 'otrijezniti' i krenula sam na plan B - milja hodanja, milja trčanja. No, svaka milja koju sam trčala činila se kao da se radi o 10 milja. Jednostavno im nije bilo kraja. Ali kraj se nazirao posebice kada sam došla na petu aveniju. Ponovno histerija. Ona zadnja milja bila je najbolnija, ali i najemotivnija milja u mom životu. Kraj je tu, uspjela sam, otrčala sam najveći maraton na svijetu!!!

Kako sam otrčala najveći maraton na svijetu... (фото 5)

Kad sam prošla kroz cilj mojoj sreći nije bilo kraja. Medalja je napokon bila oko vrata, ali prvi put ikad nakon utrke jedina misao koja mi je bila u glavi bila je: ja bih ponovno! I stvarno se nadam da ću ga trčati ponovno. Možda već sljedeće godine u humanitarne svrhe.

I na kraju jedino što mogu napisati hvala ti New York!! Ispunio si sva moja očekivanja!

Tekst: Andrea Petković

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor