Search

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta

Tekst: Tina Kovačiček


Nakon što smo nekako preživjeli prvi lockdown, ljetos uspješno iskoristili benefite boravka na svježem zraku, prije koji tjedan donesene su nove epidemiološke mjere odnosno novi “mali lockdown”, kako ga zovu. Zatvaraj kafiće, restorane, teretane, ostavi shopping centre, u redu je ako na misi bude 250 umjesto 25 polaznika jer u crkvu se ići mora. Iako su ljudi već pomalo iziritirani nedosljednošću mjera Stožera koje vrijede za jedne, ali ne i za druge i u stalnoj su izmjeni, čeka se taj 21. prosinac i daljnji korak - dokle i kako. No, nije niti vani bajno, odnosno ova je kriza potegla za sobom i brojne druge probleme. Pitali smo nekoliko naših ljudi kako se trenutno živi vani.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 1)

Kopenhagen

Vedrana / Marketing Project &Event Manager

Iako ne pratim kakve su brojke u Danskoj na dnevnoj bazi po pitanju koronavirusa, čini mi se da zemlja ima smislenu strategiju. Još su na proljeće dokazali da znaju što rade i generalno - da imaju kontrolu nad situacijom. Trenutno svi nosimo maske kao obavezne u javnom prijevozu, shopping centrima, trgovinama, restoranima i barovima, odnosno na svim javnim zatvorenim prostorima. Danci u visokom postotku vjeruju svojoj vlasti i dosta su disciplinirani u poštivanju mjera. Ne doživljavaju ih kao nešto što im se nameće nego smatraju da mjere imaju svrhu i da su za opće dobro. Situacija s nerčevima je bacila loše svjetlo na vladu jer se zaključilo da je takva naredba bila ishitrena i protuustavna. Sukladno tome, osoba u vladi koja je dala tu naredbu je odstupila s pozicije.

Moj je generalni dojam da ljudi u Danskoj jednostavno žive svoj život i da nema panike. Danci nisu baš sretni što im je otežano putovati za praznike van zemlje, ali to shvaćaju kao nešto što je tako i vesele se vremenima kada će se sve opet vratiti u normalu. Inače, Danci vole zaružiti vikendom i skroz je zanimljivo kako se u 22 sata odjednom skupi hrpa ljudi na ulicama jer do tada svi restorani i barovi moraju zatvoriti. Sva mjesta strogo poštuju taj propis i već vas u 21 sat počnu podsjećati da u 21.50 morate izaći iz bara i pitaju vas ako želite naručiti zadnju rundu pića. Privatna okupljanja su dopuštena do 10 osoba.

Što se tiče posla, dosta ljudi ga je ove godine izgubilo zbog korone, i sama sam bila jedna od njih. Zgodna stvar u Danskoj je što skoro svaka institucija vezana uz zapošljavanje ima neki oblik programa podrške u sklopu kojeg te treniraju i savjetuju kako naći novi posao na danskom tržištu rada. Moje osobno iskustvo govori da u Danskoj posla ima, čak i u ova krizna vremena, ali je konkurencija jaka - pogotovo u Kopenhagenu. Iako je tako bilo i prije korone. Danci cijene obrazovanje i velika većina ih je visoko obrazovana, a i doseljenici koji dolaze ovdje živjeti i raditi su najčešće iz razvijenih zemalja.

Koliko ćeš brzo naći novi posao ovdje ovisi i o tome koliko ti je velika i kvalitetna mreža ljudi. To ne znači da će ti netko "srediti posao" već da će te preporučiti da te firma koja zapošljava pozove na intervju, a dalje je sve na tebi. I to je već od velike koristi jer poslodavci stvarno dobivaju hrpu prijava i teško se istaknuti među gomilom. Pri traženju posla trebaš imati strpljenja (ako to ne shvatiš kao "full-time job", teško da ćeš negdje dospjeti), odličan LinkedIn profil (bez toga kao da ne postojiš, Danci su jako aktivni na njemu, skoro svi poslovi se objavljuju tamo), dobru mrežu ljudi i nešto sreće. Ja sam pronašla drugi posao nakon dva mjeseca upornog traženja.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 2)

London

Staša / modna dizajnerica Stasa Design

U ožujku je sve stalo, Covid-19 je zaustavio cijeli svijet, neovisno gdje se nalazili. Posljedice smo svi osjetili i, nažalost, još uvijek osjećamo, a ja sam pronašla "lijek za sebe" i posvetila se svojoj kreativnosti. Prvi lockdown koji je u Londonu trajao skoro 4 mjeseca provela sam uglavnom u svom studiju koji se nalazi u kući gdje živim. Ovdje su bile velike restrikcije, nije nam bilo dozvoljeno gotovo ništa, osim sat ili dva šetnje i to samo sa svojim ukućanima. Tako da sam ustvari imala veliku prednost što mi je studio u kući te sam svaki dan radila na novoj kolekciji i to me u potpunosti okupiralo. Prodaja je pala početkom godine, ljudi su se prepali, nitko nije znao što nam donosi sutra. Problem s kojim sam se susrela u početku bio je nabavka materijala, stoga sam ove godine preskočila zimsku kolekciju. Što se tiče financijske pomoći od države, bili smo pokriveni, Velika Britanija se doista. Ako si u mogućnosti dobiti financijsku pomoć, ovdje je to vrlo jednostavno i samo se trebaš prijaviti odgovarajućom papirologijom. Usporede koliko si zaradio prošle i ove godine, te tako nadopune postotak koji si izgubio (pokrivaju nekih 80%).

Ljetos, u srpnju smo se vratili nekoj “novoj” normali; sve se opet otvorilo i ljudi su se vratili na posao. U studenom nas je opet dočekao novi lockdown; bili smo doma i nije bilo dozvoljeno druženje, a samo su radile trgovine hranom i ljekarne. Međutim, online prodaja funkcionira normalno i sve se može naručiti online te nastavljamo normalno raditi od doma. Mislim da smo se sada svi privikli na ovakav život, bar ovdje u Londonu sve teče nekim normalnim tokom… Grad se znatno promijenio, vrlo je tih, manje je ljudi... sada se mogu uočiti neke stvari koje prije nismo mogli vidjeti radi gomile ljudi koja je dnevno posjećivala i cirkulirala Londonom. Meni osobno ovakav London pruža nešto potpuno drugačije, vidim detalje koje prije nisam zapažala.

U drugom lockdownu dogodila mi se jedna fantastična gesta. Modna novinarka koja radi za Evening Standard novine javila mi je kako radi na projektu podrške malim poduzetnicima u Londonu te rade članak u novinama, online i na drugim društvenim platformama. Žele potaknuti kupovinu lokalnog što je zaista divno, a mene su pozvali da budem dio projekta kao mali lokalni biznis u Londonu. Ovo jedna vrlo teška godina za sve nas, međutim trebamo izvući ono dobro iz svega što nas je zadesilo. Srećom, ja ovdje nemam fizičku trgovinu, već prodajem samo online i stoga nemam neke značajne gubitke. Također, neizmjerno sam sretna što imam svoje vjerne klijente koji me podupiru u tome što radim i zahvaljujući njima prebrodila sam ovo teško razdoblje. Najveći gubitak ove godine je taj što nisam mogla provesti više vremena sa svojom obitelji u Puli. Letovi su bili vrlo ograničeni te su nam uveli karantenu po povratku u UK.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 3)

Berlin

Luka / dizajn studio Maji

Berlin je grad koji je doslovno živio 24/7. Kažem živio, a ne živi jer s hladnoćom i lockdownom atmosfera u gradu je dosta pala. Kad je lijepo (toplije) vrijeme svi su vani, boravi se na ulicama i svakoj slobodnoj površini, bila ona travnjak ili beton. Sad kad je hladno i kad su dani kratki, vanjski bismo prostor zamijenili barovima, restoranima, klubovima, kinima, kazalištima… Zbog djelomičnog lockdowna ništa od tih sadržaja trenutno nije dostupno. S krajem danjeg svjetla ulice postaju znatno pustije. Ne čuje se više smijeh iz kafića preko puta, ne stoji se u redovima za stol ispred restorana. Trgovine još uredno rade, uz ograničenja broja ljudi unutra, tako da je to trenutno ono što ti daje priliku da vidiš neke slučajne prolaznike, onako, čisto da znaš da još postoje. Ne bih rekao da postoji strah među ljudima. Ipak je ovo Berlin. Kad je situacija normalna ljudi ovdje svašta izvode tako da strah ne bih opisao kao stanje društva. Ali svima je dosta, i iako razumiju da je ovo potrebno, ne žele dalje ovako. Sve ono što je “tipično berlinski”, sada postoji u tragovima. Nema živih ulica, nema klubova, nema izložbi, glazbe… Sad imaš kratki dan i ako se s nekim dogovoriš imaš i kratku šetnju na otvorenom. Meni je to čak i ok. Imam psa pa imam i izgovor za pozvati nekog u kratki “izlazak” s distancom. Sve ovo skupa je vjerujem depresivnije ipak ugostiteljima i kulturnim institucijama, jer njima je rad zabranjen do daljnjeg. Tko radi kao ja, posao koji realno možeš raditi gdje god, navikao se, ljudi su si organizirali kućni ured i aaajmo. Kad si “coffee place” koji ne može pružiti uslugu osim u “to go” obliku, često ti brojke na papiru kažu da je bolje zatvoriti dok ne bude opet dozvoljeno normalno raditi i nadaš se da će to biti uskoro. To je dovelo nažalost i do mnogih otkaza i odlaska dosta ljudi iz grada. Ali gdje je čovjeka tu je i načina. Preživio je svijet i gore epizode pa će i ovu pandemiju.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 4)

Stockholm

Ana / IT industrija

U Švedskoj je većina kompanija omogućila radnicima da rade od kuće ,ako je to moguće, i taj dio funkcionira jako dobro. Uslužne djelatnosti; ugostiteljstvo, hotelijerstvo su najviše pogođeni i puno ljudi je dobilo otkaze. Ti radnici su pak većinom imigranti i inače u lošijoj poziciji od Šveđana te često bez istih radničkih prava. Oni su najveće žrtve situacije. Također, brojni mali poduzetnici su morali zatvoriti lokale i male biznise jer je prodaja ipak u padu, bar kad su u pitanju manji dućani, radnje, ugostiteljski objekti.

Ova nesigurnost i činjenica da ljudi dobivaju otkaze nije nešto na što su Šveđani navikli. Zbog toga dolazi jedna nova vrsta zabrinutosti i problemi koje oni dosad zapravo nisu iskusili jako dugo. Ovdje je i dalje visok standard, ali se definitivno osjećaju posljedice. Također, u ovom drugom valu više se nose maske i veća je zabrinutosti nego u prvom valu. Švedska ima drugačiji pristup od ostatka svijeta prema preporukama, ali sada su uvedena stroža ograničenja.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 5)

Madrid

Petra / PHD studentica biomedicine

Trenutna situacija u Madridu je u najmanju ruku konfuzna. Mjere se mijenjaju iz dana u dan i primjenjuju se različito na svaku regiju. Zakon obaveznog nošenja maski je na snazi još od svibnja, tako da ljudi nose maske uvijek i svugdje, pa čak i u prirodi. Trenutno je na snazi policijski sat od ponoći do 6 ujutro i u tom periodu je strogo zabranjeno kretanje po ulicama bez posebne dozvole. Kazne za kršenje zakona se kreću od 100 do 600. 000 eura, ovisno o težini prekršaja. Unatoč tome, u posljednjih mjesec dana, grad je oživio. Ulice su ponovno pune ljudi i život grada traži svoje mjesto unutar onoga što nazivaju “nueva normalidad” odnosno “nova stvarnost”. Madrid će 7. i 8. prosinca, kada je državni praznik u Španjolskoj, zatvoriti svoje granice tijekom prosinačkog blagdanskog tjedna. U normalnim okolnostima ovo bi bilo vrijeme kada bi mnogi Španjolci putovali u svoje vikendice smještene u drugim dijelovima zemlje, a ovim zakonom pokušavaju smanjiti širenje virusa. Za vrijeme karantene većina mojih poznanika je bila na privremenoj suspenziji ugovora o radu zbog izvanrednih razloga, takozvani ERTE, te im je država bila dužna isplaćivati 75% njihove plaće. To na sreću nije bio moj slučaj i nisam osjetila utjecaj korone na poslovnoj razini. Uz posebnu dozvolu imala sam mogućnost ići na posao i za vrijeme karantene. Tijekom Božića španjolska vlada je predložila ograničavanje obiteljskih i drugih društvenih okupljanja na šest osoba, kao i pomicanje noćnog policijskog sata za 1 sat iza ponoći.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 6)

San Francisco

Luka / student fotografije

San Francisco je bio prvi grad koji je uveo karantenu u SAD-u, a trenutno je ušao i u njezino drugo izdanje jer se broj slučajeva udvostručio u zadnje vrijeme. Trenutno imamo više od 160 smrtnih slučajeva dnevno i imali smo preko 15.000 zaraženih u okrugu San Francisco, a sveukupno zaraženih u Kaliforniji je bilo čak oko 1.25 milijuna. Karantena će trajati do 21. prosinca, a uz to je uveden i policijski sat za sve, osim esencijalnih radnika, od 22 h do 5 h. Grad je jako pogođen svime ovime, dosta malih dućana, barova i restorana je zatvorilo svoja vrata zauvijek. Mnoge velike firme utrostručuju svoju dobit dok privatnici gube sve.

Velike kompanije su omogućile svojim radnicima rad od kuće, što je dovelo do toga da su ljudi počeli odlaziti iz San Francisca u druge jeftinije gradove za život. Tako da je grad trenutno poluprazan. Pri tome treba imati na umu da je San Francisco najskuplji grad za život u SAD-u.

Svi poslovni prostori i firme u centru zjape prazni i ne zna se kada će tome doći kraj. Barovi uopće nisu bili otvarani još od prvog lockdowna, restorani su bili otvoreni isključivo za “indoor dining” svega 3 tjedna te su ih opet zatvorili. Kriminal je u porastu, što nikako nije dobra stvar. Atmosfera među ljudima također nije dobra, svi su u nekoj vrsti grča i straha jer ne znaju što donosi sutra. Ovo se sve događa sad za vrijeme blagdana kada se ljudi vole okupljati, izlaziti i to je veliki problem za mnoge tu u San Franciscu. Mnogi su nezaposleni, žive od socijalne pomoći, ali i te prednosti uskoro prestaju za većinu građana. Zbog toga su svi još više zabrinuti. Uglavnom San Francisco živi život u karanteni još od ožujka i kada se sve skupa pogleda unatrag i unaprijed - ne nazire se kraj.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 7)

Portugal, Ericeira

Nina / učiteljica joge

U Portugalu je nedavno proglašeno izvanredno stanje nakon čega je uveden policijski sat koji neradnim danima počinje u 13 sati. Ovo je pokušaj vlade da spriječi obiteljska i druga okupljanja, i jedini način da Portugalce spriječe da provedu dan na plaži. Vrijeme je još sunčano i toplo, a plaže, pogotovo ove bliže naseljima, vikendom vrve ljudima. I dalje su pune do podneva, ali u podne i pol, svi lagano krenu kućama. Uvedene su mjere rada od kuće, a maske se nose i na otvorenome. Kažu da ovim mjerama, osim očitog sprječavanja širenja zaraze, pokušavaju ‘spasiti Božić’, odnosno ekonomski i tradicionalni aspekt Božića. Mnogi mali kvartovski dućani su zatvoreni, neki dragi mi restorani i kafići u Lisabonu i Ericeiri, blizu koje živim. No, usprkos svemu, ono što osobno vidim je da se ljudi ovdje prilagođavaju svakoj novonastaloj situaciji. Nema nervoze ni prosvjeda protiv mjera. Osim ugostitelja koji su nedavno održali mirni prosvjed. Nema "prosvjeda za slobodu" poput onog u Zagrebu koji me izuzetno ražalostio. Jer sloboda je prije svega stanje uma i zahtjeva preuzimanje odgovornosti, za sebe i za druge oko sebe. Ovo je možda samo moj subjektivan dojam jer neki kažu da još nosim ružičaste naočale kroz koje gledam Portugal, ali ne mogu se oteti dojmu da, usprkos svemu, ovdje i dalje vlada prihvaćanje i opuštena atmosfera, kvalitete koje su me od početka privukle. I to mi daje nadu da će se sve lagano početi vraćati u neku staru-novu normalu, bez prevelikih posljedica.

Kako se živi vani? Pitali smo nekoliko naših ljudi diljem svijeta (фото 8)

Bali, Canggu

Jasminka / aktivistica za prava životinja I Stand With My pack

Službene brojke koje su plasirane na Baliju najvjerojatnije nisu točne jer puno ljudi još živi u udaljenim selima gdje se ne idu testirati. Čak i u mjestu Canggu, gdje ja živim, koje je iznimno popularno među doseljenicima i digitalnim nomadima, govore da se tek nakon 8 dana težih simptoma treba ići testirati. Testovi su dostupni, a postoje i mobilni oblici testiranja gdje ti kombi stane na parking. Također bolnice su dobro organizirane, a centri za testiranja nalaze se uvijek pored tako da mi se čini da to dobro funkcionira. Bali je inače jako prazan, osim dva veća sela; već spomenuti Canggu te Uluwatu. Ako odeš recimo u Ubud, on je “grad duhova”. Doseljenici su se nekako rasporedili u ova dva grada gdje još donekle ima života, prometa, ljudi i za sada većina objekata radi.

Restorani na Baliju imaju sreću jer se gotovo sve dešava na terasama tako da je lako organizirati ugostiteljski posao. Brojke konstantno rastu, ali svi su disciplinirani i nose maske. Uvedena je i novčana kazna za nenošenje koja iznosi 50 kn što je lokalcima jako puno. Također, jako puno ljudi u Indoneziji je ostalo bez posla. Veći je strah od cjepiva koje će biti obavezno i najvjerojatnije će doći iz Kine nego od zaraze, barem koliko se meni čini. Istovremeno, svi jedva čekaju da ovo prođe jer većina stanovništva ovdje živi od turizma pa će i taj strah popustiti vjerojatno. Granice za lokalni turizam su otvorene pri čemu je došlo najviše domaćih turista iz Jakarte, s otoka Jave, koja broji najviše zaraženih što je za posljedicu imalo čak sedam puta veći broj oboljelih na Baliju. Što se stranaca tiče granice su zatvorene, a u zemlju mogu ući samo oni koji imaju poslovnu vizu i dozvolu za rad te ostaju duže. Iako postoje neke jako skupe ne-poslovne vize, ali nemaju smisla jer cijeni moraš dodati i obaveznu dvotjednu samoizolaciju nakon ulaska u zemlju. Spominje se otvaranje granica u veljači i ožujku samo za Kinu i Singapur, što bi moglo pomoći turizmu, pod uvjetom da Kinezi žele putovati. Možda se tijekom svibnja, kada popuste zaraze u svijetu, otvori granica za sve ostale zemlje. Također, povećao se broj samoubojstava, iako se o tome ne govori javno, a porastao je i broj otvorenih pučkih kuhinja jer je puno ljudi ostalo bez posla.

Iako vjerojatno nema ljepšeg mjesta za “zapeti u lockdownu” od Balija, teško je gledati sve te ljude bez posla. Doseljenici bolje žive od većine, a onda ovo s čime financijski raspolažemo pokušavamo rasporediti i pomoći lokalnim ljudima koliko god možemo. Nevjerojatno je lijepo kako su zahvalnost i pozitivan stav, unatoč svemu, ovdje i dalje na razini.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više