Search

Kako smo počeli pričati o mentalnom zdravlju

Kako smo počeli pričati o mentalnom zdravlju

Tema koja se još uvijek smatra tabuom

Tekst: Ema Glavina


Image: Screenshot,
Giphy

Koliko god se smatrali otvorenim društvom u kojem tabu teme više gotovo da i ne postoje, mentalno zdravlje je pitanje o kojem se tek relativno nedavno povela šira rasprava...

Ako ste pratili medije prošle godine ili pak gledali serije i filmove novije produkcije, možda ste primijetili da se o jednoj prilično nepopularnoj temi odjednom počelo sve više govoriti. Mentalno zdravlje je tema od presudne važnosti s kojom se kao društvo što prije trebamo početi suočavati, a budući da nije lagana niti ugodna, jednostavnije ju je bilo ignorirati. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), 350 milijuna ljudi u svijetu boluje od depresije, a to je samo jedna od mentalnih bolesti. Podatak koji slijedi posebno zabrinjava, a odnosi se na samo polovicu ljudi koji primaju neku terapiju za liječenje depresije, iako se radi o bolesti za koju postoji efikasno liječenje.

Ovaj broj ljudi ne iznenađuje previše kad uzmemo u obzir mnoštvo faktora koji mogu utjecati na takvo stanje. Za početak, svi znamo da sve počinje od odgoja, ali malo tko ulazi dublje u problematiku i edukaciju o toj temi. Uz to, sustav u kojem danas živimo i radimo je nemilosrdan te sve više briše granice između poslovnog i privatnog vremena, ostavljajući nam premalo sati za odmor, druženje ili druge slobodne aktivnosti. Brojna istraživanja su već pokazala kako svakodnevno korištenje društvenih mreža negativno utječe na naše raspoloženje, sve više ljudi koristi aplikacije koje pomažu u borbi sa stresom i jasno je da danas malo tko živi doista sretan i ispunjen život.

Kako smo počeli pričati o mentalnom zdravlju (фото 1)

Tema mentalnog zdravlja počinje zaokupljati sve veći medijski prostor, a zasluge za to dijelom odlaze poznatim osobama koje su progovorile o svojim privatnim problemima, kao i filmovima i serijama koju tematiziraju mentalno zdravlje. Dazed je jučer donio veliki intervju s glumicom Rebeccom Hall, povodom njenog nastupa u filmu "Christine" u kojem glumi novinarku Christine Chubbuck koja se ubila tijekom televizijske emisije. Film je baziran na istinitoj priči o mladoj ženi shrvanoj kompetitivnim poslom u kojem dominiraju muškarci, i depresijom s kojom je u tišini živjela. Ovakvi projekti predstavljaju važan iskorak u podizanju svijesti o mentalnim poremećajima s kojima žive ljudi u našoj okolini, no još veći utjecaj imaju svjedočanstva poznatih osoba.

Godina iz nas je obilježena kao "godina u kojoj su umjetnici progovorili o svojim osobnim borbama", pa je Lady Gaga tako napisala otvoreno pismo u kojem govori da pati od PTSP-a nastalog nakon silovanja, Adele je priznala da je bolovala od postporođajne depresije, Zayn Malik je preko društvenih mreža objavio kako ne može nastupati zbog prevelike anksioznosti, a Justin Bieber je izjavio kako se osjeća emocionalno iscrpljeno do mjere koja graniči s depresijom. Lena Dunham je preko lika kojeg tumači u seriji "Girls" govorila o cijelom setu mentalnih poremećaja s kojima se kroz život nosila. Koliko god to bilo tužno, o svim bitnim temama se uglavnom počinje govoriti nakon angažmana poznatih osoba, a niti ova nije bila iznimka.

Kako smo počeli pričati o mentalnom zdravlju (фото 2)

Problemi koji se tiču mentalnih bolesti su višestruki, a za početak je dovoljno konstatirati da nas naš obrazovni sustav ne uči gotovo ničemu vezano uz tu temu. Ne znamo kako pomoći nekome tko je depresivan ili anksiozan, ne znamo kako kontrolirati napadaj panike, pa čak niti zašto se netko može tako osjećati. Nitko nas ne uči da je osjećaj bespomoćnosti, beznađa ili panike nešto što ima svoje ime i sa čime se bore milijuni ljudi. Mentalno stanje osoba uglavnom nije vidljivo prema van, pa dok ćemo nekog s fizičkom bolesti ozbiljno shvatiti, ljude koji boluju od mentalne bolesti ćemo često otpisati kao pretjerano sklone dramatiziranju i nepotrebnom pesimizmu. Čak ako i budete dovoljno hrabri da potražite pomoć, pitanje je na kakav ćete tretman naići. Ono što se može riješiti kvalitetnom psihoterapijom, često se rješava tabletama koje postaju jednostavno rješenje za sve što vas muči u životu.

Ovdje dolazimo i do javne percepcije loših psihičkih stanja koja, čini se, nikako ne uspijeva postati objektivna i temeljena na realnim činjenicama I dok su se nekad depresija i druge bolesti romantizirale do mjere neukusa, a citati Kurt Cobaina, u kojima govori da sam sebe prezire, nosili na bedževima i zakrpama, danas odlazimo u drugu krajnost i potpuno se bizarno počinjemo gotovo ponositi našim anksioznim epizodama. Društvene mreže su prepune memea koji prikazuju mlade ljude koji ne napuštaju svoj stan jer ništa nema smisla ili pak govore kako ne postoji millennial koji nije doživio napadaj panike te redovno skupljaju stotine tisuće lajkova. Ono što je počelo kao način destigmatizacije mentalnih bolesti i međusobno pružanje potpore ljudi koji zaista boluju od njih, sada je preraslo u apsurd. Razmislite koliko ste puta čuli da netko "čisti stan zbog ludog OCD-a koji ga proganja" ili "ima napadaj panike jer se otkazalo snimanje njegove omiljene serije". Jasno je što osoba koja to izgovora želi poručiti, ali pretjeranom upotrebom tih termina umanjujemo njihovo stvarno značenje i konotaciju koju povlače za sobom. 

Kako smo počeli pričati o mentalnom zdravlju (фото 3)

U hrvatskom je društvu situacija dodatno kompleksna, budući da se još uvijek jako malo govori o važnosti održavanja mentalne higijene. Postoje hvalevrijedni projekti poput kampanje "Kad te boli, moraš reći" koja se obraća mladima koji nisu svjesni da imaju problem koji je stvaran i koji se može tretirati, ali inicijativa mora doći od strane nadležnih institucija na svim razinama. Djeca već od osnovne škole trebaju poznavati pojam mentalne higijene i znati kome se mogu obratiti za pomoć te kako savjetovati prijatelje koje im se povjere sa sličnim problemom.

U 21. stoljeću se ne bi smjelo događati da je netko stigmatiziran ili neshvaćen što ne može doći u školu ili na posao jer ne boluje od vidljive bolesti ili poremećaja, niti da se takvim ljudima savjetuje da u kritičnim trenutcima jednostavno izađu u šetnju na svjež zrak ili među ljude, kao da je situacija toliko banalna i lako rješiva. Za kraj, treba spomenuti i kako medicinska i psihološka pomoć nisu jednako dostupne svima, budući da privatni psihoterapeuti naplaćuju u prosjeku 200 kuna po satu, dok za državne nerijetko postoji lista čekanja. Prvi korak je svakako napravljen i rasprava je lagano započela, ali ne smijemo se zavaravati misleći da je to dovoljno.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više