Traži

Kako smo Zagreb zamijenile manjim mjestom

Kako smo Zagreb zamijenile manjim mjestom

Iskustva iz prve ruke

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Screenshot,
Unsplash

Svakodnevno slušamo o broju ljudi koji napušta Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Ruralni krajevi odavno više nisu jedini kojima problem nezaposlenosti nemilosrdno prijeti. Naravno, posla uvijek ima, reći će mnogi, no pitanje je je li on dostojan našeg obrazovanja i truda koji smo uložili u njega. Mjere poput stručnog osposobljavanja su dodatno spustile cijenu rada mladih ljudi, osigurale im još veću neizvjesnost i natjerale da razmišljaju o tome mogu li uopće u Hrvatskoj živjeti život kakvog su odrastajući zamišljali. Kad govorimo o velikim gradovima, poput Zagreba, jasno je da je konkurencija najveća i da ćete pravi posao možda morati čekati godinama.

Ipak, osim opcije odlaska u inozemstvo, postoji i druga opciju za koju se odlučuje tek malen broj ljudi. Koliko god je u zapadnim zemljama potpuno normalno da se zbog posla više puta seli unutar države, kod nas je to još uvijek rijetkost. Iz tog smo razloga potražili nekoliko mladih žena koje su s nama odlučile podijeliti razloge svog preseljenja iz Zagreba u manju sredinu. Kako su se na to odlučile, je li odluka bila vezana isključivo za posao te što o svemu misle s današnjim vremenskim odmakom, samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarale.

Kako smo Zagreb zamijenile manjim mjestom (фото 1)

Marina M. (30) je psihologinja iz Zagreba koja odnedavno živi na Malom Lošinju. Razlog preseljenju je bio jednostavan - nakon isteka ugovora na određeno u Zagrebu, nekoliko mjeseci nije mogla pronaći posao, nakon čega se otvorila opcija rada na otoku. Zanimalo nas je kako je tekao njen proces odlučivanja: "Ranije sam znala govoriti kako bih baš voljela probati živjeti na otoku. Oduvijek sam voljela more, a život u Zagrebu znao je biti stresan i pretrpan obavezama. Ipak, kad se ta prilika pojavila, moram priznati da sam bila zatečena. Samo donošenje odluke trajalo je nekih tjedan dana. Razgovarala sam o tome s bliskim osobama, stavila na papir prednosti i nedostatke te odluke i naposljetku odlučila da ne želim čekati neku priliku u Zagrebu jer nisam baš navikla biti nezaposlena." Napominje kako su reakcije okoline uglavnom bile vrlo pozitivne, vjerojatno zbog romantične ideje života na moru.

Kad je riječ o prvom dojmu nakon preseljenja, priznaje kako nije sve bilo idilično "Kad su me otac i sestre nakon selidbe stvari "ostavili"ovdje, moram priznati da mi je bilo dosta teško. U Malom Lošinju nikoga nisam poznavala, stambeni uvjeti su mi znatno lošiji nego u Zagrebu, i tih prvih dana sam se pitala što je meni ovo trebalo. Nedostajalo mi je to da mogu s nekim prokomentirati stvari na kavi, a ne samo preko telefona ili Skypea. Istovremeno mi je bilo drago što sam prihvatila priliku i vjerojatno bih u suprotnom žalila za propuštenim. Odmah sam krenula u istraživanje otoka biciklom i to je popravilo prvi dojam."

Što se tiče razlike života između Zagreba i Malog Lošinja, kaže kako su one vrlo opipljive. "Prednosti su svakako to što nakon posla ne treba trošiti vrijeme na prijevoz do kuće pa vam ostaje značajno više slobodnog vremena, priroda na Lošinju je prekrasna, ovdje stignem trčati, plivati i voziti bicikl. Nedostaci su problemi s pronalaženjem stana (manjak stanova, visoke cijene, iznajmljivanje samo izvan sezone…) zbog čega sam svakako u nepovoljnijem položaju nego u Zagrebu jer značajno više plaćam "stan", točnije studio od 15 kvadrata. Također, u malom mjestu svatko svakog zna na što nisam navikla u Zagrebu." Kaže kako je danas zadovoljna odlukom koju je donijela te vjeruje kako bi u suprotnom žalila za propuštenom prilikom. Uz to, smatra kako će joj rad van Zagreba donijeti važno iskustvo za daljnju karijeru. Što se tiče dugoročnih planova, kratko odgovara kako ovdje planira biti godinu dana, a onda će vidjeti koje joj sve opcije nude.

Kako smo Zagreb zamijenile manjim mjestom (фото 2)

Mirna F. (27) je svoju zagrebačku adresu zamijenila onom u malom ličkom mjestu kraj Gospića. Po struci je liječnica, no odluka o preseljenju je bila motivirana poslom njenog dečka koji se ondje nalazi. U mjestu od svega pedesetak stanovnika živi već više od četiri mjeseca, a posao je i sama vrlo lako našla. "Naišla sam na natječaj za posao, prijavila se i odmah dobila ponudu. Smještaj smo već imali, sve je bilo osigurano. Odluku sam donijela vrlo brzo, čim mi je pala ideja na pamet da bih mogla otići u Liku." Reakcije obitelji i prijatelja su bile pozitivne i sve je bilo spremno za preseljenje. "Prvi tjedni su bili dosta burni, nisam se ni stigla raspakirati, a već sam počela raditi. S obzirom na to da sam zadnjih nekoliko ljeta provodila u Lici, nije bilo većih iznenađenja. No, ovaj put je ipak bilo malo čudno, jer nisam došla na praznike, već sam se preselila."

Svakodnevni život je ipak došao s cijelim setom izazova, pa tako objašnjava: "Ljudi su totalno drugačijeg mentaliteta nego u Zagrebu. Mislila sam da sam na to pripremljena, no s njima radim svaki dan, pa se još uvijek prilagođavam. Mislim da me na to nitko nije mogao pripremiti. Također neke stvari koje u Zagrebu uzimaš zdravo za gotovo, ovdje postaju problem, npr. nedostatak kulturnog života, mjesta za izlaske, dućana, benzinske koja radi poslijepodne, dućana u kojem pitaš ima li peršina, pa ti se počnu smijati jer nemaš svoj vrt!" (smijeh)

Na pitanje o mogućem povratku u Zagreb odgovora kako prvo treba osjetiti pravu ličku zimu, a onda će znati više o planovima. Odluku ne smatra konačnom i svemu pristupa dosta opušteno. Zasad kaže da joj je dobro te ističe brojne prednosti života. "Najveća prednost definitivno su priroda i mir. Ujutro te ne budi auto jer ga u tvojoj ulici (putu) ima samo dva susjeda, a glavna cesta je udaljena. Bezbrižno možeš ostaviti ključ u autu i otključana vrata kuće. Namirnice poput mlijeka i jaja kupuješ od susjede, a ne u dućanu. Sve je puno jeftinije, ovdje za 10 kuna piješ dvije kave. More je blizu, za sat vremena si na kupanju, a nije ni Zagreb daleko. Mana u odnosu na Zagreb je što svi sve znaju, iako svi znamo da i Zagreb zna biti veliko selo."

Maja Jagar (31) već četiri godine živi i radi u Umagu. "Po struci sam pedagoginja i profesorica talijanskog jezika i književnosti. Za vrijeme studija i par godina nakon diplome radila sam honorarno, na više projekata paralelno. Unatoč tome što sam bila odlična studentica, posao nisam mogla dobiti nikako. Tada sam dobila priliku otići za Berlin i tamo sam nastavila projektno raditi.  Na užas mojih roditelja. Oni su htjeli da imam sigurnost, u obliku posla za stalno u državnoj instituciji. Htjela sam ga i ja, no nije išlo. Međutim, moji roditelji su bili uporni i stalno pratili natječaje i tako je tata pronašao oglas za pedagoga u talijanskoj školi u Umagu. Bio je oduševljen. Kako tada nisam bila u Zagrebu, busom su mi poslali dokumente za prijavu.

Prijavila sam se za posao, no nisam puno očekivala jer sam čula da u školi u u kojoj se prijavljujem prednost imaju domaći ljudi. No, posrećilo mi se i dobila sam ga. Isprva nisam nikome rekla jer sam htjela par dana razmisliti samo sa sobom da sam u stanju sama se preseliti u drugi grad. I tako sam se odlučila na pustolovinu."

Kako smo Zagreb zamijenile manjim mjestom (фото 3)

Prijatelji i obitelji su odlično reagirali i poticali me na novo iskustvo. Imala je plan otići na godinu dana, položiti državni stručni ispit i vratiti se u Zagreb. Nastavlja kako su prvi dani bili puni svakojakih izazova."Došla sam u grad u kojem nikad prije nisam bila i nikoga nisam poznavala. U mjestu koje živi od turizma nije lako naći stan kojeg je stanodavac voljan dati u najam tijekom cijele godine. Sve mi je bilo novo. Dobro sam znala talijanski, no u početku sam imala poteškoća sa sporazumijevanjem na radnom mjestu jer se u Umagu govori specifičan dijalekt, venecijansko-istarski kojeg treba naučiti kao bilo koji drugi strani jezik. Bez luksuza bivanja u roditeljskom domu, s izdacima za stanarinu i režije, bio mi je izazov u plusu dočekati kraj mjeseca

Kaže kako ju je iznenadilo i što u Umagu nema javnog prijevoza, pa je tako do drugog grada znala otići biciklom. Tome su se njeni novi prijatelji jako čudili jer se u Istri svi voze autima. "U početku sam višak slobodnog vremena ispunjavala fotkajući prizore prirode  - mora, zalazaka sunca i životinja te slažući foto album na facebooku koji sam naslovila "Vita al mare". Zatim sam upisala tečaj njemačkog, posvetila se završavanju dugogodišnje psihoterapijske edukacije što mi je pomoglo da nađem prvo jedan honoraran posao (u Centru za socijalnu skrb), a nakon toga i drugi u Umaškom savjetovalištu za djecu,mladež i obitelj. Nakon toga, više nisam imala višak slobodnog vremena niti puno prostora za razmišljanje gdje bih htjela živjeti."

Nakon 4 godine u Umagu, unatoč početnim izazovima koji prate samostalno preseljenje u drugi grad, istinski je zahvalna za ovu priliku. Kaže kako danas zna da ništa čovjeka ne može u potpunosti pripremiti na situaciju preseljenja u drugi grad. Jednostavno, treba biti hrabar, otvoren, pozitivan, znatiželjan i vrijedan te držati oči i uši širom otvorene kako bi što bolje upoznao okolinu i opcije koje se nude. Za kraj smo i nju pitali o tome želi li ostati u Umagu ili je Zagreb sve više privlači. "Oboje ima svoje prednosti i mane. Za sada planiram ostati u Umagu, zbog lakšeg tempa života, novih poslovnih izazova koji mi se nude kao i dragih ljudi koji su mi u međuvremenu postali kao druga obitelj. Ne isključujem mogućnost povratka u Zagreb ili selidbe u inozemstvo, koji bi bili motivirani boljim životnim uvjetima, primjerice lakšim dolaskom do vlastitog stana.

Ono što treba primijetiti jest da sve tri priče, neovisno o tome koliko se razlikuje, imaju i nekoliko sličnosti. Sve se naše sugovornice slažu u tome da su donijele dobru odluku te kako izlazak iz naše zone komfora može biti itekako koristan. Svaka promjena lokacije stanovanja nosi određene izazove, ali i cijeli niz prilika koje samo treba znati prepoznati.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor