Search

Kapacitet da se nosimo sa stresom – kako da se “savijemo” ali ne i “slomimo” tijekom traumatskog iskustva

Kapacitet da se nosimo sa stresom – kako da se “savijemo” ali ne i “slomimo” tijekom traumatskog iskustva

Avantura evolucije – rezilijentnost

Tekst: Bojana Pejušković


Loše stvari se događaju. Nemoguće je spriječiti ih. Ali je moguće naučiti efikasno se suočiti s takvim situacijama i time spriječiti njihove negativne posljedice po nas. Loši događaji mogu biti poznati ili nepoznati, očekivani ili neočekivani, predvidivi ili nepredvidivi, jači ili slabiji, nekada ih može biti i više istovremeno. Kako bismo se efikasno suočili, potrebno je efikasno se adaptirati, i to što prije i što bolje. Proces adaptacije u takvim novonastalim okolnostima je jedna velika avantura u dostizanju višeg evolucijskog oblika nas samih...

Nešto o „psihološkom imunitetu“ odnosno rezilijentnosti

Rezilijentnost podrazumijeva kapacitet da se nosimo sa stresom – da se “savijemo” ali ne i “slomimo” tijekom traumatskog iskustva. To je proces adaptacije na traumatski događaj i njegove neugodne posljedice. Može se objasniti i kao psihološka otpornost, odnosno psihološki imunitet. Rezilijentnost je kompleksna, multidimenzionalna i dinamična. Najvećim dijelom je determinirana karakteristikama ličnosti, njenim genetskim, epigenetskim, razvojnim, psihosocijalnim i neurokemijskim faktorima. Tako se rezilijentnost jednim dijelom nasljeđuje ali od velikog utjecaja na nju imaju i faktori sredine koji moduliraju ekspresiju određenih gena. Na neki od tih faktora mi možemo utjecati, što znači da možemo unaprijediti vlastiti kapacitet za prevladavanje stresa. Možemo naučiti da budemo rezilijentniji - da postanemo otporniji.

Značajno je napomenuti da zdrava adaptacija na stres ne ovisi samo od same osobe, već i od raspoloživih resursa u okviru obitelji, prijatelja, različitih organizacija, karakteristika određene kulture i religije, okruženja, društva i zemlje u kojoj se živi. Sve zajedno može činiti veću ili manju rezilijentnost.

Kako da nam život bude bolji, dok se osjećamo loše?

Faktori rezilijentnosti

1. Realni optimizam: vjerujte

Optimizam je osnova rezilijentnosti, gorivo čijim paljenjem se stvara energija za aktiviranje ostalih faktora rezilijentnosti. On olakšava aktivan i kreativan pristup suočavanja s izazovima traumatskog iskustva. Optimizam se definira kao stav orijentiran ka budućnosti koji uključuje nadu i vjeru da će situacija imati dobar ishod i da će stvari završiti na dobar način. Suprotno uvriježenom mišljenju, rezilijentni optimisti rijetko ignoriraju negativne stvari u životu i oni, kao i pesimisti, obraćaju pažnju na sve negativne informacije i aspekte događaja ali za razliku od pesimista, ne zadržavaju fokus na negativnom. Nastoje se suočiti s problemom i vjeruju da ga mogu riješiti. Brojna istraživanja potvrdila su pozitivne efekte optimizma na fizičko i mentalno zdravlje. Optimizam je dijelom genetski i neurobiološki determiniran ali se radom na sebi može usvojiti i naučiti.

2. Suočavanje sa strahom: uplašite se

Strah je normalna prateća pojava u stresnim situacijama, zahvaljujući njemu smo evoluirali i opstali. Pojedini autori strah nazivaju “našim prijateljem”, jer nas štiti, pomaže nam da budemo oprezni i da ponašanje prilagodimo situaciji u kojoj se nalazimo. Suočite se sa strahom kako Vas ne bi preplavio. Evo nekoliko smjernica:

Doživite strah kao vodič kroz aktualnu situaciju – zahvaljujući strahu prepoznat ćete što je to što ga izaziva, tako će on biti u Vašem interesu, jer će Vas zaštiti.

Vidite strah kao priliku – kroz strah možemo učiti, ojačati, on povećava naše samopouzdanje, pojačava našu adaptaciju.

Fokusirajte se na svoj cilj – svakodnevno postavljajte sebi male (ili velike), ali dostižne ciljeve. Postizanjem ciljeva doprinosimo vlastitoj samorealizaciji i jačanju samopouzdanja, a time i rezilijentnosti. Dan po dan, cilj po cilj… Ako se na svakodnevnom planu uvjerimo da možemo postići i riješiti nešto, naš strah će biti manji kada se suočimo s nekim većim i ozbiljnijim ciljem jer već u svom repertoaru imamo pozitivno iskustvo u rješavanju problema. Nema straha.

Suočite se sa strahom tako što ćete podijeliti svoje osjećaje s obitelji i prijateljima.

3. Moralni kompas, etičnost, solidarnost i altruizam: činite dobro

Rezilijentne osobe posjeduju izražen stav o tome što je dobro, a što nije i nastoje se time voditi. U današnje vrijeme možda se može relativizirati i dovesti u pitanje što je moralno i etički, što je dobro, a što nije. Međutim, većina religija i kultura širom sveta, usvojila je i usuglasila se oko seta moralnih principa koji podrazumijevaju istinu, poštovanje ljudskog života i tretiranje drugih na isti način na koji bismo voljeli da drugi tretiraju nas. Altruizam, nesebičnost, briga za druge, davanje bez očekivanja i benefita za sebe – osnove su moralnog kompasa i izgradnje rezilijentnosti. Činite dobro.

Hemingway u svojoj čuvenoj knjizi, uzimajući riječi Johna Donnea piše: “Ni jedan čovjek nije Otok… Smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.. I stoga nikada ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom.”

4. Religioznost i spiritualnost: ojačajte vjeru

Mnogi ljudi okreću se religiji i spiritualnom, odnosno duhovnom, tijekom suočavanja sa stresom. Neki utjehu nalaze u religijama, dok drugi traže inspiraciju i snagu u vlastitim spiritualnim ritualima koji im pomažu da pronađu vlastito mjesto u univerzumu. Vjera je jako značajna u suočavanju sa životnim nedaćama i istraživanja su potvrdila njenu djelotvornost na fizičko i mentalno zdravlje. Većina varijeteta religije ili spiritualnosti, sadržana su u molitvi, meditaciji ili mindfulnessu. Opraštanje je sastavni dio religije i ima ljekoviti učinak, posebno na one koji praštaju, više nego na one kojima je oprošteno. Opraštanje je svojevrstan način da se oslobodimo ljutnje, tuge i bijesa. U okviru religije i duhovnosti, posebno mjesto zauzima zahvalnost i jačanje kapaciteta za njeno iskazivanje. Buda je rekao da “Mudri ljudi nastoje izraziti svoje uvažavanje i zahvalnost uzvraćanjem ljubaznosti ne samo svom dobročinitelju, već i svim ostalima na svijetu”.

5. Socijalna podrška: povežite se

Jedan od osnovnih ljudskih nagona jest nagon za druženjem. Čovjek je društveno biće i ima duboku potrebu povezati se s drugim ljudskim bićem. Svatko se osjeća dobro kada zna da se netko o njemu brine, da će ga podržati, da će mu pomoći, da ima nekoga s kim može podijeliti svoje misli i osjećanja. Pored toga što ima s kim, važno je i htjeti i znati. Zato, potražite pomoć kada Vam je potrebna, pitajte za savjet, podijelite svoje emocije. Obitelj, prijatelji, kolege, važno je njegovati bliske odnose jer nas oni jačaju i daju nam snagu. Međusobna bliskost i ovisnost produbljuju našu rezilijentnost. Bliskost i povezanost s nama značajnim osobama rezultiraju boljim fizičkim zdravljem, štite nas od depresije i posljedica stresa, povećavaju našu kvalitetu života i produžavaju njegovo trajanje.

6. Rezilijentni uzori: ugledajte se u boljeg

Rezilijentne osobe imaju uzore koji ih inspiriraju i čija uvjerenja, stavove i ponašanja nastoje usvojiti i integrirati. Najraniji uzori su nam roditelji, pa se često i kasnije tijekom života nastavljamo ugledati u osobe koje podsjećaju na naše roditelje. Uzori nam mogu biti i prijatelji, učitelji, kolege, ali uzor također može biti i osoba koju ne poznajemo, ali kojoj se divimo i koju poštujemo. Oponašanje uzora predstavlja efikasnu formu učenja i povećava rezilijentnost. Vremenom, svatko od nas oponaša stavove, vrijednosti, vještine, obrasce razmišljanja i ponašanja osoba koje nas okružuju. Zato je važno da ti uzori budu pozitivni jer “s kim si takav si”. Kroz takve odnose jačamo i postajemo emocionalno i psihološki otporniji.

7. Fizička aktivnost: vježbajte

Nije novost da fizička aktivnost ima pozitivan učinak na naše zdravlje. Smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara, regulira nivo šećera i masti, popravlja naše raspoloženje, naše kognitivne sposobnosti, što podrazumijeva funkcije mišljenja i pamćenja, te povećava emocionalnu rezilijentnost. Na koji način fizička aktivnost povećava našu rezilijentnost? Prvo, oslobađanjem neurotransmitera koji popravljaju naše raspoloženje (endorfini) i smanjuju depresivnost (serotonin, dopamin). Drugo, smanjuju kortizol, hormon stresa koji uništava neurone u našem mozgu. Treće, pokazano je da aerobni trening povećava neurogenezu (obnovu neurona), tako što povećava produkciju BDNF faktora koji promovira rast i obnovu nervnih stanica, posebno volumen hipokampusa, dijela centralnog živčanog sustava koji je zadužen za naše pamćenje i učenje, a koji u kroničnom stresu može biti oštećen.

8. Umna aktivnost: zaposlite mozak

U izazovnim i zahtjevnim situacijama važna je mentalna spremnost koja nam pomaže da se fokusiramo na problem, da brzo procesuiramo informacije, da se prisjetimo koje su to mogućnosti koje već posjedujemo u rješavanju sličnih problema i da ih pokrenemo, da donesemo mudru odluku, kao i da potražimo nove informacije i naučimo nove metode prevladavanja problema. Usvajanje novih, funkcionalnijih stilova rješavanja problema i stjecanje novih vještina ključno je za rezilijentnost. Zato je važno da ne zapostavimo svoj um, da ga treniramo kao i svoje tijelo, da bude fit!

9. Kognitivna i emocionalna fleksibilnost: “čaša je na pola puna”

Rezilijentne osobe pokazuju visok stupanj fleksibilnosti koja se ogleda u fleksibilnijem načinu razmišljanja o izazovima date situacije i fleksibilnijem načinu emocionalnog reagiranja na stres. Nova situacija zahtjeva adaptaciju korištenjem novih mehanizama reagiranja, prihvaćanje onoga što nije moguće promijeniti, učenje iz grešaka, traženje novih mogućnosti za rješavanje problema.

Ključno u kognitivnoj fleksibilnosti je 1) Prihvaćanje neminovnog; 2) Promjena kuta gledanja na stvari – “Čaša je na pola puna”; 3) Učenje iz grešaka – “I svaki pad je let”; 4) Humor.

Život je jednako promjena. Promjena je neminovna, svijet oko nas se mijenja, vrijeme ide svojim tijekom. Nužno se mijenjamo i mi sami. Ako je već promjena neizbježna, zašto se ne mijenjati na bolje?

10. Smisao i cilj života: prije i poslije svega život

Ova naša zahtjevna i često surova civilizacija nudi i dobrotu i ljepotu življenja uz ljubav, poeziju, muziku, slikarstvo, film, sport, ples i još mnogo toga, a nama je dana besplatna propusnica za ove blagodati. Propusnica za život. Takva privilegija u svakom ljudskom biću koje osjeća i misli treba stvoriti osjećaj blagonaklonosti prema svijetu, životu i prema vlastitom postojanju. Život je sam po sebi smisao i privilegija.

 

“Onaj koji ima zašto živjeti može podnijeti bilo što.”

 

— Friedrich Nietzsche

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više