Traži

Koliko košta život u Danskoj?

Koliko košta život u Danskoj?

Martina Čilić donosi podatke koje morate znati o životu u Danskoj

Martina Čilić


Fotografija: Martina Čilić

Kako ono ide "glavna" fora kada netko živi na sjeveru?! "Kako je gore? ‘Ladno, ali standard."

Standard i jest, ali život nije jeftin. Što to zapravo znači? Ugrubo, sve vam je dva do tri puta skuplje nego u Zagrebu, osim odjeće, a jedino što je jeftinije je solarij i fitness. I plaće su u prosjeku dva do tri puta bolje. Dođe li to na isto?! Ne baš.

U usporedbi s drugim velikim gradovima, iz mog nedavnog iskustva, to vam je ovako: London je jeftiniji što se tiče hrane, barova, izlazaka, ali ne i stanarine i, naravno, morate računati na londonski prijevoz. Pariz je, recimo, isti po pitanju cijena pića i hrane po restoranima, čak i jeftiniji od Danske. Španjolska i Turska su super jeftine i tamo velika većina Danaca odlazi na odmor i to u rujnu kad su cijene jeftinije. Njemačka je najbolja ako želite na vikend. Jeftinije vam je otići do Hamburga partijati i platiti smještaj nego to isto napraviti u Kopenhagenu. Isto govore i oni iz Kopenhagena, radije idu u Berlin ili Amsterdam, već u Aarhus (drugi najveći grad u čijoj blizini živim). Karta za vlak s Jutlanda do Kopenhagena za manje od 3 sata vrlo ugodne vožnje košta 801 krunu. Možda uspijete uhvatiti jeftiniju orange kartu, za što vam stvarno treba malo čarolije, volje i planiranja jer morate čekati dva mjeseca ili 45 dana ranije i u ponoć biti spremni na kupovinu. Brzo sam odustala jer i ono što uspijete je obično jedan smjer pa i nije neka razlika.

Danska

Isplati se autom ako dijelite troškove i ako su barem tri osobe, naime samo most vam košta 500 i nešto kuna u oba smjera. Postoje još neke varijante car pullinga, prilično popularne i jeftine, ali ne znate s kim ćete se voziti ta tri sata.

Na što i koliko ljudi troše, mislim da se jako razlikuje na koji ste način navikli živjeti. Znate već, neki više troše na odjeću, neki na hranu, neki na namještaj, neki štede za godišnje i ne izlaze baš itd. Danci, naime, vrlo slično žive u smislu na što troše novac, naravno, ovisno koliko imate godina i živite li u glavnom gradu ili nekom manjem mjestu i koliko zarađujete, imate li obitelj, ali su puno sličniji unutar tih skupina nego što je slučaj kod nas Balkanaca ili pak drugih stranaca. Oni dosta ulažu u kuću, svi što prije žele kupiti svoju nekretninu jer je zapravo jeftinije nego rentati. Kamate i beneficije od države su povoljne.

Cijene stanova su pristupačne, recimo, izuzev nekih dijelova Kopenhagena (8 milijuna ili 12 mil. kn za stan), dok su cijene kuća visoke Ulažu i u namještaj, ovisno koliki ste esteta i želite li dio tih danskih dizajnerskih komada. Ako ništa, svi imaju neke tipične danske vaze, komad Georg Jensena ili pak Royal Copenhagen posuđe (znate ono lijepo, bijelo i vrlo skupo iscrtano s plavim). Imate osjećaj da svi imaju puno više smisla za uređenje stanova od Hrvata, što je zapravo i točno, samo što sve dosta isto izgleda, ali definitivno bolje.

danska

Kako je vrijednost danske krune (gotovo) ista kao kune, jedva čekate dan kada ćete zaboraviti cijene koje ste plaćali u Hrvatskoj. Evo, par osnovnih pravila ili guidelinesa za život u Danskoj u kunama.

Najveća fascinacija do danas mi je cijena karte za kino koja iznosi 110 kn, samo ponekad 90. Ne, ne idem više tako često u kino, ne vidim smisao kad postoji live streaming. I moje kolege u firmi kažu da vrlo rijetko idu. Neki znam da idu kad su danski filmovi na programu; kao što već vjerojatno znate, Danci podržavaju sve dansko, zato im vjerojatno tako dobro ide.

S 50 kn nemojte ići u dućan, ne možete baš nešto kupiti.

Jedan mali kruh vam je 30 kn, a jedan naš standardni 40 kn. Sama peciva mogu ići i do 30 kuna i to uglavnom u Kopenhagenu.


Dnevni život, špeceraj, izlasci u brojkama

Barovi

Cappuccino od 35 do 55 kn, a može i više ako je neki fini coffee shop u Kopenhagenu, mislim da sam nedavno u takvom jednom baru za vrijeme snimanja tri kave platila oko 140 kn. Mislim da je najjeftiniji cappuccino za ponijeti na benzinskoj za 25 kn.

Točeno pivo košta od 50 kn pa nadalje za 0,4 dcl ili ako želite vrlo turistički sjediti i gledati ove fine kućice u Nyhavnu, 40 kn ćete platiti za malo pivo.

Čaša kvalitetnog vina (1,5 dcl) ide od 60 pa nadalje, najviše što sam uspjela vidjeti je 120 kn.

Koktel je od 85 kn pa nadalje, uglavnom ih platim 100 – 110 kn.

Za hamburger u baru obično plaćate 130 – 150 kn, za juhu možete i do 130 kn u najobičnijem baru u manjem mjestu.

Za pojesti nešto na brzinu razmislit ćete ne biste li ipak otišli u bar jer i sendvič košta od 50 kn pa nadalje. Najjeftiniji je hot dog za 25 kn ili neko pecivo.

Dobra pizza je od 120 kn.

Ako govorimo baš o restoranima, ne barovima, hrana je skuplja, ali tu ne govorim o restoranima s Michelin zvjezdicama. Primjerice, u francuskom restoranu ovdje na Jutlandu, odrezak vas košta 320 kn. Je li tako i kod nas, ne mogu se više sjetiti...

Moram također reći da je hrana u barovima prilično jednolična, uglavnom nachos, hamburgeri, salate s dresinzima, club sendviči... Ali je sve vrlo ukusno i to posvuda, možda zbog raznih vrsta majoneza koje su neizostavan dio gotovo svakog jela. S druge strane, ako vaš comfort food podrazumijeva variva i mamine fine ručkove kao što je to slučaj sa mnom, morate si sami kuhati, ovdje to ne možete ni kupiti.
Neću biti preoštra, postoji jedna iznimka, mjesto s finim ručkom odnosno večerom do koje se moram malo odvesti. Naime, jedan bar u Aarhusu sprema samo jedno jelo svaku večer, ali je sve preukusno i vrlo jeftino, 90 kn. Atmosfera je krajnje opuštena, super izbor pića, ljudi naših godina, a nakon 22:00 h vikendom puštaju muziku, nešto kao DJ u vašem dnevnom boravku. Tada više nema hrane, kuhinje se zatvaraju u 21:30 u većini restorana i barova.

Kako je moja draga prijateljica iz Zagreba, koja me je nedavno konačno posjetila, dobro primijetila, ovdje svi posvuda nešto konzumiraju. Prilično se iznenadila kada je vidjela dvije mlade djevojke tog petka u baru, s cijelom bocom vina i svaka sa svojom porcijom nachosa. Ovdje su porcije nachosa za tri osobe i meni to nikad neće biti obrok, ali dobro, čak se i ona pitala: "Što im neće pozliti?!"

Jedan onako zgodan podatak koji me i dan-danas zaboli je da smo ja i dragi na jedan subotnji izlazak koji je uključivao karte za vlak za pola sata vožnje, nešto sitno za taksi, večeru u baru, koktele kasnije i jedno piće u klubu potrošili 1500 kn. Ne znam, meni je to nekako bilo puno s obzirom na to da sam u 2 u noći već bila u krevetu.

Danska

Dućan

Prvo što mi fali je plac jer toga tu nema. Sve se kupuje u dućanima. Eventualno subotom netko s farmi donese voće, ribu i sireve, a kako mi to nije kompletno i ne poznajem te vrste riba, obavljam sve u dućanima. Uglavnom moj dragi obavlja, ako ću biti iskrena. U zdravstvenu kvalitetu hrane ovdje se apsolutno možete pouzdati. Izbor i dostupnost ekoloških namirnica je sjajan, razumljivo, nije baš onaj naš okus povrća i voća. Razlika u cijeni ekološki uzgojenog voća i povrća i ovog ostalog bilo iz Danske ili Španjolske je često mala. Međutim, ako kupujete sve eko kao mi, naravno da je skuplje.

U brojkama: najbolji danski proizvod, slani eko maslac 20 – 25 kn; 10 eko jaja 29 kn, 100 g salate bilo kakve 13 – 15 kn, sjećam se da bih s našeg placa za 20 kn donijela "zelenila" za pola tjedna; eko mlijeko košta 10 – 15 kn; kruh i peciva kupuju se često zamrznuti, što je jeftinije od svježeg, ali meni to baš ne odgovara pa kupujemo svježe, 100 g dimljenog organskog lososa je oko 35 kn; paketić od četiri eko limuna i četiri manje eko rajčice 18 kn svaki; korektna boca vina je 60 kn, ali ima stalno pounda ako kupite dvije ili tri boce; 100 g instant eko kave je 50 kn i više, fini pukka čaj je 40 kn za kutiju. Općenito, stalno imate ponude i sniženja namirnica i to u različitim lancima dućana, ali mi baš nismo orni za praćenje tih ponuda, sumnjam da bismo imali i vremena.


Ostale zanimljivosti

Da ne zaboravimo na stanarinu: u manjem mjestu stan od 70 kvadrata možete iznajmiti za 6000 kn, dok recimo za tu cijenu u centru Kopenhagena možete dobiti sobu. Istu sobu u Aarhusu plaćate 5000 kn plus troškovi struje, grijanja, interneta na spomenute cijene.

Cijene auta su jako visoke, za cijenu srednjeg auta u Hrvatskoj, ovdje možete kupiti bijeli Polo. Također, porez na automobile je veći od 60 % na danske cijene istog, što objašnjava činjenicu da svoj nisam uvezla.

Zubari su jako skupi i to je sjajna karijera ovdje. Plomba košta 620 kn, a implantat oko 22.000 kn i više. Danci tako odlaze u Njemačku ili pak u Poljsku, postoji i izraz "odmor u Poljskoj", koji jedino podrazumijeva obavljanje dentalnih usluga.

Časopisi, kao jedna od mojih esencija: danski od 60 – 65 kuna, a strani su skuplji nego u Hrvatskoj. za 20 – 30 kn pa sam prešla na digitalna izdanja

Svi koncerti su jako skupi. Sedamsto do 900 kn za jednu kartu, ne festival. Svi festivali su debelo preko 1000 kn, Roskilde je, mislim, oko 2000.

Važno za žene: sve beauty usluge su dva ili tri puta skuplje nego u Zagrebu, od frizera do kozmetičarke. Samo šišanje u dobrom salonu košta 750 kn i više. Zahvaljujući branši u kojoj radim, imam veza pa ne plaćam te cijene. Ne znam bih li po prvi put imala jako dugu kosu, te svote se jednostavno ne slažu s mojim racionalnim mozgom.

Međutim, puno toga morate promijeniti u glavi želite li imati fin život ovdje, ne misliti o našim cijenama niti o tome da vas svaki izlazak u grad košta nekoliko stotina kuna. Vjerujem da možete puno uštedjeti ako sjedite doma, popijete vino samo vikendom, pratite sniženja, pazite što kupujete, ne kuhate, ali ni to se baš ne slaže s mojim mozgom. Pogađate da i ja nakon ovih brojki jedva čekam ljeto u Hrvatskoj, uživanje po restoranima, okus povrća iz Dalmacije, dimljeni sir s placa, mamine punjene tikvice, kukuruzni kruh i skuplje boce vina.

Priznajem, nije loše biti gastarbajter na godišnjem u Hrvatskoj, niti je loše živjeti u Danskoj.
Dapače, za sada ostajem ovdje.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više