Traži

Croatia
Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti?

Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti?

Ni društvene igre ne moramo više igrati uživo

Tekst: Ela Butorac


Fotografija: Instagram,
www.jeanjullien.com

Tema koja se otvara od pamtivijeka, ovdje će se otvoriti još jedan put u povijesti čovječanstva jer, ljudi moji, ekipa je počela kartati belu preko mobitela. Svjesni smo svi utjecaja tehnologije na naše živote, ali da mi je netko rekao da ćemo u konačnici i jamb igrati preko smartphonea - ne bih mu vjerovala. No, što je tu je. Igramo jamb na mobitelima. Tehnološke mogućnosti sve se više povećavaju i postavlja se pitanje hoćemo li u budućnosti izgubiti "ljudski dodir"?

Jednom prilikom sam vodila razgovor s jednom osobom koja je starija od mene i ona mi je došla i hladno rekla: "Tvoja generacija je jednom riječju - voajerska!" Ja sam tada imala možda 20 godina i nisam točno znala na što se odnosi ta rečenica. Bila sam svjesna naše novopečene opsjednutosti fotografiranjem i objavljivanjem različitog sadržaja na društvenim mrežama. Ali, da smo baš voajeri? Nisam mislila da se pretvaramo u tako radikalnu generaciju kojoj će se zbilja jednog dana sve svoditi na to da promatra tuđe živote. Prije nego što me se osudi zbog zadnje izjave i netko od vas promisli u glavi:"Ne, mene na primjer ne zanimaju tuđi životi", upitajte se prvo je li to stvarno istina.

Životi drugih su nam pruženi na dlanu i mi smo se zbilja pretvorili u voajersku generaciju, čak ne samo zbog društvenih mreža nego i zbog samih medija i sve tehnologije koja nam je na raspolaganju. Prije kada si trebao nekoga vidjeti, popričati s njim ili saznati što mu se događa u životu, morao si fizički izaći iz kuće da bi se našao s tom osobom i saznao sve te informacije. Danas, sjedimo na svojim kaučima i povezani smo s cijelim svijetom putem WhatsAppa, Vibera, Facebooka, Instagrama, Vera, SMS-ova, FaceTimea, Skypea i oldskul telefonskih poziva. Još malo i budilica će mi imati opciju slanja poruka ili barem bockanja osoba koje se dižu u isto vrijeme kao i ja. 

Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti? (фото 1)

I tako mi stojimo u svoja četiri zida i redovito se dogodi da se uopće ne osjećamo odcijepljeni od svijeta jer nam se svijet doslovno nalazi na dlanu. Zašto bismo izlazili kada sve potrebne informacije dobijemo putem komunikacije na mobitelu? Jednom sam sjedila na kavi sa svojom prijateljicom koja mi rekla, s malo grižnje savjesti koja se mogla osjetiti u njezinom glasu, kako više nema potrebu odlaziti na kave, druženja, izlaske jer svi ionako ili dolaze doma kod nje ili se čuju preko poziva i dopisivanjem. "Bože sačuvaj". Eto, to mi je prošlo kroz glavu dok sam vodila taj razgovor s njom i dok mi je davala razloge zašto se nismo vidjele mjesecima. Ali, nažalost, nije ona jedina. Neki u većem, neki u manjem omjeru, ali svi su se sada već počeli previše oslanjati na prednosti održavanja kontakta putem tehnologije i nemaju više toliku potrebu nalaziti se uživo. Čini se kako je većina uspjela nasjesti na komfor virtualnog svijeta i nemaju potrebu za stvarnim ljudskim kontaktom jer im socijalnu potrebu hrani lažni svijet u kojem su zaštićeni u kukuljici laži

Radi se o tome da smo prije pod svaku cijenu svaki slobodni trenutak provodili u društvu ili u trenucima kada nam je bio potreban potpuni odmor - sami. Aludiram na to da bismo nakon predavanja, posla, bilo kakvih obaveza koje ispunjavamo u životu odlazili na svakojaka druženja sa svojim prijateljima. Ne mora se to nužno odnositi na kave. Odlazili smo u kina, nalazili se u stanovima kako bismo igrali društvene igre, organizirali izlete... Da se nešto ne bi shvatilo krivo, nije da se te stvari više ne upražnjavaju i organiziraju, ali činjenica jest da ih je sve manje i manje. A upravo nas do toga dovodi tehnologija. Ne samo da nam omogućuje da održavamo, po meni prividan kontakt s ljudima, nego nam daje neke nove mogućnosti kako da ispunimo svoje vrijeme, pa između kauča i hodanja sve više ljudi odabire kauč s kojeg može uživati u serijama, filmovima, emisijama ili jednostavno utonuti u omiljenu glazbu. 

Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti? (фото 2)

Ja pripadam mlađoj generaciji, a opet sam svjesna promjene koja se nije samo dogodila u mojoj, nego u svim generacijama. Gledam čak i generaciju svojim roditelja. Svi su mahom na Facebooku, sad već znaju i slati glasovne poruke i fotografije preko WhatsAppa i oprostit ćemo nekima što uporno pišu caps lockom jer ne vide najbolje, a nas svaki put "štrecne" kada dobijemo takvu poruku jer nam se čini kao da se netko dere na nas. Barem je meni tako. I oni su zapali u zamku tehnologije, pa sve više ljudi svoja popodneva i noći provodi pred televizijom i komunikacija se među ukućanima svodi na minimum. Ponovo, nije da generaliziram i smatram da je u svakom kućanstvu tako. Naravno da nije. Ali, kad malo razmislite, shvatit ćete da sam u pravu i da se sve više ljudi, upravo zbog tehnologije otuđuje od drugih. Za to su zaslužne tehnološke napravice koje su nam svakodnevno na raspolaganju: mobiteli, televizije, Play Station, Xbox, laptopi i kompjuteri. Pitanje koje sam ja htjela postaviti jest: hoće li nas taj lažni sjaj virtualnog svijeta dovesti do toga da u budućnosti u potpunosti izgubimo potrebu za ljudskim dodirom?

Zvuči pretjerano, ali stvarno mi se čini da idemo ka tome. Ono što me zapravo najviše zgrozilo kada je ova tema u pitanju jest pojava da sve više ekipe igra društvene igre preko interneta i aplikacija. Počelo je s Texas Hold'em Pokerom, a evo danas svjedočimo tome da ljudi igraju belu, jamb i cijeli drugi dijapazon društvenih igara na svojim mobitelima. Prije barem kad bi se zaželio igranja omiljene igre si se morao naći s nekim društvom da bi tu aktivnost upraznio. Sada nema potrebe za tim - odigraj partiju jamba na svom mobitelu i zatresi te virtualne kockice. Ja sam bila u dubokom šoku. Možete sad pomisliti da me nema što tu iznenaditi i da smo svjesni i u kojem nas smjeru tehnologija vodi. Gledam "Black Mirror", spremna sam na sve. No, zbilja nisam mislila da ću se neke stvari početi događati tako brzo i da ću tako lako vidjeti sve promjene koje se dešavaju i u društvu, ali i kod mene.

Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti? (фото 3)

"Tko je bez grijeha u korištenju tehnologije, neka prvi baci kamen". Naravno da ja ne bih ni zrno pijeska smjela usmjeriti prema nekome. Imam Facebook, Instagram, Pinterest, WhatsApp, Viber, Messenger i nekakvu aplikaciju koja me podsjeća da popijem tabletu te mi je otac nebrojeno puta rekao da napokon ispustim taj mobitel iz ruke jer izgledam kao zombie. Što je najgore, nije da sam cijelo vrijeme skrolala i gledala tuđe profile. Često sam čitala članke ili istraživala nekog novog pisca koji mi se svidio. Ali, to ne umanjuje činjenicu da sam umjesto razgovora s nekom osobom od krvi i mesa odabrala buljiti u ekran koji mi je počeo biti bitnije od života. Grozno. Dolazila bih navečer doma i kao hipnotizirana lijegala u krevet kraj dečka i počela gledati film. Preveliko oslanjanje na tehnologiju smanjuje našu kreativnu stranu osmišljavanja kako da ispunimo svoje slobodno vrijeme. 

Komfor virtualnog svijeta = čuli smo se, zar se moramo i vidjeti? (фото 4)

Lakše nam je upaliti film, nego razmisliti što da radimo tih par sati prije spavanja. Ja sam odlučila stati tome na kraj. Naravno da nisam bacila laptop u Savu i nisam mobitel zakopala na Sljeme. Samo sam smanjila njihovu uporabu. Ako sam u društvu, neću uzimati mobitel u ruke jer me na njemu ne čeka ni jedna informacija koju ne mogu pročitati kasnije kada budem sama. Ne želim igrati jamb preko mobitela, želim osjetiti kockice u svojoj ruci i skočiti od sreće kada dobijem pet jedinica. Ne želim vjerovati da bi nas u budućnosti mogla očekivati sudbina gora nego u "Demolition Manu" (užasno trash film sa Sylvesterom Stalloneom, Wesleyjem Snipesom i Sandrom Bullock, koji morate pogledati) gdje neće biti ljudskog dodira i svu hranu ćemo dobivati iz kapsula. Trebamo se malo odmoriti od svjetova koje gradimo, a zapravo ni ne postoje i fokusirati se na ono što nas okružuje - a to su naši prijatelji, obitelj. Umjesto da svako popodne gledate serije, filmove ili skrolate po mobitelu, radije udomite psa i šetajte s njim te upoznajte ekipu koja šeta svoje ljubimce u vašem kvartu. Ne bismo trebali poziv i dopisivanje računati kao da smo nekoga doista vidjeli, jer bi nas stvarno naš komfor i lijenost mogli odvući u svijet gdje nećemo jedni drugima biti potrebni. A koji je onda smisao svega? 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više