Traži

Kriza dvadesetih (i tridesetih) godina i kako ju preživjeti

Kriza dvadesetih (i tridesetih) godina i kako ju preživjeti

Sindrom "millennialsa"

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Nick Scheerbart,
Jens Johnsson,
Patrick Tomasso,
Nomao Saeki

Iskorak u "svijet odraslih" sve većem broju ljudi u dvadesetima i tridesetima predstavlja stresno životno razdoblje, popraćeno brojnim pitanjima na koje ne mogu pronaći odgovore

Kad gledamo iz današnje perspektive, čini se da su stvari nekad bile jednostavnije. Postigao bi se neki stupanj obrazovanja, zaposlili bi se na stabilnom radnom mjestu na kojem ćemo dočekati mirovinu, ušli bi u brak, imali djecu i "odrađivali" život. Kupnja nekretnine nije bila nešto o čemu se nije moglo sanjati i što nije bilo realno ostvarivo. Jednostavno, život je bio drugačiji. Lakši, bezbrižniji ili možda samo nije bio naš. Danas je situacija dijametralno suprotna. Čuveni pojam millennialsa još jednom za sobom povlači nove trendove, nove probleme i nove načine razmišljanja. Kako to obično i bude, starije generacije nemaju sluha za aktualne probleme mlađih generacija, pa ako kažete roditeljima ili poslodavcu da vas muče egzistencijalna pitanja i smjer u kojem vaš život potencijalno ide, u najboljem ćete slučaju dobiti prijeki pogled ili anegdotu iz njihovog djetinjstva ili djetinjstva njihovih roditelja koja uključuje cjelodnevni rad u polju. Vjerujem da većina već po uvodu teksta nagađa u kojem bi smjeru on mogao ići i prepoznaje neke od pitanja o kojima ste i sami razmišljali. Ipak, za slučaj da postoje nedoumice, ovo je tekst o krizi dvadesetih godinaDa, ona je stvarna i postoji, a ako vas u to ne uvjeri razgovor s nekoliko prosječnih dvadesetogodišnjaka, mogao bi vas uvjeriti rastući broj psiholoških i socioloških istraživanja na tu temu, kao i sve veći broj blogova koji služe kao svojevrsna pomoć.

Kako znate da prolazite krizu dvadesetih godina? Za početak, osoba ste koja je upravo završila fakultet ili neki drugi oblik edukacije i suočeni ste s tranzicijom u pomalo zastrašujući svijet odraslih, prepun odgovornosti i zadaća koje vas očekuju. Strukturirani život kakav smo do sada poznavali više ne postoji. Fiksni ciljevi, poput mature ili diplome su prošlost, a pred nama se odjednom nalazi nepregledna količina neizvjesnosti. Druga je varijanta da radite već godinu, dvije ili tri, ali ste kronično nezadovoljni svojim životom. Nitko vas nije obavijestio da će on izgledati tako kako izgleda, da najvjerojatnije nećete zaraditi prvi milijun do 25. godine i provoditi godišnji na Tajlandu. Umjesto toga, pokušavate naći smisao u svakodnevnom odlasku na besperspektivan posao koji radite za malu plaću, prelazite na motanje duhana jer su cigarete uvredljivo skupe i nadate se da vam se godišnji neće poklopiti s godišnjim roditelja prijateljice kod koje već tradicionalno ljetujete.


Pitanja koja vam svakodnevno prolaze kroz glavu sastoje se od tipičnih "tko sam, gdje idem i što zaista želim od života" ili "kako je moguće da su baš svi uspješniji od mene" pa sve do vikend problema koji uključuju obavezne socijalizacije kad bi najrađe pogledali sezonu neke dobre serije. Drugim riječima, nesigurni ste u gotovo svaki aspekt svog života, stalno iščekujete da vaš "pravi život" konačno krene i čini vam se da nitko ne razumije ono kroz što prolazite. Dr. Oliver Robinson sa Sveučilišta u Greenwichu kao glavno istraživačko područje svog rada uzima upravo krizu koji mladi proživljavaju u svojim dvadesetima. Dijeli ju na 5 faza, od kojih prva označava tzv. život koji živimo po automatizmu, bez strasti ili užitka. Druga faza podrazumijeva spoznavanje vlastitog nezadovoljstva i odluku o promjeni, dok u trećoj fazi realiziramo željene promjene, poput prekida veze, otkaza na poslu ili preseljenja u drugi grad. Četvrta i peta služe za osluškivanje vlastitih želja i potreba te početak novog načina razmišljanja. Upravo pojmovi "želje" i "potrebe" mogu uzrokovati nepotrebni val nezadovoljstva i stoga je važno napraviti distinkciju. Potreba je ono što nam je zaista nužno, dok želje označavaju utjecaj društva (i društvenih mreža) koje nam konstantno signaliziraju nove it komade robe, destinacije ili načine života.

Jedan od ključnih načina za otkrivanje smjera u kojem doista želite ići jest i prestanak uspoređivanja s drugima i opsesivno pregledavanje društvenih mreža na kojima svatko živi "savršen" život Živimo u ubrzanom vremenu koje stvara dojam da se mora pojaviti na svakom partiju, obići sve izložbe, odraditi trening i biti super produktivan na poslu. Ne, svijet neće stati ako si priuštite taj vikend kod kuće i priznate sebi da nije sramota biti umoran. Bitno je i priznati da su problemi s kojim se suočavate stvarni i vrijedni. Društvo očekuje visokoobrazovane mlađe generacije, a u isto vrijeme diploma nikad nije značila manje u pronalasku posla. Uz fakultet, poželjno je da tečno govorite tri do četiri strana jezika, hobi vam je trgovanje dionicama, a bilo bi dobro da vam je omiljena literatura za uspavljivanje Hegel ili barem Chomsky. Tržište rada nikad nije bilo nemilosrdnije, a bloger Paul Angone (All groan up: Your Guide through "what now") povlači paralelu sa serijalom "Igre gladi" u kojima ima mjesta samo za najjače.

Osjećaj frustriranosti koji se javlja kad shvatite da ste u navodnim najboljim godinama, a posve ste nezadovoljni i mislite da ih nepovratno tratite, poznat je većini. Neke od odluka koje donosimo u ovom životnom periodu će se odraziti na cijeli naš budući život i nemoguće je ne osjetiti pritisak koji takvo saznanje nosi sa sobom. U tom je trenutku važno ne reagirati impulzivno i zaključiti da je najbolje odmah spakirati kofere, dati otkaz i obaviti taj put oko svijeta o kojem maštate ili pak naprasno prekinuti vezu, jer vam druga strana ne nudi odgovore na sva životna pitanja.

Također, treba se sjetiti da ne postoji unaprijed zacrtani model koji pokazuje kako bi naš život trebao izgledati i to do koje godine. U redu je ne znati što želite i u redu je dati si vremena da shvatite, bilo uz pomoć prijatelja (koji vrlo vjerojatno prolaze kroz slične situacije i vaše ih priče neće šokirati) ili stručnjaka koji će vam pomoći da otkrijete probleme koji bi vas mogli kočiti. Za kraj, ne dopustite okolini da vas ometa ponavljanjem kako su vaši problemi "luksuz" ili "višak slobodnog vremena" i koncentrirajte se na pronalazak svog puta koji će vas učiniti zadovoljnijima.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor