Traži

Kyoto je Japan, Japan je Kyoto

Kyoto je Japan, Japan je Kyoto

Putopis Nine Marić


Fotografija: Nina Marić

O Kyotu mi je zaista teško pisati jer već u startu znam da nisam sposobna riječima opisati njegovu ljepotu ili zašto me pak obuzme osjećaj melankolije svaki put kada ga se sjetim, bez da ispadnem kompletno banalna.

Kyoto, japanski grad od gotovo 1,5 milijuna stanovnika, poznat kao "grad tisuću hramova", smatra se najvećim i najznačajnijim središtem japanske kulture te kulturnim centrom svjetskog značenja. Nisam ljubitelj ovih fraza jer smatram kako je ljepota u očima promatrača, te kako će svatko negdje u svijetu pronaći mjesto za koje će kazati isto, no ozbiljno vjerujem da bi Kyoto baš svatko u svome životu trebao vidjeti.

Kyoto je od glavnog grada Tokija udaljen 450km, a brzim, udobnim, čistim i sigurnim Shinkansen vlakom, do njega možete stići u svega 2,5 sata. Ovaj sam grad upravo zbog olakšanog pristupa gledala kao destinaciju koja mi je "na dohvat ruke", pa kao što to često biva u sličnim slučajevima, uporno ga odgađala s namjerom da najprije posjetim neka udaljenija mjesta. Sada kada znam što sam propustila i da mogu vratiti vrijeme, baš svaki bih put otišla u Kyoto.

kyoto

Pri posjeti Kyotu obavezno je noćenje u ryokan-u. Ryokan je tradicionalni japanski hotel za koji se vjeruje da potječe još iz Edo razdoblja (1603.-1868.) i koji je od tog razdoblja, osim dodatka eventualno klima uređaja, ostao gotovo nepromijenjen. Klizna vrata, prazne sobe bez namještaja s tatami podovima, madraci (futon) za spavanje koji se razvlače tek nakon večere, zen vrt, ikebana kao ukras, paviljon za ceremoniju čaja, kupaona izvan sobe (vrlo često zajednička, a ne privatna), onsen ili ofuro (termalne kupelji)... sve su to tradicionalni elementi ryokana. Posebno je važno za znati da je usluga drastično različita od one na koju smo naviknuti pa je dobro pripremiti se na "pretjeranu" ljubaznost domaćina i pokazati zahvalnost, nikako neugodu.

kyoto

Po dolasku upoznajete svoju domaćicu koja će se o vama brinuti za vrijeme cijelog boravka. Ona vas prati u sobu, poslužuje čaj za dobrodošlicu, zabavlja pričom o Kyotu pokušavajući saznati vaša očekivanja i planove, savjetuje što posjetiti, prati do kupaonice, onsena ili ofura, poslužuje doručak i večeru u sobi. Spavanje u ryokanima ima svoju cijenu, koja je inače paprena bez obzira na ono što mi definiramo kao "skromne" uvjete. Cijena noćenja s uključenim doručkom i večerom u prosjeku iznosi 150 eura.

kyoto

Iako sam prije puta čitala o tome kako su stanovnici Kyota uštogljeni i kako se vrlo često vole pokazati superiornima u odnosu na strance ili čak ostale Japance, mene su oduševili. Ako u Tokiju nitko nema vremena za dijalog ili ljubaznost, u Kyotu imaju baš svi. Ovo je za mene bio pozitivan šok koji mi je vratio vjeru u to, da u Japancima ipak ima ljudskosti, malo one iskrene ljubaznosti koja nije samo rezultat odgoja i sredine. Taksisti koji gase taksimetar na semaforu za vrijeme trajanja crvenog svjetla, bakice na tržnici koje nude hranu pa ti ju na kraju ne naplate samo zato što si visoka plavuša, recepcioneri koji trče za tobom da ti daju kišobran jer su doznali da će kišiti za nekih dva sata (i kišilo je!), djeca koja na lošem engleskom pitaju kako vam mogu pomoći jer vide da ste se očigledno izgubili...

kyoto

Kyoto je podijeljen na nekoliko, javnim prijevozom, vrlo dobro povezanih dijelova: sjeverna i južna Higashiyama, Downtown, Central Kyoto, Nishijin, Arashiyama, sjeverno-zapadni Kyoto te dio oko glavnog kolodvora. 20% od ukupnog broja japanskih lokaliteta sa statusom ‘Japansko nacionalno blago', 14% od ukupnog broja japanskih lokaliteta sa statusom ‘Važan kulturni lokalitet', 17 objekata pod zaštitom UNESCO-a, više od 1600 budističkih hramova te više od 400 Shinto svetišta, doslovno je raštrkano po gradu pa je svaki dio vrlo zanimljiv.

kyoto

Meni najdraži je zasigurno sjeverni dio Higashiyame gdje je smješten Nacionalni muzej, Kennin-ji kompleks hramova gdje se nalazi i najstariji zen hram u Japanu, Kiyomizu-dera hram s kojega se pružaju veličanstveni pogledi na grad, Ninnen-zaka i Sannen-zaka najstarije ulice Kyota, Minimiza Kabuki kazalište, Gion ili kvart gejša. Uz sve ovo, turistima najpopularnija mjesta su smještena u Arashiyami - bajkovita bambusova šuma, Teryu-ji zen hram i vrt, Okochi Sanso Villa ili bivša rezidencija japanskog glumca Okochia Denjiroa koja je sada otvorena za javnost i u kojoj vam po dolasku posluže zeleni čaj i yokan, tradicionalnu slasticu na bazi azuki graha.

kyoto

Najpoznatija atrakcija koja je ujedno i simbol grada je Kinkaku-ji, nekadašnja rezidencija šoguna Ashikaga Yoshimitsu iz 1397. godine smještena u sjeverozapadnom Kyotu. S obzirom na to da je prekriven pravim zlatom, postao je puno poznatiji kao zlatni paviljon. Ono što mnogi ipak ne znaju je da je paviljon zapravo savršena kopija napravljena 1951. godine, nakon što je original izgorio u požaru kojega je tada podmetnuo mladi 22-godišnji svećenik, koji je za ovu ludost naknadno dobio samo 7 godina zatvora.

kyoto

Još jedno mjesto koje je postalo simbolom grada jest Fushimi Inari Taisha, kompleks svetišta smještenih u podnožju planine Inari. Svetište je poznato po velikom broju crvenih torii-a ili tradicionalnih japanskih vrata koja se obično nalaze u Shinto svetištima ili na ulazu u budističke hramove. Njih čak 32.000 prate 4 km dugu pješačku stazu koja vodi kroz šumu do 233 metara nadmorske visine. Inari je inače japansko božanstvo koje simbolizira plodnost, poljoprivredu ili uspjeh, a zaštitnik je trgovaca ili obrtnika. Mnogobrojni torii su donacije osoba ili pak japanskih tvrtki koji od božanstva traže uspješno poslovanje. Na svakome portalu je ispisan datum donacije te ime donatora. Početna cijena donacije kreće se od 400.000 yena za torii manjih dimenzija do preko 1.000.000 yena za veći. U okolici svetišta mogu se još pronaći originalni kolačići sudbine koji su nastali 1878. godine. Iako mnogi vjeruju kako je taj kolačić zapravo američko-kineska izmišljotina, Japanci su uvjereni kako je zanimljivi kolačić nastao upravo ovdje.

kyoto

Dio grada koji zaslužuje posebnu pažnju je Gion, poznatiji kao kvart gejša. Okruženi drvenim kućicama s kliznim vratašcima, lampionima koji služe kao ulična rasvjeta kada padne mrak, restoranima iz kojih dopire tradicionalna glazba i ryokanima, imat ćete osjećaj da ste se vratili nekoliko stotina godina unatrag. Prave gejše ćete susresti samo ako imate sreće, ali zato turista u iznajmljenim kimonima ne nedostaje. Izmamljivanje kimona na dan ili photosession za kojega vas odjenu, našminkaju i pretvore u gejšu za tek šačicu fotografija, jedan je od najisplativijih biznisa u gradu.

kyoto

Iako izgleda i zvuči smiješno, vjerujem kako šetnja ovim gradom u kimonu, pa iako jeftinom, ima svoju čar. Po definiciji, gejše su isključivo žene koje proučavaju drevnu japansku umjetnost, što uključuje njihovu glazbu, ples, književnost. Riječ gejša nastala je od dvije riječi "gej" i "ša" koje znače "umjetnost i "osoba", što zapravo govori koliko su te žene povezane s umjetnošću. Umjetnost ili ne, svatko gejše može protumačiti na svoj način, kao lijepe i profinjene, ili kao samo skuplje prostitutke, dobro prekrivene svojim znanjem. Stanovnici Kyota su ponosni i na ovaj dio svoje tradicije, pa tako inzistiraju u obrani njihove vjerodostojnosti i časti. Iako ih u cijelome svijetu nazivamo gejšama, u Kyotu ih nazivaju maiko ili geiko, ali nikako gejša, za što smatraju da ima izrazito negativnu konotaciju. Kako god bilo, jedno je sigurno, a to je da su ove žene ekonomski i sentimentalno gledano, bile i ostale najemancipiranije žene u Japanu.

kyoto

Što se gastronomije tiče, Kyoto je i u ovome segmentu jedno od zanimljivijih mjesta u Japanu. Tofu, yuba-listići kore tofua koja se stvara na površini zagrijanog sojinog mlijeka, kaiseki kuhinja, Shojin ryori-budistička vegetarijanska kuhinja, Kyo-wagashi-slastice te Yudofu-tofu kuhan u toplom temeljcu. Sve su to jela po kojima je grad poznat. Pri posjeti Kyotu, jela sam samo na jednome mjestu, a to je Nishiki market ili tržnica. Na tržnici se nalazi mnogo malih restorančića, ali i improviziranih mjesta za kušanje proizvoda koji su na prodaju. Tako sam se u nekoliko navrata našla u situaciji gdje sam jela pomoću čačkalice iz plastičnog tanjura kojega sam morala držati u rukama dok su pored mene pripremali žive jegulje, čistili povrće ili kamenice, pripremali kosti za temeljac i slično.

Na ovoj tržnici sam prvi (i zadnji put) probala sashimi zloglasne fugu ribe. U Japanu godišnje od trovanja ovom ribom umre oko 200 osoba, pa degustacija na nekom xy štandu s ribarom koji se samo smije, i svaku minutu zapitkuje jesam li dobro, možda i nije bila najpametnija ideja. Da me je baka vidjela, vrlo vjerojatno bi samo kratko iskomentirala - "neće grom u koprive".

kyoto

Općenito se dolaskom u Japan mnogi razočaraju. Sve što ih dočeka je daleko od atmosfere iz filma "Sjećanja jedne gejše". To odavno više nije lice Japana, pogotovo ne onoga u gradovima. Kyoto je ovdje ipak iznimka. Da sada zatvorite oči s namjerom da zamislite Japan, vidjeli bi Kyoto. Dolaskom u ovaj grad sam prvi put, nakon pola godine, imala dojam da je upravo to ono što sam očekivala i cijelo vrijeme tražila. Pomislila sam "to je to, to je Japan!".

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor