Search

Ljudi su čudne biljke

Ljudi su čudne biljke

Tekst: Vanja Blumenšajn


Image: Vedran Klemens

Nešto se neobično događa u posljednje vrijeme. Uobičajeno, biljni je (polu)svijet lako previdjeti; ako ne govorimo o vlatima trave među pločama nove terase OCD vikendaša, ili celofanom umotanoj ruži u znojnom stisku mladog ljubavnika na Valentinovo, na biljke se uglavnom ne obraća prevelika pažnja. U ručku su prilog ili salata, u parkiću – pejzaž, drugi plan. Nikad glavna uloga. Čak ni famozno hiper-senzibilni vegetarijanci ne mare za njih, jer navodno nemaju osjećaje (ni oči!) pa ih bez grižnje savjesti suše, sjeckaju, grizu i žvaču.

Ljudi su čudne biljke (фото 1)

Sa zadnjih stranica opskurnih novinskih podlistaka (hihi, op.a.)
sobne su biljke posljednjih dana završile na naslovnicama.

Zaslužuje li biljna introvertiranost ovakav tretman nije predmet ovog teksta. Ali neosporna je činjenica da su sa zadnjih stranica opskurnih novinskih podlistaka (hihi, op.a.) sobne biljke posljednjih dana završile na naslovnicama. Ne možeš više popiti pristojnu hipstersku kavu bez da te odnekud ne škicaju pilea ili maranta. Čak su i dućani s odjećom počeli teglicama upotpunjavati svoju ponudu. U sveopći živi-ovako tutorijal, kojim nam brandovi sugeriraju pij-ovo i odjeni-ovo, uvršten je i zalijevaj-ovo. Kulinarski trend koji je vladao prošlih godina prigrlile su day-time-TV zvijezde – kućanice, u nadi da će titula chefa povećati njihov gravitas pred prijateljicama, a trendseteri su odložili kuhače i zgrabili vrtlarske rukavice, lopatice i fotoaparate kako bi na društvenim mrežama svima pokazali kako baš njihova Calathea orbifolia lista najljepše. U vječnom srazu pomodne mlađarije i iskusnih gospođa, čini se da je, bar prividno, pronađen zajednički jezik (makar to bio i onaj svekrvin)! Iako im je hobi isti, bez pravih filtera i hashtagova, umjesto glorificiranih influenserica, gospođe ostaju puke razmjenjivačice afričkih ljubičica.

Bilo kako bilo, biljke su među nama. Osim što su postale ultra trendy, koja je zapravo njihova uloga u našim životima? Mi dišemo njih, one nas; romantična obostrana simbioza. Znate onaj meme koji se pita uzgajaju li biljke zapravo nas? Daju nam kisik da živimo, koriste CO2 koji izdišemo i strpljivo čekaju da umremo da pojedu naša tijela. Nije loše ponekad promijeniti perspektivu i pogledati stvari na nov način. Bam! Je li već to prva pouka koju biljke imaju za nas? Što nas sve još mogu naučiti?

Ljudi su čudne biljke (фото 2)

Daju nam kisik da živimo, koriste CO2 koji izdišemo i strpljivo čekaju da
umremo da pojedu naša tijela. Uzgajaju li biljke zapravo nas?

I eto vas tu. Podlegli ste trendu, odlučili i vi dati šansu biljkama i zaputili se do najbližeg vrtnog centra ignorirajući popis latinskih naziva koje vam je pomno složila fanatična kolegica u čijem se stanu od biljaka više ne naziru zidovi. Upadate među redove uredno složenog zelenja i zavapite prodavačici: „Dajte mi nešto što brzo raste!“ Imam za vas reality check: čak i za brzorastuće biljke to znači tjedne i mjesece. Bez požurivanja! Ako vas „You can't hurry love“ nisu naučili The Supremes, naučit će vas vaš lirasti fikus. Najbolje stvari u životu traže vrijeme. U tome i jest njihova vrijednost. Plus, niste zaista bili u trenutku dok niste satima piljili u žardinjeru čekajući da se otvori novi list ili stidljivi pupoljak. Osjetili suptilno tantričko zadovoljstvo kad se to konačno dogodi. Strpljivost koju ste ovdje naučili pokušajte vježbati i u svojim nelisnatim odnosima. Ili još bolje, sa sobom.

Jednom kad ste uspjeli izabrati biljku (Bravo! Zeleni palac gore!) i donijeli je kući, vaš suživot tek počinje. Potrebe sobnog bilja znaju biti kompliciranije od naručivanja kave (jednu kratku bez kofeina s kap toplog bademovog i pola žličice smeđeg šećera. Muskovado, molim). I potpuno različite. Što odgovara jednom, ne mora odgovarati drugom. Sukulenti bi na sunce i kap vode, paprati su shady – one bi hlad i vlagu u zraku. Nitko neće kloriranu vodu. Svi bi ugodni pH i (dobru) atmosferu. Ako nisu zadovoljni, dure se, odbijaju rasti, suše se, ne cvjetaju… Uvredljivi benjamin, mimoza među fikusima, protestno odbacuje lišće ako ga puno pipkate ili stavite na propuh. A što je s vama? Kako vi reagirate na nepovoljne životne uvjete? Kad ste na krivom mjestu, ne dobivate što vam treba ili vam ne daju dovoljno pažnje? Neki od nas su nezahtjevne aspidistre, a neki pipkave strelicije. I to je ok. Umjesto da venete, iskoristite biljkama nedostupan dar govora (a ponekad i noge!) i ne bojte se tražiti što želite ma koliko se to ekstravagantno i neobično činilo. Nije. (cue Sheryl Crow – If it makes you happy it can't be that bad.mp3)

Sad ste malo napredovali i biljke su pustile korijenje u vašem domu. Jasno je, bez korijena biljci nema života. Korijen crpi vodu i hranjive tvari i ne manje važno - pruža stabilnost. A tome svi težimo, ne? Ali ako podignete teglu, ponekad iz rupica na dnu, na prvi pogled skriven ukrasnom posudom, viri prerasli korijen, očajnički tražeći više mjesta. Rastao je, napredovao i sad je došao do zida. Sputan, treba veći pitar bez kojeg će stagnirati i propasti. Doslovno se ugušiti. Koliki god to bio stres za vas, pardon biljku, možda biste trebali razmisliti o novoj (i većoj) tegli koja će dozvoliti da raste(te) dalje.

Ljudi su čudne biljke (фото 3)

Zar je tako monst(e)ruozno misliti na sebe? Čemu vrludati i trošiti život
na tuđa očekivanja? Ako ne mora monstera, zašto biste vi?

Što je botanički aficionado bez kraljice svakog Instagram profila - monstere (The Plant Formerly Known As Philodendron). Vaša izvrsno napreduje pa joj pronalazite savršeno mjesto u uredu, a nezahvalnica drsko, umjesto da raste ravno i sakrije kanalicu od klime na zidu, neposlušno skrene desno prema sunčanom prozoru. Kanalica ogoljena, a s njom i vaše namjere koje ne uključuju dobrobit vašeg zelenog ljubimca. A što kad od vas očekuju da se ravnate prema tuđim kanalicama? Roditelji, nadređeni (koja užasna riječ), brandovi, portali… koji prema svojoj viziji žele oblikovati vaš životni put, poštucati nestašne izdanke, ukalupiti snove. (Iz istog razloga mrzim one isprepletene kućne bambuse ili preuredno pošišane šimšire.) Sljedeći put radije slijedite monsterin svijetli (!) primjer i neočekivano napravite… ono što je dobro za vas! Okrenite se i vi prema onom što vas hrani. Zar je tako monst(e)ruozno misliti na sebe? Čemu vrludati i trošiti život na tuđa očekivanja? Ako ne mora monstera, zašto biste vi?

Ljudi su čudne biljke (фото 4)

Nagon za preživljavanjem i iskonska volja utkane u svaki komadić
biljnog genoma ne dozvoljavaju predaju ni u najtežim uvjetima

Ipak, možda sam najvažniju lekciju naučio od svog adama (Alocasia odora). Nakon što su mu iz još nejasnih razloga požutjeli skoro svi listovi, zaboravio sam ga na balkonu preko zime gdje se smrznuo i za kraj ga deložirao ispred stana da čeka trenutak kad će preostali batrljak zajedno s teglom završiti u smeću. I evo ga danas tamo, na stubištu - tjera izdanke! Primirio se, kontemplirao i skupljao snagu za novi početak. Promjena je neizbježna, rast je stvar odluke. Svaki novi list izbija kao zastava koju razvija u prkos svim nepovoljnim uvjetima koji su ga snašli (uključujući i moju nebrigu zbog koje mu sad malo ekstra tepam). Nagon za preživljavanjem i iskonska volja utkani u svaki komadić biljnog genoma ne dozvoljavaju mu predaju ni u najtežim uvjetima iz kojih izlazi kao pobjednik. Možda asimetričniji, neurednijeg oblika ili kojim ožiljkom… ali živ.

Leave a comment

više