Traži

Croatia
"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!"

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!"

Intervju s Bobom Blašković, autoricom famoznog Dbloga

Tekst: Latica Martinis Filković


Fotografija: Maja Danica Pečanić,
Marija Gašparović

"Ako u svijetu ima toliko blogerica koje žive od svog rada, onda mogu probati i ja. Složila sam si financijsku konstrukciju i dala si godinu dana... I zapravo nisam ni krenula, a već se javio Telegram u želji da surađujemo. Evo, sada je devet mjeseci Dbloga da smo online i dokaz da win-win odnos nije utopija."

Dblog pratim od minute lansiranja i mogu reći da mi je instantno sjeo, posebice jer sam i sama velika ljubiteljica, što privatno što poslovno, dobrog dizajna, arhitekture i svih onih koji djeluju na tom području. Boba Blašković upravo je jedna od njih, a ujedno i osnivačica te autorica spomenutog bloga pod okriljem Telegrama, koji je na hrvatskoj medijskoj sceni prisutan već devet mjeseci. Osim što je drugačiji, Dblog je sofisticiran, relaksirajuć, prije svega inspirativan i pristupačan i širi pozitivnu energiju. A takva vam je i Boba koja je inače dugogodišnja novinarka, bivša urednica raznih hrvatskih izdanja i mogla bih reći, vrsna stručnjakinja na tom području. Uz sve to ona je i mama i supruga i nema što nije i umije.

Iako se već dugo vremena spremam poslati Bobi poruku za intervju, čekala sam sve do sada, ne znam ni sama zašto, ali ispalo je da je to bilo i poželjno jer Boba je u međuvremenu puno toga novog osmislila, stvorila, nadogradila, ali i puno toga istovremeno i planira te razrađuje. S obzirom na to da su se do danas njezini dojmovi oko Dbloga relativno slegli, o kojima itekako voli pričati i podijeliti svoja iskustva te što joj je u cijeloj priči bio okidač za pokretanje nečega od čega u konačnici uspijeva i živjeti, doznajte u nastavku jer mi je Boba puno toga otkrila u vrlo ugodnom, prijateljskom razgovoru...

 

Vjerujem da su se mnogi već susreli s Dblogom pod okriljem Telegrama, kako je došlo do ideje stvaranja Dbloga, svojevrsne platforme, posvećene arhitekturi i dizajnu? Kako je izgledalo lansiranje, jesi li imala jasnu ideju što i kako, jesi li bila uzbuđena i kako ti je sada s obzirom na to da je očigledno da je odaziv publike sjajan?

Ideja je postojala godinama i nekako tinjala - pisat ću blog o lijepim D stvarima. Čim sam postala prvi put mama i kada sam shvatila koliko mi se život promijenio, znala sam da moram tražiti novi posao - izvan novinarstva. Konstantni deadlinei i rad do četiri ujutro više nije dolazio u obzir. Htjela sam biti mama i raditi normalan posao od 8 do 16 sati, a blog furati kao vlastiti projekt. A onda kada sam počela intenzivno pripremati tekstove i raditi na dizajnu bloga - pomislila sam: ako u svijetu ima toliko blogerica koje žive od svog rada, onda mogu probati i ja.  Složila sam si financijsku konstrukciju i dala si godinu dana... I zapravo nisam ni krenula, a već se javio Telegram u želji da surađujemo. Evo, sada je devet mjeseci Dbloga da smo online i dokaz da win-win odnos nije utopija.

Ono što mogu odmah reći je da je Dblog zapravo puno drugačiji (inovativniji način prezentacije i obrade tema) od onoga što smo do sada imali prilike vidjeti u Hrvatskoj na tom polju, kakve su općenito reakcije od strane čitatelja, jer ipak si unijela neku "novu spiku" za "ozbiljnu temu" na hrvatsku medijsku scenu?

Pa hvala ti. Ne znam koliko je inovativno, ali je iskreno i autentično. Moram priznati da me prije samog lansiranja bilo prilično strah. Arhitekti i dizajneri su zahtjevna publika koja voli stručne časopise i bilo me malo strah kako će reagirati na nešto ovako opušteno, ležerno i osobno. S druge strane, nisam se htjela ponavljati i raditi slične projekte kao do sada. Nisam željela nikakvu usporedbu s D&D-jem i curama iz moje bivše redakcije, a opet nisam ja tipična blogerica koja piše samo o svom životu i svom kutu gledanja. I onda sam shvatila da previše razmišljam i napravila ono što bih ja u svoje slobodno vrijeme voljela čitati.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 1)

Iza sebe imaš puno iskustva i kao novinarka i urednica Doma i Dizajna, Budi.in-a, 24sata… i sada Dblog… stalno si negdje u toj niši. Kada si shvatila da su arhitektura i dizajn, a onda i pisanje o tome tvoja ljubav? U kojem trenutku si se odlučila apsolutno posvetiti tome?

Htjela sam biti pisac, a novinarstvo mi se činilo odličan studentski posao za vježbanje rutine. Vrlo brzo, možda već nakon par dana, shvatila sam da je to ono s čim se želim baviti u životu - pisati, mijenjati stvari, ukazivati, pomagati... A dizajn i arhitekturu sam jednako tako oduvijek voljela i pratila, a kako imam jako puno prijatelja arhitekata i dizajnera, pa i supruga arhitekta, onda se sve to nekako logično spojilo. Od tada je prošlo 12 godina, promijenila sam razne funkcije, redakcije, pozicije, ali nikad ne i ljubav prema pisanju i lijepim D stvarima.

Kako je to bilo raditi pod okriljem velikih izdavačkih kuća i poštivati njihove politike i niza kompromisa, jer sada ipak imaš svoj autorski projekt koji je prigrlio Telegram, postoji razlika jel' da? Kaži mi prednosti i mane i jedne i druge strane, odnosno načina poslovanja?

Baš tako, sve ima svoje prednosti i mane. Lijepo je raditi u korporaciji, ne baviti se financijama, imati hrpu suradnika i baviti se svojim poslom. Samo tada si dio sustava, hijerarhije i moraš pristajati na kompromise - a to u novinarstvu prečesto znači i hiperprodukcija, devalvacija sadržaja, norme broja napisanih tekstova u danu, prisilno copypastanje jer za druge stvari nemaš vremena. Danas neke tekstove pišem danima, ali zato nemam godišnji i nekoga tko bi me zamijenio. Moji čitatelji znaju, pisala sam i iz bolnice u Klaićevoj i proljetos s dvije slomljene ruke. S druge strane, zahvaljujući Telegramu i cijeloj TMG grupi imam velike brojke i uživam razne benefite koje čovjek ima kada je dio sustava, a ne klasični freelancer. Zapravo mislim da smo pronašli sretnu formulu win-wina.

Kako zapravo stvaraš koncept, i dolaziš do sadržaja, jer primijetila sam da u tekstovima ima jako puno "tebe" i tvojih dojmova, što je sjajno jer se čitatelj lakše senzibilizira i djeluje sve skupa iskrenije… što te inspirira u tom sadržaju koji odlučuješ podijeliti s publikom?

Dblog sam zamislila kao svoj blog, kao autorski projekt jedne cure koja voli D stvari. Baš zbog toga ta ich forma je neizbježna, ali i oslobađajuća. Shvatila sam da obožavam pisati u prvom licu i da, istina, ljudi se zbog toga puno lakše povezuju i identificiraju. Svakodnevno dobivam hrpu poruka u kojem ljude zanima moje mišljenje, savjet, ideja... Obožavam svoje čitatelje, oni me često i inspiriraju da o nekim stvarima pišem.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 2)

Kako uspijevaš to sve skupa uskladiti, mislim na posao s obzirom na privatno, majka si dvoje djece, imaš svoj obiteljski život i obveze… Kako, reci nam kako, čini se nemoguće, očigledno je moguće i to uspješno?

Većinom pišem navečer, kada klinci zaspu, a i usavršila sam i tehniku guranja kolica i pisanja tekstova, odgovaranja na mailove i dopisivanje na društvenim mrežama dok kuham ručak. Divno je koliko nam nove tehnologije omogućavaju da budemo slobodni i vodimo život kakav želimo. Samo treba uključiti multitasking na najjače. I da, naravno, djeca idu često s nama na snimanja, izložbe, gradilišta, trgovine, razne obilaske... Nuspojava je što znaju bolje artikle u Ikei od mene i što im je Prostoria jedno od najdražih mjesta u gradu.

U posljednje vrijeme smo svjedoci sve više i više blogova na razne teme, Instagram blogova, lifestyle sadržaja, danas svatko može pokrenuti sve u tom obliku, no teško je izdvojiti se iz mase i postići nešto, a posebice da od toga možeš živjeti. Koji je neki tvoj recept za uspjeh i nametanje jer realno, kada si ti pokretala Dblog, i tada je već tržište bilo zasićeno, ali si uspjela… kako ti gledaš ne to? Što je bitno u cijeloj toj priči?

Čvrsto vjerujem u to da je sadržaj broj jedan. A onda i autentičnost, iskrenost, poštovanje prema čitateljima. Važno je stvoriti publiku koja ti vjeruje i koja ti se vraća. Povjerenje se jako dugo gradi, ali ga zato brzo možeš prokockati... Zato je kod mene iskrenost na prvom mjestu.

Jako puno surađuješ s arhitektima, dizajnerima, što hrvatskim, što iz regije, što inozemnim, kakvi su oni svi redom, što te kod njih svih i u tim suradnjama obogaćuje, što voliš vidjeti, čuti, doznati, naučiti?

Obožavam ih. To su ljudi sa strasti kojima je često važnije kako će nešto ispasti od samih vlasnika i budućih korisnika. Razumijem njihovu želju za perfekcionizmom, zakone, procese, postupke koje prolaze... i ja imam taj perfekcionistički gen u sebi i zato satima možemo pričati o nekim sitnicama, detaljima koje se mnogima čine nebitne. Zato se valjda i kužimo. I mnogi od njih zato su mi postali i prijatelji.

Koje je tvoje mišljenje i percepcija o hrvatskim arhitektima i dizajnerima, meni se čini da je ta scena nekako u Hrvatskoj baš procvala, da ima velik broj mladih novih imena od kojih ćemo puno dobiti i vidjeti…?

U pravu si, i ja ću samo reći napokon. Stvari su se jako promijenile na bolje. Arhitektura i dizajn postali su dio lifestylea, što oni i trebaju biti, a ne samo stručnih časopisa namijenjenih struci. Mislim da je oduvijek bilo dobrih arhitekata, ali se za njih znalo samo unutar struke. Danas, primjerice zahvaljujući medijima, vlasnici kafića i restorana shvaćaju kako im je dobar prostor istovremeno PR i atraktor za goste. Ljudi kada preuređuju svoje domove danas puno više nego ikada prije, zovu arhitekte i dizajnere jer shvaćaju da kada ih boli zub neće sami sebi popravljati zube... A s druge strane, možda zbog krize, a možda zbog koječega, zaista stasa jedna nova generacija arhitekata i dizajnera koji grizu i rade odlične stvari.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 3)

Kako izgleda i koliko ti je potrebno recimo za slaganje novog posta na Dblogu, jesi onako picajzla, da fotke i njihov slijed imaju smisla, da su fotke sjajne, da zanimljiv i atraktivan tekst prije svega prati fotke, da je sve reprezentativno... Jel' ti se teško odlučiti kakav naslov staviti, koja fotka će biti banner fotka i koja je najljepša, koji copy staviti na Facebook post i slično? Meni se to čini sve kao neke slatke male brige kad imaš materijala?

Uff, da. Picajzlasta sam, a i zaljubljena u fotografiju, video i nove tehnologije. Jako mi je važno i vizualno ispričati priču. Dok sam radila u novinama jako sam dosađivala grafičarima jer sam uvijek tražila najbolju fotku, najbolji font, boju, prijelom... Danas sve to radim sama i nevjerojatno je zabavno što nam digitalne platforme danas sve omogućavaju. Jako se trudim da slike, gifovi i video nadopunjuju tekst i da pričaju sve ono što ja riječima ne mogu dočarati. Ovo recimo, ja riječima nikada ne bih mogla dočarati.

Imaš li neke strahove i tremu kod objava ili je ta faza prošla?

Kad sam kretala s Dblogom imala sam veliku tremu. Ipak sam ja novinar koji se godinama skrivao iza trećeg lica i stava redakcije. Sada s "ich" formom ponekad je teže, ali i neosporno zabavnije. Ali da mi je netko prije godinu dana rekao što će se sve izdogađati, rekla bih samo: gdje mogu potpisati.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 4)

Vesele li te više intervjui s ljudima, stručnjacima, kreativcima ili prezentacije pojedinih projekata i kako su nastajali?

Najviše volim raditi reportaže iz stanova. Doći, pogledati, osjetiti, razgledati svaki kutak, a onda u miru sjesti s ljudima i pričati o svemu. Zato moji obilasci i intervjui traju po 3-4 sata. Ali često nakon toga postajemo prijatelji koji godinama divno surađuju. Jedni od njih su recimo arhitekti iz studija Dar 612 čiju kuću jednostavno obožavam.

Stigneš li odvojiti privatno od poslovnog ili se sve provlači jedno kroz drugo, pogotovo kada si sam svoj šef i sve je nekako na tebi jer je tvoj projekt?

Ja stvarno više ne znam što znači riječ posao, a što privatno. Pišem, fotkam, živim, obilazim, kuham, šetam... a i suprug mi je arhitekt pa si često međusobno pomažemo. A i tu je projekt O'snova koji radim s frendicom s faksa.

Što na Dblog i cijeli taj pothvat kaže tvoja obitelj, jesu li ponosni i sretni, imaš li podršku, naginju li i oni dizajnu i arhitekturi ili si samo ti taj veliki okorjeli fan?

Imam ogromnu podršku cijele svoje obitelji i prava smo novinarsko-arhitektonska obitelj. Sestra Vesna Blašković je u Večernjem listu, njezin suprug Goran Gavranović je glavni urednik 24 sata, a moj suprug Dražen Banković je arhitekt i partner u našoj tvrtki Design House koja se bavi interijerima, arhitekturom, konzaltingom... Zapravo je i on glavni krivac zašto sam se toliko zaljubila u arhitekturu. Svako naše putovanje bilo je obilazak nekih divnih kuća i ambijenata zbog kojih sam prepoznala da je to ono što želim u životu - pisati o lijepim stvarima i mjestima.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 5)

Kako izgleda tvoje slobodne vrijeme (kad ga imaš), što radiš, što te ispunjava, puni baterije, čini sretnom i zadovoljnom?

Toliko toga ima. Volim život i ljude. Obožavam raditi nešto s rukama, stilizirati, slagati, šetati, brati cvijeće... To me silno opušta i veseli. Obožavam svoju obitelj, družiti se s prijateljima, upoznavati nove ljude, razmjenjivati iskustva, slušati... Volim pomoći ljudima koji su na početku i potaknuti ih da vjeruju u sebe i da krenu živjeti svoje snove.

Koja su ti top (interijerska) mjesta u Zagreba, u koja voliš zalaziti recimo jer naprosto uživaš u tim prostorima?
Most unusual garden, Cogito, Velvet, Dežman, Swanky, Meet Mia, kino Europa...

Kakav ti osobno stil u smislu interijera njeguješ, voliš preferiraš, kako recimo izgleda tvoj stambeni prostor, patiš li na dizajnerske detalje, preferiraš li recimo i sama hrvatski dizajn ili ?

Volim prostore u kojima ima arhitekture, ugođaja, emocija, pameti, funkcionalnosti, originalnosti... Jako volim dizajnerske ikone, hrvatski dizajn, stvari s autorstvom i potpisom, ali i spontanost, low cost pristup koji iz čovjeka izvlači kreativnost i dobre ideje za malo novaca. Naš stan ima svega od navedenog i najviše volim što me potiče na konstantno stiliziranje. 

Vidjela sam da osim Dbloga imaš još jedan projekt i suradnju, koji se zove O’snova, o čemu je riječ, uputi nas malo?

O'snova je projekt koji radim sa svojom dugogodišnjom prijateljicom iz još studentskih dana Anom Horvačić Debić, inače profesoricom i vlasnicom Škole za strane jezike Sputnik. O'snova je skraćeni naziv za organizaciju snova, odnosno lifestyle radionice u kojima se družimo, smijemo, jedemo, pijemo, ali i učimo novim "Instagram", ali i starim, zaboravljenim znanjima i vještinama te vrlo važno radionice nakon kojih izlazimo ispunjeni i sretni. O'snova je zapravo i basic start za razne hobije, nova znanja i vještine, početak novih prijateljstava, suradnji, ukratko sve ono što  Ana i ja želimo naučiti i probati. Recept je sljedeći - Ana kuha, ja stiliziram, prostor je uvijek neki drugi, lijep i zanimljiv, a glavni predavač je netko iz regije čiji rad volimo i cijenimo. A tema je svaki put drugačija i zanimljiva, evo baš su nam u subotu bili stigli u goste Bojana i Rade iz studija RE:Art concept iz Beograda, koji su nas naučili napraviti vlastiti tanjur i zdjelu.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 6)

Tko su po tebi neka novija hrvatska imena u smislu dizajna i arhitekture za koja misliš da bi svakako trebali obratiti pažnju i čuti, a da recimo čitatelji još ne znaju za njih?

Trenutno sam totalno fascinirana arhitektonsko-bračnim parom iz studija DG arhitekti - Leorom Dražul i Sinišom Glušicom. Koliko ti ljudi iza sebe imaju divnih projekata, a zapravo malo tko izvan struke zna za njih.

Što još možemo u budućnosti očekivati od Dbloga, Bobe Blašković općenito i njezinih projekata? Spremaš li nešto novo, jer po svemu sudeći, kod tebe se uvijek nešto "kuha"?

(Smijeh) dobro si me procijenila. Ne znam baš dugo mirovati. Evo uskoro kreće još jedan moj novi mini-projektić, a to je redovno gostovanje u novoj mozaičnoj emisiji na HRT 2. Neću puno otkrivati, samo ću reći da se baš jako veselim.

"Možda ne mogu mijenjati svijet, ali mogu nekome pomoći da kupi udoban krevet!" (фото 7)

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više