Traži

Može li monogamija opstati u današnjem društvu?

Može li monogamija opstati u današnjem društvu?

Pitanje koje izaziva podvojena mišljenja

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Screenshot,
Giphy

Rasprava o monogamiji definitivno spada u kontroverznije teme o kojima kao društvo često raspravljamo. Dok jedni žestoko brane stav koji govori kako je jedan ozbiljan partner dovoljan za cijeli život, drugi tvrde kako monogamija nije realno održiv koncept

Vjerojatno ne postoji niti jedna tema velike društvene relevantnosti oko koje se može postići univerzalni konsenzus. Koliko god moglo zvučati logično i smisleno, s druge strane je i pomalo nevjerojatno da kad pogledamo dugačak popis aktualnih prijepora koji se tiču morala, ljudskih prava ili vrijednosti uopće. Bilo da razgovaramo o pravu žene na izbor u sferi reproduktivnog zdravlja, brakovima koji izlaze iz sfere heteronormativnosti ili pak o situaciji s migrantima, naići ćemo na dvije strane dijametralno suprotnog razmišljanja, bez ikakve spremnosti na kompromis bilo kakve vrste. Jedna od takvih tema je i ona koja se veže uz pitanje dinamike suvremenih romantičnih odnosa, bilo da su ozakonjeni ili ne. Naravno, pitanje monogamije u odnosima ne spada u ono u koje se upliće država (ako isključimo strogo definiranje braka kao zajednicu dvoje ljudi), no to ne znači da je rasprava o tome manje vrijedna ili prisutna. 

Ovdje treba naglasiti da se ovaj tekst neće baviti institucionalnim odredbama bračnih zajednica, već pitanjima s kojima se većina ljudi susreće svakodnevno u svojoj privatnoj sferi života. Na tom tragu, ne možemo poreći da se način života koji su vodili naši roditelji ili generacija prije njih, gotovo u potpunosti razlikuje od načina života koje mi danas vodimo. Dok je prije bilo uobičajeno naći posao, bračnog partnera i stan te smatrati glavna životna pitanja riješenim, danas se i nakon takvih životnih poteza često nađemo na samom početku. Poznato je da se stav javnosti prema instituciji braka i nevjeri također uvelike promijenio. Sjetite se koliko ste slušali priča o zlostavljanju u braku, izvanbračnim aferama za koje su svi znali, ali o kojima se nije pričalo ili općenito priče ljudi koje je netko drugi odlučio spojiti, bez da ih se pitalo za mišljenje. Svaka takva priča bi završavala sa sličnom konstatacijom - bila su to druga vremena i rastava nije bila opcija, neovisno o motivima.

Trenutno, pak, živimo u društvu u kojem velik broj brakova završava rastavom. Preciznije, ako govorimo u okvirima Hrvatske, razvede se jedan od tri para, dok su za, primjerice, SAD, dostupni podaci o svakom drugom braku koji završi rastavom. Ovakva statistika nas u jednom trenutku nužno mora odvesti do vječnog pitanja - je li monogamija prirodna? Da bismo se uopće mogli upustiti u raspravu o ovoj temi, potrebno je precizno definirati ključne termine. Za početak, monogamija kao koncept predstavlja vezu koja podrazumijeva jednog partnera za cijeli život. Ako živote većine ljudi našeg vremena podvrgnemo ovakvom testu monogamije, vrlo brzo ćemo zaključiti kako monogamija očito nije prirodna ili u najmanju ruku uobičajena. Vjerojatno je iz tog razloga skovan i termin primjereniji vremenu u kojem živimo, a zove se serijska monogamija te podrazumijeva jednog po jednog partnera s kojim se upuštamo u romantične odnose.

Ipak, čak niti s tom širom definicijom odnosa, ljudi i dalje ne uspijevaju biti monogamni, neovisno o tome koliko to željeli bitiVjerujem da se svatko kroz nekoliko sekundi može sjetiti cijelog niza primjera iz vlastitog iskustva ili iskustva prijatelja i poznanika u kojem se netko zaljubio u osobu s kojom trenutno nije u vezi ili u kojoj netko napravi sam čin prevare te zatim nastavi sa svojom "službenom" vezom, kao da se ništa nije dogodilo. Jedan od čestih argumenata koji se spominje u raspravi o monogamiji i braku jest onaj koji govori da je ono što danas podrazumijevamo pod tim pojmovima zapravo suprotno od onog što su oni izvorno bili. Ako istražujemo koncept braka kroz povijest, vidjet ćemo da je on prvenstveno napravljen kao svojevrsna financijska unija, s kojom ljubav nije imala nikakve veze. Kako navodi psiholog Christopher Ryan, prije koncepta braka, većina je društva živjela u velikim zajednicama u kojima se sve dijelilo, pa tako i seksualni partneri.

Drugim riječima, jedan romantični partner za cijeli život je koncept suvremenog doba, a pitanje koje ostaje jest koliko smo sposobni o(p)stati u takvoj konstelaciji odnosa. Ako je suditi prema mišljenju vodećih svjetskih stručnjaka u ovom području, nismo uopće. Za veliki članak o monogamiji, znanstveni portal Live Science je razgovarao s profesorima američkih sveučilišta, a njihova je poruka bila jasna - danas nije realno (niti je ikada bilo) očekivati od ljudi da budu s jedim partnerom za cijeli život. Ako pogledamo statistike svih živih bića na Zemlji, vidjet ćemo da ih se tek 3% ubraja u potpuno monogamne, poput guski koje se nakon smrti svog partnera više nikada ponovno ne pare. Kakva je tek situacija u današnjem društvu, koje veliča obilje mogućnosti i životnih opcija? Kakve izglede ima monogamija ili uopće brak?

Jedno od zanimljivijih izlaganja na ovu temu je predstavila psihoterapeutkinja Esther Perel. Predavanje nosi naziv "Rethinking infidelity ... a talk for anyone that ever loved", a govori o tome što je uopće monogamija danas, koji su problemi današnjih parova i na koji način trebamo promijeniti percepciju o nevjeri. Za početak, naglašava kako još uvijek ne postoji jedinstvena definicija prevare niti monogamije; netko pod nevjeru smatra samu pomisao na drugu osobu, netko gledanje pornografskih sadržaja, a netko povlači granicu na seksualnom kontaktu. Posebno naglašava kako svatko tko ulazi u odnos u kojem želi biti cijeli život, mora znati da živimo u vremenu u kojem svi, više nego ikada prije, smatramo kako imamo pravo na sreću. Potiče se potraga za najboljom verzijom sebe koja možemo biti, a svijet nam govori da se nikad ne prestanemo pitati ispunjavamo li najveći mogući potencijal naših života.

U tom smislu, danas se ljudi ne rastaju nužno jer su nesretni, već zato što bi potencijalno mogli biti sretniji. Uz to, Esther Perel uvodi i pojam tzv. nove sramote, koja više ne podrazumijeva rastavu kao što je nekada podrazumijevala, već ostajanje u braku koji nije savršen. Ipak, Perel namjerno izbjegava odgovoriti na pitanje je li monogamija prirodna, ističući jedino kako se teško radi o patologiji kad znamo da su milijuni ljudi iskusili nevjeru. Umjesto toga, naglasak predavanja će staviti na potencijal koji može proizaći iz ovakvih složenih situacija te govori kako iz njenog višegodišnjeg iskustva, većina parova ostaje zajedno i nakon prevare, ali uvjet je da su voljni raditi na svom odnosu.

Često je  upravo prevara indikator mnogo dubljih problema u odnosu ili problema s kojima se suočava samo jedan partner. Za kraj, zaključuje kako će većina ljudi zapadnog društva u životu imati dvije ili tri značajne veze, a neki će to imati s istom osobom. Njen zaključak se slaže sa zaključkom većine psihologa i terapeuta koji se bave ovom temom: suvremeno društvo stavlja velike izazove pred parove, ali isto tako i velike mogućnosti. Monogamija je samo jedna od njih, a ključ je, kao i uvijek, u ispravno komuniciranim očekivanjima.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više