Search

\"Ne razumijem potrebu ljudi da se stalno fotografiraju\"

"Ne razumijem potrebu ljudi da se stalno fotografiraju"

Renata Debeljak u razgovoru s Marom Bratoš


Image: Nikša Kušelj

Maru poznajem već godinama. Ista smo generacija. Volimo isti Grad. Napisala sam o njoj stvarno dosta novinarskih članaka, jako ju cijenim kao osobu i fotografkinju, ali uvijek nekako kada pomislim na Maru, prva mi je asocijacija njezino ljeto u Dubrovniku

Možda u tome ima i neke subjektivnosti, koincidencije, podudarnosti, ali ipak najmanje slučajnosti. I moja su ljeta još od 5. godine života neraskidivo vezana za Dubrovnik. Kada sam jedno cijelo ljeto zbog posla morala provesti u Zagrebu, Dubrovnik mi je neopisivo nedostajao. I nije se toliko radilo o moru, odmoru, odlasku iz Zagreba, već o tome što mi je ljeto u Dubrovniku postalo navika, dio mog bića i života. I nijedan drugi grad uz more to ne može nadoknaditi. Nedostajali su mi ti mirisi, boje, arhitektura, to nebo i sunce.  Ljeto, Dubrovnik i Mara baš mi idu nekako zajedno.

Potpuno razumijem njezinu potrebu da svako ljeto provede u Gradu. Kada vas Dubrovnik osvoji i određuje životne koordinate, ili vas diktira rođenjem i porijeklom, načinom razmišljanja ili životnom filozofijom, kao Maru, a s druge strane to nije bilo koji grad, onda je teško i besmisleno negdje drugdje provoditi svoja ljeta. Ali, Mara mi nije samo asocijacija na dubrovačko ljeto. Da postoji neki kviz ili anketa s pitanjem tko od poznatih Dubrovčana najbolje utjelovljuje duh Dubrovnika, ja bih bez razmišljanja spomenula nju. Unatoč tome što ne živi u Dubrovniku, u sebi nosi utkan neki prepoznatljiv dubrovački pečat. Onaj koji je meni prepoznatljiv za Dubrovnik. Odmjerena je u svakom mogućem smislu, voli umjetnost, stvara vrhunske fotografije, ima tu neku doziranu finoću i otmjenost, besprijekoran stil, pametna je i elokventna, pa čak i njezin nakit progovara o bogatoj dubrovačkoj povijesti i tradiciji. I to mi je više nego dovoljan razlog da se svaki put obradujem kada radim intervju s Marom.

Da možeš u nekoliko riječi ili rečenica opisati ovo ljeto, kako bi ga opisala?
Ovo mi je bilo jako lijepo ljeto. Ljeti uvijek želim što više napuniti baterije, što se više odmarati, da mogu startati u rujnu 'punih baterija'. Čeka me jako puno posla u Zagrebu što me baš veseli. Ovo ljeto mogu opisati kao smireno, dosta sam vremena provodila i šetajući nekim lijepim krajolicima, posebno onima u Konavlima.

Mara Bratoš

Neki ljudi svako ljeto vole otići na druga mjesta i destinacije. Što je to što tebe svako ljeto vraća u rodni Dubrovnik? Po čemu je ljeto u Gradu tako posebno?
Prvenstveno mi je bitno što mi tu živi obitelj koju ne vidim tijekom godine i volim provesti slobodne trenutke s njima. Dubrovnik je grad koji je na razne načine inspirativan, prepun je ljepote, kulturnih znamenitosti, kreativnosti, a meni to baš treba. Svi ti brojni turisti ovdje dolaze po nešto, a ja isto dolazim tu po nešto. S obzirom na to da je moj posao jako kreativan, on također zahtijeva punjenje baterija.Volim kombinaciju rada i mora, sviđa mi se točno to što Dubrovnik nudi. Ljeti su ovdje i svi moji prijatelji s raznih strana svijeta, pa se svi nađemo zajedno. Ljeto u Dubrovniku je kao nešto classy, poput dobre glazbe ili dobre knjige, taj grad je bezvremenska ljepota, nešto što ti ne može dosaditi. Uvijek tu nađem nešto novo i uvijek me taj grad energetski napuni. To ne znači da ne putujem tijekom godine u neke druge gradove, i to ne znači da se krajem ljeta neću zaletjeti do Italije, ali Dubrovnik je uvijek ljetna baza.

Što Dubrovnik još nudi, a drugi gradovi to nemaju?
Ja se zaželim svih ovih prekrasnih mirisa, čistog zraka, blagog povjetarca, plavog neba, lijepih ugodnih šetnji u Dubrovniku ili u okolici. Gdje god krenem, pronađem nešto lijepo. Zimi rijetko dolazim ovdje, jer imam u Zagrebu puno posla i ne stignem. No, imam u planu napraviti neka zimska snimanja u Dubrovniku. Htjela bih fotografirati neki Dubrovnik koji znaju samo lokalni ljudi. U zadnje vrijeme me jako zanima arhitektura, osim kazališta koje mi je ipak broj jedan, ovo što radim za sebe nekako me vuče prema arhitekturi. Jedino što me još nije privuklo da fotografiram je mrtva priroda, mogu reći da sam sve ostale fotografske žanrove već istražila ili ih istražujem. Jako mi se svidjelo to što je Mario Testino u Dubrovniku fotografirao za Vogue. Drago mi je da se Dubrovnik otvara na toj nekakvoj svjetskoj sceni, ta mogućnost da se eksponira i tako i iskoristi njegov maksimum. Kada bi bilo barem još fotografa u rangu Maria Testina koji bi došli fotkati ovdje, mislim da bi to za Dubrovnik bilo super.

Mara Bratoš

Koji su ti najdraži ljetni rituali?
Još uvijek ljeti jako puno plivam, preplivam cijelu Uvalu Lapad i dosta pješačim. Sviđa mi se to ljetno sunce, ljudi se nekako ljeti sakrivaju od sunca, a u principu pametno doziranje ljetnog sunca meni baš odgovara. Sunce je ipak izvor života, uživam u suncu. Volim i rana ljetna jutra. A sviđaju mi se i ljetne oluje.

Bi li voljela fotografirati ljetne oluje?
Ne, jer to fotkaju svi turisti.

Ti si jedna od onih ljudi koji na neki način uvijek rade. Pa tako i dok si 'na odmoru' ne miruješ, već uvijek tu i tamo odradiš neki fotografski angažman.
Kao službeni fotograf zagrebačkog HNK snimam operu, balet i dramu. Presretna sam što imam priliku raditi na ta tri različita polja umjetnosti, iako već jako dugo radim kao kazališni fotograf. Najprije sam radila kao fotograf u Zagrebačkom kazalištu mladih, i sretna sam što me je Dubravka Vrgoč s dijelom svog kreativnog tima povela u HNK. Uvijek sam radila kazališnu fotografiju vrlo dinamično. Kada fotografiram dramu, radim ju kroz neki pokret, a balet mi je postao neki dodatni izazov gdje mogu taj pokret još više istraživati. Kod opere se igra s drugim stvarima, sa svijetlom, s bojama, a u drami se istražuje sve to zajedno, od izraza, svijetla, ekspresije do pokreta. Ovo sam ljeto snimala neke svoje prijatelje, snimala sam i pejzaže, neke strukture morskih stijena, koje izgledaju poput čipke. To mi je bilo zabavno, pa ćemo vidjeti što će se izroditi iz toga.

Mara Bratoš

Jednom si izjavila kako te je rad izvukao iz najtežih životnih situacija?!
Rad je apsolutno ispunjavajuća stvar. Smatram ga blagoslovom u sadašnjosti koji otvara vrata za budućnost. Za sebe mogu reći da sam baš radišna osoba.

Nisi baš timski igrač i zbog toga nisi nikada prihvatila izazov da se baviš filmskim snimanjem.
Osim diplomskog rada koji sam snimila, nisam se više bavila filmskim snimanjem, jer tu se rezultat čeka mjesecima, a ja sam, onako dosta, rekla bih, nestrpljive naravi. Volim odmah vidjeti rezultat mog rada. Ili me je možda jednostavno više vukla fotografija. Nekako mislim da bih bila prenestrpljiva da čekam nekoliko mjeseci na rezultate svoga rada.

No, imaš li ipak u planu jednog dana režirati i neki kraći film?
Pa možda ga i snimim, nikad se ne zna.

Koliko mobitel koristiš za fotografiranje?
Jako malo. Danas je doba kada svi fotografiraju, apsolutno je pošast fotografiranja. Ja se fotografijom bavim, kao što znaš, još od mojih tinejdžerskih dana, to je jako dugo. I kada je bila još analogna fotografija, dok se snimalo na film. Živim uz fotografiju, odrasla sam uz fotografiju, ali jedna sam od onih ljudi koji nemaju nikakvu potrebu dok gledaju predstavu ili slušaju koncert vaditi mobitel iz torbe i fotografirati. Ili kada mi prijatelj leži na plaži, da mu kažem: Ajmo se slikati. Ne razumijem konstantnu potrebu ljudi da se stalno i svugdje fotografiraju.

Mara Bratoš

Iz tog razloga baš često niti ne koristiš društvene mreže?!
Budući da je fotografija moj posao, a ne moj hobi, nemam potrebu objavljivati moje profesionalne fotografije na društvenim mrežama. A ni one iz privatnog života. Želim ih zadržati za sebe.

Što misliš o selfiejima?
Pa selfie fotografije imaju svoje mjesto u današnjem vremenu kao što svako doba ima nešto karakteristično, tehnologija se razvila u tom smjeru. Ne smatram ih nužno lošima. Mislim da neće trajati vječno, doći će nešto novo, ljudi će se zasititi toga.

Kako doživljavaš 40-te godine? Jesu ti bolje od tridesetih?
Svaka godina sa sobom donosi neko novo iskustvo, neku odgovornost prema životu. Mogu reći da sada više uživam u poslu i ne štedim se. Kada radim fotku, dajem se sto posto, nema nesigurnosti, puno manje ima one nesigurnosti koja mi se javljala dok sam bila u tridesetima. Je li to dobro ili nije, ne znam, sada više idem do kraja. I osjećam jako veliko ispunjenje radom. Dok si u tridesetima još nekako gradiš karijeru, a sada mogu reći da sam došla do trenutka kada potpuno mogu uživati u tome što radim i potpuno se prepustiti stvaranju.

Mara Bratoš

Ako možemo spomenuti neku javnu osobu kojom si doista oduševljena, onda je to svakako David Bowie. Da recimo sada David Bowie prošeta Stradunom, kako bi reagirala?
Ne znam, možda bih ga samo promatrala kako prolazi. Od svega mi je bitan njegov rad. Oduvijek sam ga voljela i nisam ga prestala voljeti. Kad sam ga počela slušati, bio je i vizualno zanimljiv, što je meni bilo jako bitno kao fotografu. Uz vrhunsku glazbu, napravio je i modnu revoluciju. A danas mi se kod njega sviđa što je znao stati na vrijeme. Ne mislim da je stao s glazbom, radi neke zanimljive projekte. Nekako je zreo, sviđa mi se način na koji danas vodi poprilično samozatajno svoju karijeru. Bila sam na četiri njegova koncerta. Nisam fotkala niti jedan njegov koncert, jer to su bili privatni izlasci.

Iako si sada u kazališnoj fotografiji, želiš li ponovo raditi neke modne fotografije u Dubrovniku?
Ne bih voljela modu raditi u Dubrovniku. Možda prije negdje u okolici, pogotovo u nekim mjestima koja znam otprije, ali ih istražujem ponovo. Svi se mi godinama mijenjamo, a onda i stvari koje susrećemo ponovo, postaju nam drugačije i zanimljivo ih je vidjeti iz nekog drugog kuta.

Zanimljivo je da tebi nova godina zapravo počinje na jesen?!
Svaka nova godina meni zapravo počinje u rujnu, kao i škola, a ne u siječnju, barem ja to tako doživljavam. Za mene je to neki izazov i istraživanje novih, skrivenih stvari koje nam život donosi. A svako ljeto kao da rezimiram što sam napravila proteklu godinu, što je bilo dobro, a što nije. Tako ja to doživljavam. Nemam osjećaj da ikada u prosincu kažem kako mi je bila dobra prošla godina. Ja to kažem 1. srpnja, jer meni tada završava radna godina. Svakog rujna kreće sve iznova. Možda je i to razlog zašto mi je ljeto u Dubrovniku važno.

A gdje je Nikša (Kušelj op.a.) u cijeloj toj priči, nismo ga ni spomenuli?!
Pa vidiš da je iza fotografskog objektiva. Sjajno je odradio ovaj fotografski angažman. Možda mi jednog skorog dana postane konkurencija među fotografima (smijeh). Nikad se ne zna.

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više