Traži

Nicole Kidman: \"Kad uđeš u pedesete, život ne prestaje...\"

Nicole Kidman: "Kad uđeš u pedesete, život ne prestaje..."

Glumica iskreno o karijeri i obitelji

Tekst: BURO.


Fotografija: Buro247.ru

Povodom otvorenja izložbe ženskih vintage satova "Her Time" urarske kuće Omega u St. Petersburgu, koja je ujedno i proslava stoljetnog djelovanja tog brenda, naši su kolege s ruskog izdanja Büro 24/7 razgovarali s jednom od najpoznatijih svjetskih glumica i ambasadoricom Omege, Nicole Kidman. Prije nego što je u Marble Palaceu otvorila izložbu u intervju je progovorila o obitelji, samopouzdanju, feminizmu te karijeri.  

O godinama i prolaznosti života

Jako pazim na vrijeme, odnosno ne želim ga tratiti. Imam dvije male kćeri koje me konstantno trebaju. Zato se trudim što više vremena provoditi s njima. Na sreću, uz sebe imam i divnog partnera, koji je i krasan otac mojim curama. Što sam starija, to više shvaćam koliko je vrijeme dragocjeno, kako ga stalno nemam dovoljno i kako ima još puno toga što želim ostvariti.   

O najboljem vremenu za novi početak

Moja je sestra diplomirala pravo s 48 godina. Rodila je i odgojila šestoro djece i onda je rekla da želi napraviti nešto za sebe. Pohađala je online nastavu i sad se bavi socijalnim pravima. Ona je moja inspiracija. Danas, kad uđeš u četrdesete ili pedesete, život ne prestaje - uvijek postoji mogućnost da promijeniš sve iz temelja i izrasteš u drugačiju osobu. Izmisliš novog sebe. U životu nemaš samo jednu šansu, zapravo ih je jako puno! I nikad nije prekasno promijeniti smjer u kojem ideš ako osjećaš da to trebaš napraviti.

Na otvorenju izložbe "Her Time"

O karijeri

Bila sam jako uspješna glumica. Onda sam rodila, preselila se u Nashville, počela odbijati ponude za snimanja za koje je bilo potrebno da se maknem i ostavim djecu. Izgradila sam predivnu obitelj punu ljubavi. I onda sam se odlučila vratiti na posao. Ali nitko mi nije nudio nikakve poštene, duboke uloge. Zato sam odlučila otvoriti svoju produkcijsku kuću i sama sebi stvarati prilike. Počeli smo s malim projektima koji su postepeno vodili ka većima. I onda smo se Reese Witherspoon i ja udružile pa su nastale "Male laži" - serijal o ženama, koje su napravile žene prema knjizi autorice. Kad smo prvi put prezentirale naš projekt on nije bio ni blizu onome što su bile serije koje su tada bile u centru pažnje. Poput "Pravog detektiva" i sličnih - izgrađene su oko muškaraca, a žene su igrale samo sporedne uloge. Ali za nas je sve dobro prošlo. Serijal je bio veliki uspjeh, i to u trenutku kad su svi mislili da mi je karijera u drugom planu.

Scena iz "Male laži"

O omiljenoj ulozi

Postaviti to pitanje glumcu je kao da pitate majku koje joj dijete najdraže. Ne smijete to raditi! Ali, da upitate moje kćeri, one bi kao iz topa ispalile da im je najdraži moj projekt "Aquaman" (koji u kina stiže krajem prosinca). Čak su i dječaci iz njihovih razreda zaintrigirani činjenicom da snimam taj film, pa je mojim curama onda to postalo jako bitno. Kažem im: "Pa, nadam se da moji dijelovi neće biti izrezani.", a one mi na to odgovaraju: "Što ti govoriš? Mi smo već svima rekle da glumiš u tom filmu!". Ali inače, uopće ne odobravaju moje uloge, jedna od njih, primjerice, ne želi gledati "Male laži".

O najtežoj ulozi u karijeri 

Radila sam puno teških, jako emocionalno nabijenih filmova - i uvijek sam ih takve sama birala. Volim otkrivati vlastite granice - mislim da to pomaže u osobnom rastu, ne samo u karijeri glumice, već i privatno. Uloga u filmu "Sati" promijenila me zauvijek Također, transformacija u Celeste iz "Malih laži" bila je jako zahtjevna: nakon što sam završila snimanje, osjećala sam se kao da moramo ponovno naučiti živjeti u stvarnom svijetu. A nedavno sam završila snimanje filma u kojem sam glumila detektivku i alkoholičarku, a povodom toga izgled mi je skroz bio promijenjen pa sam izgledala pomalo monstruozno - znam da je cijeli internet poludio za fotografijama sa seta. Bila je to jako nekarakteristična uloga za mene. I jako teška. Dakako, i "Dogville". Snimali smo u švedskom Trollhattanu i sve je bilo tako mračno cijelo vrijeme, danjeg svijeta je bilo možda pet sati, ako ne i manje. Ali atmosfera u tom gradiću mi je pomogla da se ufuram u ulogu. Zato volim raditi filmove na neočekivanim i dalekim mjestima. Kad boraviš na nekom mjestu, ono te može u potpunosti obuzeti. Ponekad se možete osjećati kao u limbu, kao da ste oteti iz svojeg uobičajenog života i stavljeni u ovaj koji je samo polovično stvaran.

Nicole Kidman: "Kad uđeš u pedesete, život ne prestaje..." (фото 1)

O feminizmu 

Glavna stvar za koju se sve feministice bore je jednakost. Postoje, naravno, fizičke razlike između muškaraca i žena, ali prilike bi trebale biti jednake za sve. Ne bi trebala biti lišena poslovnih prilika zato što si žena. Ne bi trebala bi smatrana glupom, nesposobnom i slabom, samo zato što si žena Ne bi trebala dobivati manju plaću jer si žena. Žene imaju jednaka pravo dospjeti na istu poziciju kao i bilo koji muškarac. Borbu vodimo i za prestanak nasilja nad ženama. I za uvođenje zakona koji će nas zaštiti. Feminizam nije o dominaciji, već o jednakosti i uvažavanju. Ali, ja i dalje ne vidim neke značajne promjene u odnosu snaga. Čak i u filmskoj industriji: redateljica je, ako pogledate statistiku, manje nego muških kolega, i manje je vjerojatno da će im se povjeriti neki važan projekt. Iskreno vjerujem da je važno da se žene međusobno podržavaju i da je to pravi početak te da ćemo samo tako uspjeti promijeniti svijet. 

O roditeljstvu 

Prilikom odgoja roditelji su me uvjeravati da je najvrjednija stvar koju imam moj mozak, odnosno inteligencija. Vjerovali su u moć obrazovanja i uvijek su bili najponosniji na moje akademske uspjehe. U početku uopće nismo imali novca. Moj otac potekao je iz radničke klase i napustio ju je kako bi se mogao obrazovati, promijeniti svoj život i isto to omogućiti svojem potomstvu. I moja ga je majka u tome podržavala. Vjerojatno je mogla izgraditi bolju karijeru nego što je, ali se morala žrtvovatiOdgojila je dvoje djece. Radila je tako da bi moj otac mogao studirati i doći do diplome. Mama je sestri i meni pružala mogućnosti koje ona nije imala. I to me svaki put dirne. Zauvijek ću biti zahvalna za to što je učinila. Moja majka je bila moj prvi uzor, nevjerojatno snažna, ali i jako emocionalna osoba. Takav je bio i moj otac. U jednom je trenutku promijenio svoj život, napustio biokemiju zbog psihologije, počeo raditi s djecom i adolescentima koji potječu iz teških obitelji, koji pate od depresije i raznih psihičkih poremećaja. Ako si netko nije mogao priuštiti boravak u klinici koja se bavi mentalnim zdravljem, moj otac bi im omogućio besplatan boravak. I to je sve bila baza na kojoj sam kasnije izgradila sebe i svoj život.

Nicole Kidman: "Kad uđeš u pedesete, život ne prestaje..." (фото 2)

O najdražem mjestu na svijetu

Imamo kuću na Bahamima i to je, za mene, najposebnije mjesto. Kuća je malena, sami se brinemo o njoj i održavamo red. Mirno je i spokojno, i odličan je bijeg od stresa. Cijela obitelj boravi tamo i ne radimo baš ništa. Jedemo, spavamo, plivamo... Djeca trče uokolo i igraju se. Kad sam bila na pragu 50. godine života, sestra me pitala kako ću proslaviti taj bitan datum. I ispričala sam joj svoj dan iz snova: ona okupi svoje šestoro djece i muža, ja okupim svoju obitelj i svi zajedno odemo u našu kuću i tamo uživamo, bez ikakvog posebnog plana. To je bilo sve što sam željela i bilo je baš savršeno.  

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar