Traži

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal

Inspirativna priča o novom početku

Tekst: Tina Kovačiček


Fotografija: Privatna arhiva

Nekadašnju Buro. kolumnisticu, Ninu Vukas, u zagrebačkim krugovima dobro poznajemo kao vlasnicu studija Sangha Yoga koji je više od deset godina, na vrhu zgrade u Radićevoj ulici, iznad omiljenog nam Krole, bio destinacija za sve ljubitelje joge. Također, iako su ju putovanja i želja za promjenom pratili oduvijek, Nina je u svojim kasnim tridesetima ponovno odlučila sve preokrenuti, ugasiti svoj biznis i Hrvatsku zamijeniti sunčanijim Portugalom, pri čemu "sunčaniji" opisuje tu zemlju u svakom smsilu. Ovo je njezina priča o promjenama, o novom početku u Portugalu i o tome kako se samo trebaš odvažiti na taj korak.

Za sve koji ne poznaju detaljno tvoju priču do otvaranja Sangha Yoge, ispričaj mi kako je tekla, kako si se našla u jogi te u Zagrebu na kraju krajeva...

Uf, duga je to priča, o tim bi godinama mogla napisati knjigu. Bile su turbulentne i izazovne, no vrlo zabavne i definitivno formirajuće. Nakon ŠPUD-a (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna) jedino što sam htjela upisati je tada novootvoreni Studij Dizajna. Uvijek sam bila praktična, znala sam što želim, a što ne, i nisam htjela studirati ništa drugo samo da bi studirala. No, kada, po drugi put, nisam uspjela upasti, nakon dvije godine priprema i dva pokušaja, shvatila sam da bez debele veze niti neću, te sam odlučila otići van i pronaći neko plodnije tlo za rast. Tako sam s 20 i nešto godina, u zimu 1998. odletjela u London. Plan je bio ostati pola godine, no tih pola godine se poprilično odužilo. Danas mislim da je ta odluka najbolje što sam napravila za sebe - usmjerila mi je život i dovela me tu gdje sam danas, između ostalog jer sam upravo tamo počela ozbiljno prakticirati jogu. Prijatelj iz Indije mi je jednom rekao da bi trebala probati jogu, nešto da me smiri jer sam između škole, posla i izlazaka bila na sto strana. On je tada mislio na neku meditativnu i laganu jogu koja će me uzemljiti, a ja sam naravno pronašla najdinamičniju i najzahtjevniju tada - Ashtanga jogu. I tu je sve zapravo počelo što se joge tiče. Točno prije 20 godina.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 1)

Osim prilike da učim od najboljih joga učitelja London me naučio mnogočemu i dao mi zaista puno; radno iskustvo i radne navike, priliku da putujem, današnje zvanje, doživotna prijateljstva, čak i toliko željenu edukaciju grafičkog dizajna. Tijekom i nakon Londona puno sam putovala, živjela u Irskoj i SAD-u, skupila nekoliko različitih joga diploma te, nakon gotovo desetljeća života van Hrvatske, odlučila sam se vratiti u Zagreb i otvoriti joga studio. Povratak nikada nije bio plan, moja ideja bila je da nakon SAD-a odem u Hong Kong ili Singapur gdje sam relativno lako mogla dobiti posao joga učitelja, ali ljubav mi je pomrsila planove. Čuda radimo kad smo zaljubljeni. No, nije mi žao. Vjerujem da, kada zaista pratiš srce, a ne samo razum i ne dozvoljavaš strahu da te vodi kroz život, sve se posloži onako kako je najbolje za tebe.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 2)

Sangha je otvorena 2006. u Zagrebu. Bila je to jedna duga lijepa priča o jogi. Kako se razvijala, napredovala, što je sve ostvarila u razdoblju svog postojanja...?

Da, u jesen 2006. otvorila sam Sangha yoga studio, prvo u Gundulićevoj, a kasnije smo preselili u Radićevu. Imala sam velike snove i planove no moram priznati da je prva godina bila jako izazovna i malo je falilo da odustanem. Srećom nisam, i uskoro je sve krenulo na bolje. Sangha, što u prijevodu znači zajednica, je tijekom gotovo 13 godina postojanja uvelike sudjelovala u formiranju joga zajednice kakva je danas, ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već i šire. Dolazili su nam poznati svjetski učitelji, educirali mnoge današnje joga učitelje, organizirali prve joga retreatove, bili smo pioniri u puno toga. Organizirali smo i mnoge humanitarke, širili svijest, ne samo o jogi, već o cjelovitom, svjesnom i življenju. Volim pisati pa je Sangha od početka imala nešto što danas zovemo blog (smijeh). Vjerujem da je kroz gotovo 13 godina Sangha zaista bila oaza i inspiracija za mnoge.

Sangha tim

Kada pogledam unazad, bez obzira na sve izazove, srce mi je puno upravo radi toga. I osobno sam kroz Sanghu puno naučila. Imala sam priliku podučavati svaki dan, voditi radionice i obuku za učitelje, voditi i organizirati posao. Sangha mi je služila kao odskočna daska i danas vjerojatno ne bi bila tu gdje jesam da je nije bilo. Također, nisam željela da se Sangha veže samo uz mene već da bude zajednica svih, no usprkos želji da bude drugačije, jedino što sam mogla napraviti na kraju je zatvoriti. Iako i dalje vjerujem da zajednica nisu zidovi i da Sangha, njeni polaznici i svi njeni učitelji i dalje inspiriraju, šire pozitivu i svijest.

Nedavno si preselila u Portugal. Kako si se odlučila na taj potez? Zasićenje, dosadilo je? Problem Hrvatske kao zemlje?

Zapravo sam godinama imala želju opet otići, no ne bih rekla da je to bila dosada, nikada u životu nije mi bilo dosadno pa tako ni u Hrvatskoj. Mislim da mi je jednostavno falilo ono plodno tlo na kojem se može saditi i graditi. Falila mi je inspiracija i podrška van mog malog balona. Kad radiš za sebe u Hrvatskoj, kao što sam ja sve ove godine, stalno imaš osjećaj da nešto radiš krivo I da si na rubu zakona. Umorilo me da se osjećam kao kriminalac jer niti moja knjigovotkinja niti njeni savjetnici nisu u puno situacija bili sigurni može li se ovako ili onako.

Umorili su me nejasni zakoni, kritiziranje, nepravda i borba s vjetrenjačama. Umorilo me vječno NE, "gospođo, ne može to tako kako ste si vi zamislili", umjesto "zašto ne?". I sve to za preživljavanje. Svi koji ovo čitaju vjerujem da su upoznati sa svim problemima Hrvatske kao zemlje pa ne želim puno o ovoj tematici iako bih mogla danima.

Poslovno sam zapravo otišla davno - već godinama vodim edukacije i radionice van Hrvatske i od toga živim u posljednjih tri, četiri godine. No, želja da negdje pustim korijene i pronađem svoje mjesto pod suncem je dugo bila tu, jedino nisam još znala gdje je to mjesto, sve dok nisam otkrila Portugal. Nakon tog prvog putovanja na koje sam otišla solo, surfati i malo odmoriti, znala sam da je to. Narednih tri godine vraćala sam se kada god sam mogla, ponekad i svakih par mjeseci. Kada sam napokon konkretnije doselila, Portugal je zapravo već bio dom.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 3)

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 4)

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 5)

U kojem vlastitom trenutku razvoja ti se to dogodilo? Otkud ta osobna potreba?

Potreba za slobodom da proživim ovaj jedan život, dragocjen, a istovremeno toliko fragilan, onako kako želim, je oduvijek bila vodilja u životu.

Slijediti sebe usprkos svemu je sve samo ne jednostavno, ali za mene je jedini način. Kada osjetim da negdje ne dišem, da nemam inspiraciju i time ne inspiriram druge, znam da je vrijeme za promjenu. A promjena se ne bojim. Kao ni rada, rizika i prihvaćanja odgovornosti. Željela sam živjeti u prirodi, blizu oceana i valova u podržavajućoj i inspirativnoj sredini. Kad sam otkrila gdje je to, krenula sam planirati u tom smjeru.

Koliko ti je trebalo da se odlučiš na taj potez? Smatraš li to hrabrošću ili ti predstavlja jedan nužan prirodan korak u životu?

Pola sekunde, bila je to ljubav na prvi pogled. Preselila sam se više od 20 puta u životu pa mi je ovo prirodno i ne, ne mislim da sam radi toga hrabra. Ali zahvalna sam onoj klinki od 20 i kusur. Ona je probila led i bila je vrlo hrabra, da.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 6)

Što je sve bilo potrebno učiniti prije preseljenja?

Puno toga sa čime se ne volim baviti pa sam potisnula tih par mjeseci života (smijeh). Zatvaranje posla je kao otvaranje - puno previše papirologije. Trebalo se i pozdraviti s nečim što sam gradila 13 godina. To je bilo emocionalno zahtjevno, ali i spakirati život u Suzuki Swift odnosno Suzi i krenuti na put od 3000 km s frendicom i dva psa - mojom Seetom i još jednom curkom koju smo vozili u Barcelonu i koja sada, nakon par groznih godina, sretno živi na Majorci.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 7)

Zašto baš Portugal?

Surf, pješčane plaže, predivna priroda, kultura, arhitektura, ocean, divni ljudi, opuštena atmosfera, ekološka svijest, fantastični veganski restorani, Lisabon, avokado iz Algarve, super hrana, odlična, a jeftina vina, i zaista zgodni muškarci. Ovdje mi se jednostavno od početka dešavaju divne stvari i otvaraju vrata. Ona automatska, na senzor, kad ne moraš ni kvaku primiti, a iza njih netko stoji s osmjehom i s bem-vinda! (dobrodošla!).

Čitala sam nedavno intervju dizajnera Philippea Starcka koji ovdje živi i za Portugal kaže "...in Portugal humans are more human and it is the last place in the world where people are proud, intelligent, good, honest and hardworking" Apsolutno se slažem. Možda ne zadnje mjesto u svijetu, ali da u Europi.

Što radiš danas u Portugalu? Kako izgleda tvoj dan tamo? Gdje živiš?

Živim blizu Ericeire, gradića na obali Atlantskog oceana u koji sam se zaljubila prije tri godine. Kad se zaželim grada, Lisabon koji obožavam, mi je na pola sata. Živim u kući pa ujutro najprije pustim Seetu, moju pasicu, u vrt. Imamo dosta veliku okućnicu pa se ona sama prošeće dok ja, uz kavu, popričam sa svojim oleandrima, buganvillama i ostalim zelenim ljubimcima te ih zalijem. Ujutro obično idem surfati ili, ako uvjeti nisu dobri, odradim svoju joga praksu. Ovo ljeto sam uzela dosta vremena za sebe pa sam rad reducirala na par sati dnevno. Dva puta tjedno idem na tečaj portugalskog, učim svirati RavVast (nešto kao hang drum), družim se, puno učim, čitam, kuham, a navečer, ako mi se ne kuha, odem van na čašu vina i/ili večeru. No, za koji dan me čeka početak jednomjesečnog tečaja za učitelje joge koji vodim u Ericeiri pa će moji dani biti ipak malo drugačiji i puno više radni. Dolaze mi mnogi moji poznati i neki nepoznati studenti iz čitavog svijeta, surađujem s odličnim predavačima, a ove godine nam se priključuje i moj učitelj tjelesno-orijentirane psihoterapije za koju sam se nedavno educirala. Tako da se jako veselim. Obožavam svoj posao.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 8)

Kako je živjeti u Portugalu? Što nudi, što je drugačije...?

Veganstvo i održivi način života ovdje je u konstantnom rastu i podržanom politikom zemlje, a ovo je meni osobno zaista važno za državu u kojoj živim.

U Portugalu svaka javna ustanova (škole, bolnice, zatvori) mora ponuditi barem jedno vegansko jelo. Politika prema strancima im je zaista pametna (porezne olakšice, jednostavna birokracija i sl.) jer žele privući investicije, a i obične ljude poput mene koji će ovdje trošiti, plaćati poreze i puniti državni budžet. Kao i u Hrvatskoj, natalitet im je dosta pao pa su odlučili na ovaj način privući mlade ljude i obitelji. Nije im bitno od kuda, ljudi su ljudi. Portugalci nisu nacionalisti, a crkva se ne petlja u politiku. Bili su na dnu, a danas svi žele komad portugalskog kolača. Cijenim to.

No, prije nego se svi počnete pakirati, moram reći da nije lako pronaći posao, pogotovo ako ne znate jezik. Većina stranaca koji ovdje dobro žive imaju ili, poput mene, posao koji nije vezan uz Portugal, ili puno novaca za investirati u neki biznis. Vjerujem da i Portugal ima svojih mana, no ja sam još u fazi ružičastih naočala haha.

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 9)

Kakvi su ti planovi za dalje?

I dalje zbog posla puno putujem, gotovo svaki mjesec sam negdje i puno radim pa se nadam da ću tamo od sredine iduće godine moći usporiti i pustiti dublje korijenje. Želja mi je kupiti zemlju i jednog dana na nju postaviti jednostavnu, drvenu kuću sa staklenim stijenama okruženu borovima i u blizini oceana. U mom mentalnom vision boardu momentalno je ovakva kuća Philippea Starcka, južno od Lisabona, no zadovoljit ću se i nečim skromnijim (smijeh).

Nina Vukas: Kako sam u kasnim tridesetima preokrenula sve, otkazala posao i otišla živjeti u Portugal (фото 10)

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar