Traži

Novogodišnje odluke i što zapravo s njima?

Novogodišnje odluke i što zapravo s njima?

Popis odluka i želja nerijetko je dugačak...


Fotografija: Ian Schneider,
screenshot,
Cathryn Lavery

Činjenica je da novogodišnje odluke svi vrlo lako i odlučno donosimo, ali još ih lakše i kršimo... Zašto?

"I što si želiš u novoj godini, jesi li donijela neke novogodišnje odluke?" Pitanje je koje posljednjih dana čujem vrlo učestalo. No, i nemam baš neki konkretan odgovor, bolje rečeno, niti ga želim imati jer odluke kako sam starija donosim onda kada mi se donose ili kada je potrebno da ih donesem, ne diktira mi to neko datumsko obilježavanje, poput početka nove godine ili prvog parnog datuma u mjesecu ili slično. No, nekako se uvijek, svake godine vratimo na onu da nam novogodišnje odluke donose ipak (barem prividno) novu nadu, uzbuđenja, potrebu da budemo uspješniji i da nam nova godina bude kvalitetnija i ispunjenija od prethodne i to možda u premisi i nije toliko loše, no je li to uistinu u konačnici tako i bi li "novogodišnje odluke" trebali konačno apgrejdati na "samo jednostavno odluke"?


Mogu odmah na početku teksta biti toliko iskrena i reći da su novogodišnje odluke bile oduvijek na lošem glasu, barem kod mene. Priznajem, ja sam ih prva naivno, ali vrlo odlučno prije znala donositi i to na podugačkom popisu i vrlo rijetko išta od toga sam sprovela u djelo, odnosno držala ih se. Činjenica je da ih svi vrlo lako donosimo, ali još lakše kršimo. Neki ih se drže čak nekoliko dana ili tjedana, a onda one nekako "same od sebe" potpuno padnu u zaborav. No, svaka čast iznimkama, poznajem nekoliko ljudi koji su ostali ustrajni u svojim odlukama, ali ti su zaista rijetki i uglavnom ih nisu donijeli vezano uz početak same nove godine.

Čini mi se da je to više ostala neka "lažna" tradicija da se početak nove godine uvijek dovodi u vezu s novim odlukama, bolje rečeno rješavanja nekih loših navika. Jer obično se tada najčešće kunemo, zaklinjemo i zapisujemo ih u kamenu, dajemo svečana obećanja sebi i drugima kako ćemo ovo, kako ćemo ono ili što više nećemo. Zanimljiva mi je upravo u svemu tome teza koju sam nedavno pročitala, a s kojom bih se i djelomično složila, a ta je kako pesimisti smatraju da je Nova godina samo novi početak uz stare navike i probleme, dok optimisti vjeruju da je nova godina još ta jedna prilika da se povećaju uspjesi i s novim vjetrom u leđa zaleti u neke nove pobjede. Rekli bi neki čak i nada u bolje sutra ili idealno vrijeme za okretanje te nove proklete nove stranice, što god to značilo.

Američki psiholozi tako, doznala sam iz jednog istraživanja, tvrde kako novogodišnje odluke ne traju u prosjeku zapravo dulje od tjedan dana u smislu realizacije. Kažu i kako su zapravo potpuno gubljenje vremena, točnije samozavaravanje i da većina ljudi popis odluka i želja radi vrlo ishitreno s pritom velikim očekivanjima i "visokim postavljanjem ljestvice", ali bez ikakve inicijalne i iskonske namjere da im se uistinu posveti. Čitajući i kopajući dalje po portalima o tom sindromu, kojem smo uvijek svi u ovo doba godine skloni, doznala sam i da postoje tri novogodišnje odluke koje se najčešće nađu na većini popisa. Naime, ljudi prije svega žele smršavjeti, više uživati u životu i naravno, pronaći pravu osobu, partnera za sebe… Isto tako, većina od nas smatra i kako je godina koju ostavljamo iza sebe prebrzo proletjela te kako nismo ništa specijalno napravili za sebe, niti za druge, a nerijetko se ne možemo ni sjetiti na što smo je u biti "potratili". Sve to skupa bilo mi je motivacija da porazgovaram upravo o toj neizbježnoj temi s nekim prijateljima i poznanicima ne bi li doznala koje su njihove odluke, želje, očekivanja u Novoj godini i donose li ih uopće?

"Ne znam, ja ih nekako uvijek imam i donesem odluke koje namjeravam realizirati, barem neke od njih. Jedino što se promijenilo s godinama je to što ih imam sve manje i manje, a sve su kompleksnije, no njihovo ostvarivanje u mom slučaju se nije baš specijalno promijenilo u odnosu na prije. (smijeh) Nikako da ostanem dosljedna. Ne stižem! No, ne shvaćam ih nekako baš više ni tako ozbiljno, zacrtam si te neke stvari i onda se potrudim to doista učiniti i veseli me jako ako uspijem, ali to je sve." kratko mi je rekla prijateljica koju sam sinoć nazvala na telefon da to sve skupa malo prokomentiramo, koja ujedno baš i nije bila zagrijana oko cijele te priče jer je rekla da joj je to generalno bzvz i da ne vidi u tome neki dublji smisao jer kako kaže, citiram "to je za slabiće (smijeh)".


Druga mi je pak ispričala kako je vječito od svake nove godine (ali i ponedjeljka) na dijeti i da to već svi znaju oko nje i što je najbolje, kaže da se prvih nekoliko mjeseci (dana) toga striktno i drži, ali da onda s vremenom jednostavno, ne zna ni sama kada, posustane i tako već nekoliko godina zaredom. Isto tako, dodaje da je prije kao klinka znala raditi kilometarske popise novogodišnjih odluka i križati ih s popisa te da je bila vrlo odlučna u tome, ali da sada taj neki fiktivni popis ima u glavi. "Nisu to u biti odluke, to su sada više želje" rekla mi je i nasmijala se te objasnila kako taktički uvijek ističe da su to želje jer onda nema grižnju savjesti ako ih u stvarnosti ne realizira.

Iako sam njegov odgovor na to pitanje već pretpostavljala, upitala sam i jednog prijatelja što bi općenito htio promijeniti u novoj godini za sebe, ima li neke odluke… "Pa, znaš i sama, kako sam prethodnu godinu proveo uglavnom po doktorima, na pretragama i u bolnicama, u novoj godini bih to vrlo rado sve skupa izbjegao" kazao mi je i rekao da želi vjerovati u to jer da misli da je to nakon svega i zaslužio. U tom smo se naime, oboje odmah složili. A s obzirom na to da mi ova tema nije dala mira, još nekim ljudima poslala sam poruke i uputila pozive s istim pitanjem… Jedni frendovi su mi samo kratko sarkastično odgovorili, "Mi želimo sve ono što žele manekenke na izboru za miss, a to je mir u svijetu i da delfini budu okej…" Druga frendica mi je duhovito naglasila kako nikada ne donosi novogodišnje odluke te da si u životu ne želi takav pritisak Isto tako, kratko mi je samo poručila: "Samo bi mi to još trebalo u životu (smijeh)!" Neki su mi rekli da namjeravaju prestati pušiti ili barem smanjiti pušenje za početak, neki da se nadaju kako će uspjeti otplatiti kredit u 2017. godini, a odluka im je da se više nikada u banci na taj način ne žele i neće zaduživati. Jedna prijateljica mi je pak rekla, što mi se u biti jako svidjelo, a to je da želi više vremena provoditi s mamom i obitelji jer da ju je u 2016. godini "uzeo posao" i da će to u 2017. godini "skresati" te da ne želi da ju posao "pojede" i uzme vrijedne obiteljske trenutke za kojima bi poslije mogla žaliti… A ja? Ja sam ipak odlučila donijeti jednu odluku koju ću ovaj put stvarno realizirati, a koja je to? Još nisam odlučila. 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više