Search

Čovjek je čovjeku prijatelj

Čovjek je čovjeku prijatelj

Tekst: Nikola Beban


Preskočit ću uvod i postavljanje okvira tekstu opisujući dramatičnost potresa. Ne usudim se, strah me poskliznuti u estetiziranje događaja. Nema tu mjesta opisivanju, samo izvještavanju.

Ova priča započinje na Jelačić placu, nekoliko minuta nakon drugog potresa ove godine u Hrvatskoj. Na trg je pristizalo sve više Zagrepčana. Došavši, neki su mirno stali, s rukama u džepovima ili prekriženim na prsima u gesti samozaštite. Drugi su se kretali trgom polagano i oprezno, korakom koji provjerava tlo pod nogama. Većina je suzdržavala strah i pokušavala nazvati svoje, ali linije su bile blokirane.

Po dolasku nailazim na poznanika koji radi u obližnjem neboderu. Kao on, i ja sam zbrisao iz ureda, a onda smo čavrljanjem i humorom primirivali nervozu. Prišla nam je jedna gospođa, obratila se s rečenicom-dvije, pa se okrenula kao da želi otići. Osvrnula se natrag i opet nešto s nama podijelila, tako nekoliko puta, da bi završila s isprikom što nas gnjavi. “Nikako, ni čuti” obojica reagiramo, svjesni da je gospođi, kao i nama samima, ovaj čas potreban ljudski kontakt. Postavljamo joj pitanja i razgovor se nastavlja prekidan povremenim osvrtanjem. Susrećem potom zamagljen pogled jedne djevojke, par koraka udaljene od nas, a ona nam se spontano obrati s “Čuvajte se!” ili “Budite dobro!”, tako nekako. Niže, na vrhu Gajeve, prolaznici pomažu bendu uličnih svirača prenijeti instrumente na trg. U cijelom centru grada potpuni stranci jedni drugima instinktivno poklanjaju geste podrške i nježnosti. Čovjek je čovjeku prijatelj.

Proradili telefoni, većina se sada odlučila povući s trga, i ja polako s njima. Stižem pred svoju zgradu ispred koje su stanari u manjim grupama. I ovdje vidim susjede koji paze jedni za druge. Bodre se, razvlače osmjeh, pitaju treba li što kome. I ne samo pitaju. Kako dan odmiče, svi traže i nalaze načine da onima u potrebi pomognu.

Od potresa nadalje svjedoci smo ljudskoj dobroti. Vidimo da oni koji su u prilici ustupaju svoje nekretnine. Neznanci jedni drugima stavljaju se na raspolaganje, navijači i druga društva priskaču institucijama i civilnim organizacijama. Domaći brendovi, influenceri i svi koji imaju platforme od prvih trenutaka dijele ono što procjenjuju kao relevantne informacije. Novčana i materijalna pomoć prikuplja se impresivno brzo. Već nekoliko sati nakon potresa na ulicama su se vidjeli automobili dupkom puni jastucima, dekama, toplom odjećom, pelenama, vodom, hranom. Lanci trgovina za kućne ljubimce otvorili su vrata i ustupaju proizvode besplatno. Primjera zajedništva je mnogo. Izdvojit ću jedan – tri djevojke dolaze na Dolac kupiti piletinu i kruh da prirede sendviče i pošalju u najpogođenija područja. Kad je shvatila njihovu namjeru, voditeljica smjene u mesnici iskrenula je u vrećicu 12 kilograma mesa i odbila primiti novac. Slično je napravio pekar kod kojeg su došle kupiti kruh.

Solidarnost. Riječ koja nas ovih dana dobro opisuje. Ona nije prazna retorička figura, okolnosti su nas prisilile da joj provjerimo puls i vidi se da joj srce kuca zdravo i snažno. Humanost od prvih minuta nakon potresa, velike i male geste empatije, kolektivni instinkt da pomognemo dokazi su dobrog u nama. Kad dobrotu širimo, učvršćujemo je i u sebi samima. Odlučimo tako nastaviti jedni drugima pomagati koliko god dugo bude trebalo, neka se ovo ne zaustavi na jednom vikendu solidarnosti. Već ranije smo pokazali da to imamo u sebi. Ne propustimo i u periodu pred nama, svatko gdje, kako i koliko može, nastaviti pružati ruku gdje treba neki novi početak.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više