Search

Ovo su razlozi zbog kojih ne trebate koristiti BMI kada računate svoju idealnu težinu

Ovo su razlozi zbog kojih ne trebate koristiti BMI kada računate svoju idealnu težinu

Tekst: BURO.


Koliko ste se samo puta susreli s ovom skraćenicom? BMI iliti body mass index godinama je bio "bog i batina" nutricionizma sve dok se nisu počela oko njega postavljati mnoga pitanja. Nevezano za to jeste li (i koliko puta) isti računali po online kalkulatorima ili po raznobojnim tabelama tražili i pratili "svoje brojke", njime su se služili liječnici, nutricionisti i razni savjetnici da bi se, konačno, ispostavilo da je cijeli koncept praktično zabluda. Potencijalno vrlo štetna i nekad praktično neprimjenljiva zabluda.

Kako? Donosimo vam osnovne razloge zbog kojih je tako. Danas postoje mnogo objektivniji parametri po kojima se određuje prvenstveno nečije zdravlje, a zatim i parametri tjelesne težine. Vrijeme je da ovaj stari ostavimo iza sebe.

#1 Čovjek koji je izmislio BMI je i sam naznačio da se on ne treba koristiti za izračunavanje individualnog stupnja pretilosti.

BMI je u ranom 19. stoljeću osmislio matematičar Belgijanac Lambert Adolphe Jacques Quetelet. Da, dobro ste pročitali, matematičar, a ne liječnik. Sama formula imala je za svrhu da na jednostavan i brz način pomogne vladi da odredi stupanj gojaznosti opće populacije u državi. Drugim riječima, radi se o triku starom 200 godina koji se ne koristi na pravi način.

#2 bmi Nije zasnovan na znanstvenim činjenicama

Ne postoje razlozi da se nečija visina kvadrira (što je Quetelet morao napraviti kako bi dobio formulu koja odgovara većini podataka kojima je raspolagao). Što je još važnije, BMI apsolutno ignorira obujam struka (i samim tim postotak visceralnih masti) koji je mnogo sigurniji pokazatelj nivoa pretilosti.

#3 Fiziološki je pogrešan

BMI ne uzima u obzir odnos težine i mase kostiju, mišića i masti u tijelu. Kost ima veću gustoću od mišića i dva puta veću gostoću od masti što znači da će osoba s jakim kostima, pristojno razvijenom mišićnom masom i ne tako visokim postotkom masti imati visok BMI. Štoviše, mnogi profesionalni sportaši su po BMI-u klasificirani kao gojazni, upravo iz tog razloga što, priznat ćete, nema mnogo veze s realnim stanjem stvari i, na kraju krajeva, zdravljem.

#4 Nema logike

Ako se po službenom “BMI uzima kao pouzdan pokazatelj debljine” istina je da će gojazna osoba imati visok BMI, ali obratna tvrdnja nikako nije točna: svaka osoba s visokim BMI-jem nije gojazna. Ova brojka ne može se pouzdano koristiti ni u procjeni je li osoba zdrave tjelesne težine, pa ni to da li je i kojeg stupnja gojaznosti.

#5 previše je uopćen

Baš kao i mnoge druge statistike (kao, na primjer, da “prosječna osoba” u Americi ima 2.4 djeteta) i BMI je nerealno uopćen, a napravljen je upravo zbog statistike. Prosječne mjere koje se odnose na cijelu populaciju često se ne mogu primijeniti na pojedinca.

#6 Nije nikakav pokazatelj zdravlja (niti bolesti)

Osim činjenice da se jedinstvena skala s idealnim i jasnim vrijednostima za neuhranjenost, zdravu težinu, gojaznost (i njene stupnjeve) ne može primjenjivati na sve ljude, koncept BMI potpuno ignorira postojanje različitih poremećaja u prehrani. Osobe s bulimijom, poremećajem opsesivnog prejedanja pa čak i anoreksijom vrlo često imaju BMI u “zdravom opsegu”.

#7 Na kraju krajeva, sramotan je

Ne znamo kako bi se to drugačije moglo nazvati, ali sama ideja da bi se cijeli svijet, uz svu znanost, istraživanja i nova saznanja koja su nam na raspolaganju, trebala oslanjati na matematičku formulu staru 200 godina i razvijenu za potrebe statistike je - malo je reći - sramotna. Dodajte na ovo i štetna. Zaboravite je.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više