Traži

Priča iz podstanarske perspektive!

Priča iz podstanarske perspektive!

Različiti sugovornici s prilično jednakim, nerijetko zabavnim i pomalo neobičnim iskustvima...

Tekst: Latica Martinis Filković


Fotografija: screenshot

"Iznajmljujem djevojački stan (čitaj: imam problem da ti u posjet dolaze muškarci) u širem centru Zagreba, 35 četvornih metara, u dvorišnom dijelu zgrade (čitaj: bolje rečeno prenamijenjenoj garaži). Miran, čist i svijetao prostor, suteren (čitaj: uglavnom podrum). Polog od tri najamnine (čitaj: neće ti ostati za terapijski oporavak od ovog iskustva)... "

Jedno od bitnijih načela novinarstva, ali i općenito u životu jest to da svaka priča ima dvije strane. I da, kao novinarka, načelo je to koje svakodnevno u poslu upražnjavam, barem pokušavam, nekad ide, nekad ne ide tako glatko, ali ga se uglavnom držim ko’ pijan plota i inzistiram na njemu.

No, ovoga puta, u ovom specifičnom slučaju, odlučila sam ga svjesno zaobići i ignorirati te napraviti jednu posve "jednostranu" istraživačku akciju. Naime, odlučila sam sve priče, dogodovštine i iskustva svojih prijatelja, poznanika i prijatelja od poznanika i njihovih poznanika, a koje slušam i upijam već godinama (a vjerujte mi, čula sam doista svašta, toliko da bi se dala snimiti "podstanarska filmska franšiza" u bezbroj nastavaka) upakirati u jednu jedinstvenu priču imena -  ta dragocjena podstanarska iskustva!

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 1)

Ono što je zajedničko svim mojim sugovornicima, koji iza sebe imaju dugačak podstanarski staž, jest da su se svi oni odmah na početku ove priče složili u nekoliko stvari, a te su: da im stravično u ovim super modernim vremenima, koja nude super pristupačna interijerska rješenja idu na živce tzv. bakini stanovi, za čiju kategoriju zna svako tko je barem jednom bio u potrazi za podstanarskim stanom. Drugo, da podstanarstvo u većini slučajeva podrazumijeva i kakvu popratnu traumu koja je uglavnom prikriveno implementirana u cijelo podstanarsko iskustvo, a koja nije stavljena kao napomena u ugovoru (ili možda je, samo je ispisana sitnim slovima na dnu stranice) te da stanodavaca zaista ima svakakvih, od onih super pretjerano sjajnih koji bi vam najrađe svakodnevno kuhali ručak da mogu, preko onih za koje se pitaš postoje li uopće, pa do onih notornih slučajeva sa svojevrsnom dijagnozom, za koje pouzdano možeš u vrlo kratkom roku ustvrditi kako u slobodno vrijeme vladaju i kojim krugom Danteovog pakla.

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 2)

"Iza mene je već cijelo desetljeće podstanarstva i uvijek je bio neki "sitan" problem. Kad kažem sitan, mislim na to da nije bio nešto specijalno uznemirujuć, ali je onako s vremenom postajao sve iritantniji i iznutra te nekako sve više žderao. Ne znam, čak i kad sam pomislila da je to to kod nekih stanova i njihovih vlasnika, da sve konačno štima na obostrano zadovoljstvo, a promijenila sam ih nekoliko, i da će sve biti prilično glatko i bez nekih tenzija, ubrzo se nekako uvijek sve izjalovilo" kazala mi je razočarano Ivana M. koja kaže da joj je nekako ipak najviše na živce išao jedan neumoran stanodavac koji je imao kontinuiranu potrebu navraćati svaki mjesec po novac za najamninu, u stan, kod nje, koji joj je iznajmio.

"Osim što je bio pomalo dosadan i naporan u tim svojim nastojanjima da jednom mjesečno pod obavezno "navrati", očigledno je da nije nimalo poštivao moju privatnost i bilo je jasno da svaki put to koristi kao priliku da dobro "skenira" stan, u smislu je li sve okej i pod kontrolom. I iako je uvijek sve bilo savršeno i u redu, niti je ikada na išta imao prigovor, on si jednostavno nije mogao pomoći. To su oni "kontrol frikovi" koji su stan iznajmili, a zapravo cijelo vrijeme misle da možda ipak nisu trebali, ali kada dobiju novac u ruke od najamnine svaki mjesec, pomisle da je ipak bolje da su ga eto iznajmili Onda mi je jednom prilikom puko’ film, pa sam mu  kad je ponovno odlučio "navratiti" po mjesečni novac za najam, uredno zasjesti 15 minuta kao i svaki put do sada, kao u šali rekla da ću ja uskoro njemu početi naplaćivati najamninu koliko navraća i provodi vremena u (svom) mom stanu. Mislim da je bio shvatio poruku jer su se njegovi dolasci nakon toga prorijedili, a činilo mi se i da mu je bilo malo neugodno (smijeh)." ispričala mi je Ivana M. svoje iskustvo.

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 3)

"Ono što mene najviše ljuti u cijeloj toj podstanarskoj priči jest što se nerijetko nađeš u toj "potlačenoj" poziciji jer jednostavno nemaš izbora. Novaca za neki "bolji" stan nemaš niti na vidiku, u potrazi moraš automatski spustiti kriterije i pristati na razna sranja, ali ono na čemu sam uvijek inzistirao bilo je da budem uredno prijavljen te da ne plaćam pričuvu jer je to obveza najmodavca. A dobro sam upoznat sa svojim pravima te sam im uvijek svima davao do znanja da me nitko u tim stvarima ne može smuljati." otkrio mi je Vladimir K. koji kaže kako misli, s obzirom na to kako sada stoje stvari, da će uvijek biti u podstanar jer između dvije opcije; kupnje vlastitog stana i unajmljivanja stambenog prostora, bira instantno ipak ovu drugu jer pomisao na enormno kreditno zaduženje, uzevši u obzir ne tako davno aktualne "švicarce" i slične kreditne anomalije, kaže samo hvala, ali ne hvala.

Ono čemu se nekako nada i sanja jest da će si ipak moći priuštiti malo veći i ljepše uređeniji unajmljeni stan ili još bolje, jedan koji će biti u potpunosti prazan, a koji će sam proizvoljno namjestiti i urediti te se osigurati ugovorom na višegodišnjoj razini, kako bi se možda konačno, barem prividno počeo osjećati kao da je uistinu "doma".

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 4)

"Trenutno sam zadovoljna jako i sa svojim stanom, najmodavcem i mjesečnim iznosom koji plaćam u kontekstu - uloženo i dobiveno. Sve smo se jako brzo dogovorili, najmodavac i ja, tu sam sada već tri godine. On ne stanuje u Hrvatskoj. Vidim ga jednom godišnje, ako i toliko uopće. A sve što mi zatreba, recimo ovo ljeto mi je bio potreban klima uređaj, odmah je na daljinu sve organizirao da mi se dođe postaviti u stan. Sve rješavamo telefonski ili preko maila i vrlo je ažuran te poduzetan. A što da ti kažem, vidi se da čovjek živi dugo u inozemstvu i da je usvojio njihova zapadnjačka pravila ponašanja (smijeh)." ispričala mi je kratko Lana P., ali je isto tako istaknula da je od studentskih dana do danas prošla zaista svašta.

Ističe da se u Hrvatskoj zaista iznajmljuje svašta i rupe za jako malo novaca, što je poprilično kontradiktorno. Ono što joj je najtragičnije u svemu su stanodavci koji svjesno iznajmljuju rupu, bolje rečeno "šupu" koju su u oglasu opisali kao "romantičan dvorišni stan" (čitaj: modificirana garaža) za puno novaca i onda te još traže šest najamnina unaprijed + agencijsku proviziju. "Suludo skroz!" zaključuje opravdano Lana P. koja kaže da je sve te priče iz prošlosti nekako potisnula jer joj je sada čisto okej, s obzirom na to da trenutno ima skroz normalnog stanodavca, što je prema njezinim iskustvima uistinu rijetkost, a ujedno i kompliment!

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 5)

"Naše najupečatljivije iskustvo, nazovimo ga takvim, je kad smo jednom na faksu iznajmili stan od nekih ljudi koji u biti nisu živjeli u Zagrebu, nego u Rijeci. Bili su super ljubazni, simpatični, susretljivi i sve se činilo korektno. No, onda se dogodila neobična situacija već nakon pola godine kada su nam najavili da stižu u Zagreb nekim poslom i da nemaju gdje prespavati, pa da će doći kod nas na svega par dana. Cura i ja smo se samo pogledali i rekli da to ne dolazi u obzir ni pod razno. Rekli smo im odmah bez oklijevanja da ne smatramo to uobičajenim i normalnim te da o tome nikada nije bilo niti riječ (niti bi na to ikada i pristali) da će najmodavci koristiti stan "povremeno" i to istovremeno dok je stan u najmu. Da skratim priču, vrlo brzo smo pokupili stvari i pronašli novi stan jer oni nisu odustajali u svojim neobičnim idejama, koje su prema njima bile vrlo praktične i nije im bilo jasno zašto nas to toliko smeta, jer ipak je stan njihov." ispričali su mi Krešo D. i njegova od nedavno supruga Martina koji su još uvijek u najmu, samo u drugom, puno ljepšem stanu i divnim stanodavcima.

Da, još uvijek smo u unajmljenom stanu, nije da ne bismo željeli imati svoj stan, ali nekako si uvijek mislim, ukoliko nam posao krene "nizbrdo" i ne budemo imali ovakve plaće kakve imamo trenutno, uvijek možemo pronaći neki jeftiniji stan U opciji kredita to ne funkcionira tako, banka te progoni imao ti ili ne imao novaca, to je jasno kao dan." pojasnila mi je Martina koja kaže i da se već na neki način navikla na podstanarstvo sve ove godine te da je bitno znati iskazati jasan stav i mišljenje naspram stanodavca i ne dati se zafrkavati i naravno, sve dobro ispitati, definirati i konkretizirati prije nego uopće potpišete ikakav ugovor.

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 6)

Da su iskustva vrlo individualna i poprilično dijametralno različita potvrđuje i još nekoliko anegdota koje ću vam usputno otkriti. Naime, jedan moj prijatelj ispričao mi je kako je stanodavce jednom prilikom imao stariji bračni par koji su živjeli par ulica dalje od stana koji su mu iznajmili, a u koji su često unatoč svemu voljeli navraćati u proljeće i sjediti na terasi. "Cijelu misiju uvijek su izvodili dok mene nije bilo doma, no međutim, jedan dan sam ostao kod kuće bolestan i evo ti njih… otključavaju vrata i cupkaju prema terasi… Bili su blago šokirani kad su me uočili, kao i ja. Sad mi je to smiješno pomalo jer su djelovali dobroćudno i bezopasno, ali zapravo je toliko luda ta cijela situacija, da kad ljudima to prepričavam mi ne vjeruju".

Prijateljica mi je isto tako ispričala kako se susrela nekoliko puta s oglasima u kojima je bilo naglašeno da se iznajmljuje "djevojački stan", što god to danas značilo, što je nerijetko bila zamka i upućivalo da ga iznajmljuje kakva poprilično nastrana osoba te da takve oglase treba izbjegavati u širokom luku. A druga prijateljica od prijateljice najviše je problema imala s već spomenutim tzv. bakinim stanovima u kojima se ispostavilo da se ništa ne smije dirati, točnije izbaciti ili ne daj Bože premještati.

Priča iz podstanarske perspektive! (фото 7)

Pa, ukoliko niste znali na što se to točno odnosi, evo ovako kaže ona: "To ti je onaj stan u koji je uguran sav onaj "sentimentalni" stari namještaj vlasnikovih baka i djedova, sva ona "vrijedna nasljeđevina" koje se revno skupljala i sastala na jednom idealnom mjestu - stanu za iznajmljivanje. Pa, tako u stanu nemate samo bakin i djedov namještaj, nego i njihov miris, mošus. Sve njihove goblene, vitrine koje se strogo ne koriste jer ne funkcioniraju, ali su "vrijedne" memorabilije i naravno, nezaobilazna akcentna lamperija te pokoja bakina slika na zidu i vaza na stolu. Bakin stan jednostavno nema konkurenciju, to je podstanarska čarolija koji bi svatko trebao iskusiti (smijeh)."

Tu sada stajem, jer ova neiscrpna tema nikada ne bi dobila svoj kraj ili konkretno definiran zaključak, jer uzbudljivih iskustava je kao što vidite zaista mnogo, a ono što vam mogu obećati jest da idući put donosim sve ovo isto, ali iz perspektive stanodavaca kojima vjerujem, isto tako nije nimalo lako. Pa tako u konačnici ipak ostajem i dosljedna onoj osobnoj problematici s početka teksta, a to je da će ipak i ova priča biti ravnopravno prezentirana iz perspektive obje strane, onoga koji unajmljuje i onoga koji iznajmljuje. Over and out!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor