Traži

Pristajemo li na manje u vezama? Sve dileme suvremenog \"dejtanja\"

Pristajemo li na manje u vezama? Sve dileme suvremenog "dejtanja"

Što danas tražimo od partnera?

Tekst: E.G.


Fotografija: screesnhot

Društvene tendencije su, barem kad govorimo o ljubavnim životima, poprilično jasne. Ljudi se sve teže obvezuju, sve više rastaju i definitivno si sve manje vjeruju. No, je li u pitanju samo još jedan hir mlađih generacija ili smo u nekom trenutku odlučili da želimo sve ili ništa?

Možda niti jedan podatak ne opisuje razlike između starijih i mlađih generacija toliko slikovito kao što to čini stopa razvoda brakova. Ako tome pridodamo statistiku dobi u kojoj se ljudi danas odlučuju na prvo dijete ili ulazak u brak, slika će biti još potpunija - dok je ulazak u tridesete godine bez partnera i djece bio dovoljan da vas se društveno stigmatizira, danas je to postalo potpuno normalno. Pogledamo li spomenutu statistiku razvoda brakova, koja za Hrvatsku kaže da svaki treći brak završava rastavom i usporedimo li je s onom od prije nekoliko desetljeća, vidjet ćemo da se nešto drastično promijenilo. Isto tako, koliko ljudi poznajte koji su obitelj odlučili zasnovati u ranim dvadesetima, kao što je nekad bio običaj? Čast izuzecima, naravno, ali većina nas u toj (i mnogo kasnijoj) dobi još uvijek pokušava shvatiti koja je najjeftinija opcija za proputovanje Južnom Amerikom, je li fakultet koji smo upisali doista najbolji izbor za našu kreativnu dušu te je li naš sadašnji partner osoba s kojom se možemo zamisliti kroz cijeli život.

Sklonost pretjeranoj analizi je odavno pripisana generaciji slavnih millennialsa, koja je odlučila da ustaljena društvena pravila za njih ne vrijede. Takva pretjerana analiza apsolutno svakog segmenta naših života proizlazi iz nesigurnosti. Odrasli smo misleći kako možemo i moramo sve, kako se snovi ostvaraju preko noći, i kako će naši životi, prije ili poslije, morati početi nalikovati omiljenoj seriji. Posao koji nas ispunjava, društvo ekscentričnih prijatelja koji nas uvijek podržava i ta slavna fatalna ljubav s kojom ćemo se na kraju balade ipak skrasiti i sve će biti dobro. Fast forward to present, i dolazimo do potresnog saznanja da ništa nije onako kako smo zamišljali. Posao nam oduzima previše vremena, one prijatelje ne viđamo više toliko često, a ljubavni život je posebna priča. 

Pristajemo li na manje u vezama? Sve dileme suvremenog "dejtanja" (фото 1)

Vjerojatno nikad nećemo saznati točan odgovor, ali čini se da je po tom pitanju starijim generacijama bilo lakše. Zaljubiš se tijekom fakulteta, vjenčaš, kupiš prvu nekretninu, dobiješ dijete i živiš onako kako žive i svi oko tebe - bez prevelike drame i pomiren s tim da život izgleda tako kako izgleda. Danas po ovoj jednostavnijoj formuli žive tek rijetki, dok većina i u kasnim dvadesetima, unatoč tome što su u vezi već godinama, razmišlja može li prijeći preko toga što im partner ne voli isti žanr filmova, nema istu viziju svadbenog pira ili pak ne voli vaše prijatelje. Našim roditeljima, bakama i djedovima bi takvi i slični razlozi vjerojatno zvučali smiješno, ali nama se čine posve legitimni. Partner nam može biti potpuno zadovoljavajuć, no i dalje ćemo si često postaviti to nesretno pitanje: jesmo li mogli bolje?

I možda u tome nema ništa loše. Nijedan odnos ne treba uzimati zdravo za gotovo i treba raditi na tome da ga povremeno propitkujemo. No, problem nastaje kad nam previše izbora i opcija kojima smo stalno izloženi unesu nemir u odnos koji je zapravo kvalitetan. Čak i oni najrealniji među nama će ponekad pomisliti kako njihova veza ne izgleda nimalo filmski; staž neupitno utječe na međusobnu strast i entuzijazam, a rutina u koju zapadamo je nešto protiv čega se teško boriti. Ipak, postoji razlika između "dobre" rutine i partnerskog odnosa koji se razvija u skladu s protokom vremena te odnosa u kojem se stvarno treba priznati poraz, ali nijedna strana nema dovoljno hrabrosti, introspekcije ili motivacije da to učini. Danas tematiziramo upravo takve odnose, kao i razloge zbog kojih se toliko ljudi odbija suočiti s time da više nisu sretni u toj vezi ili da možda uopće nikad nisu ni bili.

Kao prvi i najčešći razlog neodlaska iz takvih odnosa je taj što se bojimo biti sami. Najveći problem kod ovog razloga je što on dugoročno naprosto nije konstruktivan: veza u kojoj ostajemo samo zato da se ne suočimo sa samoćom teško može postati bolja, a stavku kvalitete odnosa u ovom slučaju također uglavnom zanemarujemo. Sljedeći razlog se izravno veže na prethodni: rijetko se kome da ponovno ući u "dejting" vode i voditi milijun razgovora u kojima pretresate najdraže bendove, mjesta za izlaske i otkrivate zajedničke poznanike. Mnogo je elegantnije, reći će mnogi, ostati u vezi s osobom koja zna sve o vama, pa čak iako su najbolji dani debelo iza vas.

Neki će pomisliti da ne zaslužuju bolje, i da je njihov partner odlična osoba, no propuštaju uvidjeti poantu - bitan je vaš subjektivan osjećaj, pa ako vas netko ne čini sretnima, imate apsolutno pravo otići. Drugi će se braniti argumentom da su već tolike godine uložili u ovaj odnos da sad nema smisla odustati. Treći će, a oni su nam svima vrlo dobro poznati, tvrditi da su zapravo stvarno sretni i da je s njihovom vezom sve u najboljem redu. Okej, nije sve bajno, ali kome je? Takvima je vrlo teško pomoći; možete se samo nadati da će i sami doći do nečeg što je svima oko njih kristalno jasno.

Pristajemo li na manje u vezama? Sve dileme suvremenog "dejtanja" (фото 2)

Isto tako, neki od najpopularnijih razloga ostanka u nesretnim vezama su i ti da ne želimo povrijediti partnera, da ne želimo započeti taj mučan razgovor o prekidu, da smo se uvjerili da smo jednostavno u lošoj fazi koja će završiti ili da smo jednostavno postali robovi navike iz koje ne znamo izaći. Koji god razlog bio, jednako je problematičan. Naposljetku, ima li što sebičnije od ostanka u odnosu s kojim nikad nećemo biti potpuno sretni? Primijetite li da maštate o tome da vaš partner ima ove ili one osobine koje u stvarnosti u nema, primijetite li da vas vrijeme koje provodite zajedno sve manje veseli i pomislite li da vam se svijet uopće ne bi srušio u slučaju da vas ostavi, možda je vrijeme za razgovor. On ne mora nužno dovesti do prekida, ali može dovesti do iskrenijeg odnosa na kojem se možda može raditi. U krajnjoj liniji, ako vas taj razgovor i dovede do okončanja veze, to nije najgora stvar koja vam se mogla dogoditi. Ako Taylor Swift još uvijek nije odustala, zašto biste vi?

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor