Search

Radite li i vi za jednog od šefova iz pakla?

Radite li i vi za jednog od šefova iz pakla?

Tekst: Ana Dukić


Kad sam imala samo tri godine teta me pitala: „Koga više voliš, mamu ili tatu?“, ja sam odgovorila:“ Sebe.“ Tada nisam znala koliko će me moja podsvijest u budućnosti poštedjeti loših odnosa, pa tako i onih poslovnih. A sam Bog zna da sam ih u svojih 30 godina imala i previše.

Od ljubavnih veza s kompleksašima, emocionalnih vampira koje su se predstavljale kao moje frendice do rodbine koja mi je uvijek govorila:“ Ti si čudna.“

Ali ipak u najgorem sjećanju su mi ostali odnosi sa šefovima i šeficama koje sam morala i valjda trebala prožvakati kroz svoj kratki radni vijek. U fazi ponovne aktivne potrage za stalnim poslom, i otkaznim rokom kojeg sam sama odabrala, baš jučer mi je mama spomenula:“ Ja radim 30 godina, što sam sve prošla, i što prije shvatiš da si samo brojka u sistemu, bit će ti lakše.“

Ali kako je raditi za osobu koja je uz to što je grozan šef i grozna osoba? Liječi svoje komplekse, emocionalno i pasivno agresivno zlostavlja podređene, ponaša se kao nerealizirani pubertetlija - to je bizaran šef 21.stoljeća.

Međutim, moj mozak još uvijek nije percipirao sve „čari“ modernog kapitalizma, pa tako i onu da šefovi iz pakla zaista postoje. U vrijeme krize koja vlada i u koju svakim danom tonemo sve dublje, kada je ispravno reći dosta i krenuti dalje?

Odrasla sam u obitelji koja je iznad svega cijenila rad, i to pošten, i ne, nisam si mogla priuštiti novu Guess torbu i Tommy Hilfiger šlape, za kojima je patila svaka šuša u srednjoj školi. S vremenom sam si uz svoj trud omogućila stvari koje mene čine sretnom: dobra hrana, putovanje ili neki vintage komad odjeće.

Sigurno ste u životu radili za šefa koji ima očite mane. Nedostatak komunikacija, arogancija, potlačivanje, prekovremeni rad itd. Ali kako je raditi za osobu koja je uz to što je grozan šef i grozna osoba? Liječi svoje komplekse, emocionalno i pasivno agresivno zlostavlja podređene, ponaša se kao nerealizirani pubertetlija - to je bizaran šef 21.stoljeća. Postavlja se i pitanje, koliko je u odabiru posla i prosuđivanju ljudi bitna objektivnost? Tako i o ovoj temi. Zapamtite onu, energija govori sve. I to je ponekad sasvim dovoljno.

Današnji šefovi ne shvaćaju da ako ti godišnje kroz firmu prođe 20 i više ljudi, nije stvar u njima, stvar je u tebi.

Sjećam se kad su me jednom na razgovoru za posao, dva visoko obrazovana muškarca pitala kada planiram ostati trudna. Od toga do želja da čistim WC i skupljam mrvice u kutevima prostorije jer se to od mene očekuje, do kuhanja kava i raznošenja pošte (a tada sam radila u marketingu), do slušanja priča o tome kako su milenijalci i mlade generacije razmažene jer ne žele raditi. A pod time je kučka mislila da trebam raditi što više, za što manje para.

Današnji šefovi ne shvaćaju da ako ti godišnje kroz firmu prođe 20 i više ljudi, nije stvar u njima, stvar je u tebi. Rijetki od tih idiota se zapitaju, u čemu je problem. I da se razumijemo, nije stvar odgovornosti ili lijenosti, niti novca kao takvog, već toga da se u Hrvatskoj rad ne cijeni, i da stoga i svjedočimo punim busevima ljudi prema Njemačkoj ili Irskoj. Veliki hrvatski lideri misle da je plaća centralni fokus svake osobe. Međutim, danas ljudi više nego ikad pregorijevaju na poslu, zbog loših međuljudskih odnosa i ponašanja nadređenih. Iako bi to mogla biti krajnja usporedba, još su gori zaposlenici koji razviju Stockholmski sindrom, ili u prijevodu - mrzim svog šefa ali ne odlazim već godinama. Ako ste mislili da samo studenti na poslovima prolaze torturu ulaska u svijet odraslih, prevarili ste se. Jedna poslodavka mi je kad sam joj rekla da ne želim raditi prekovremeno i da nije bio takav dogovor, uzvratila: „Ako nećeš ti, ima tko će!“ Poštivanje autoriteta je izazov za svakog – nekom uspijeva, nekom ne. Teško je imati dobru dušu i lošeg šefa. Ponekad se dobro sjetiti i da šef ima svog šefa, i ako i nema, nije kralj svemira. Pitate se kakav je profil šefa iz pakla? Nema pravila. Od duha koji se pojavljuje u uredu jednom tjedno, đavoljeg odvjetnika koji smatra da trebate biti sretni samo zato što radite, do seljačine koja će vam dobacivati sočne komentare o vašem dupetu. Još jedna posebna kategorija su žene. One koje briju na Vrag nosi Pradu, a plaćaju kikiriki. U tu skupinu spadaju i kolegice koje se često povodljivo okrenu šefičinim stopama i na poslu nastane pravi kokošinjac.

Kao što je jedan moj poznanik rekao – s godinama se prag tolerancije na sranja smanjuje, a obrazovanje i ulaganje u sebe omogućuje ti izbor. A izbor je na nama

Živimo u svijetu gdje je termin „fake busy“ postao norma za sve. Upali smo u zamku modernog radnog okruženja koje nas je uvjerilo da trebamo raditi po cijele dane, iako od toga nema vidljivih rezultata. Iscrpljeni od nepoštovanja u svim sferama odnosa, natovarili smo si na leđa i posao koji nas tjera na rub depresije i anksioznosti. Taj toksičan krug lažne zaposlenosti doveo je i do toga da ako ne radimo puno, imamo osjećaj da nismo dovoljno dobri.

Godinama sam se pitala da li je utrka za profitom stvarno preobratila dobre ljude u grozne šefove, i iako sam svjesna činjenice da i oni imaju svoje unutarnje demone s kojima se bore, ne mogu se oteti dojmu da je humanost u poslovnom svijetu skoro potpuno nestala. Da, bila sam mlada, ponekad nedovoljno motivirana, ponekad konfuzna i neiskusna. Ali uvijek svjesna da posao napreduje do razine do koje se osoba spremna razvijati. To vrijedi i za poslodavce i za zaposlene. Kao što je jedan moj poznanik rekao – s godinama se prag tolerancije na sranja smanjuje, a obrazovanje i ulaganje u sebe omogućuje ti izbor. A izbor je na nama. Kao i sreća, krije se u nama. Ako vam ulizivanje nije opcija, a imate mogućnost promijeniti posao, učinite to zbog sebe i onog čira na želudcu koji samo što ne pukne. Ako i to nije opcija, naučite koegzistirati sa svojim naređenima, tako da sačuvate sebe. Ja ću se već nekako snaći. Odbijam biti Katica za sve, super žena, majka, kraljica. Ne, ne mogu, niti želim napraviti još jednu Excel tablicu, napisati još jedan izvještaj ili obaviti još samo jedan poziv. Plati pa se rugaj, a možda ni tada.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više