Traži

Razbijanje mitova: biti plesačica/koreografkinja

Razbijanje mitova: biti plesačica/koreografkinja

Razgovarali smo s Larisom Lipovac Navojec

Tekst: E.G.


Fotografija: PR,
Maja Kljaić,
Jelena Janković,
Berislava Picek

Kad se u hrvatskom kontekstu spomene pojam plesa i koreografije, jedno od prvih imena koje vam padne na pamet je i ono Larise Lipovac Navojec. Ona je, zajedno s Tamarom Curić, osnivačica Plesnog centra Tala, koji se kroz gotovo dva desetljeća rada profilirao kao vrlo ambiciozni projekt s kojim su u doticaju bili gotovo svi koji imaju nekakve veze s plesom. Ovih dana traje i njihov Festival plesa i izvedbenih umjetnosti PLATFORMA HR, koji će se do 2. lipnja odvijati na 6 lokacija; u Frankopanskoj 22, Hali V Tehničkog muzeja, Vinylu, Plesnom centru Tala, Muzeju suvremene umjetnosti i Teatru &TD. Kompletni program možete pronaći ovdje, a u nastavku vam donosimo razgovor s Larisom Lipovac Navojec, koju smo zamolili da nam demistificira i detaljno objasni svoju profesiju.

Kakva je javna percepcija vašeg posla?

Ja se nadam dobra i pokušavam uvijek raditi na tome da ostane dobra, inače se ne bih bavila tim poslom. Ljudi me prepoznaju kao plesača, koreografa i umjetnika, što je meni pokazatelj da sam ipak u ovih 25 godina djelovanja dokazala da ples može biti zanimanje.

Razbijanje mitova: biti plesačica/koreografkinja (фото 1)

Kako vaš posao doista izgleda?

Ubrzano, dinamično, raznovrsno s puno različitih aktivnosti. Mogu reći da nijedan dan nije isti ili jednak kao onaj prethodan ili onaj koji slijedi. Možda se bavim njime upravo zbog toga što mi ples otvara prostor za realizaciju u različitim segmentima. Naučila sam puno toga, pogotovo kako realizirati kreativne projekte koji u početku mogu izgledati jako apstraktno, ali su u krajnjoj provedbi zbog toga i zanimljivi.

3 najbolje stvari u vašem poslu?

Druženje s ljudima, interakcija s publikom i zabava.

3 najteže stvari u vašem poslu?

Znoj, suze i povrede.

Razbijanje mitova: biti plesačica/koreografkinja (фото 2)

Kako je tekao vaš razvojni put?

Moj razvojni put je zahtijevao dosta ulaganja u obrazovanje i edukaciju kroz svakodnevne treninge, radionice, projekte, seminare, plesne akademije i visoke škole. Ples je cjeloživotno učenje i nikada ne znaš dovoljno. Razvojni put plesača i koreografa je u svakom dijelu života drugačiji jer se bavimo tijelom koje treba održavati, a ono nam je alat kojeg treba podmazivati. Isto tako bavimo se kreativnim idejama koje uglavnom sazrijevaju u našoj glavi, tako da je potrebno osvježavati svoju inspiraciju, znanje, proširivati svoje vidike, čitati, gledati, osluškivati, informirati se... ono koliko se ti razvijaš na tom putu, ovisi isključivo o tebi. Osobno sam se uvijek trudila otvarati ga.

Da se ne bavite ovim poslom, koju karijeru biste odabrali?

Bavila bih se opet plesom.

Koji savjet biste dali nekome tko se želi baviti ovim poslom?

Poručila bih mu da ples nije utrka na sto metara, već maraton. Treba dugo izdržati na plesnoj sceni, krenuli od tijela ili od upornosti, jer su uvjeti dosta teški. I dodala bih da ako nemaju neiscrpan izvor ljubavi i volje za svakodnevnim treniranjem, da možda ples i nije najbolji izbor za njih.

Razbijanje mitova: biti plesačica/koreografkinja (фото 3)

Koje kvalitete mora posjedovati osoba koja želi uspjeti u vašoj branši?

Upornost, ustrajanost, ljubav, strpljenje, kreativnost, znatiželja i samokritičnost.

Najgori profesionalni savjet koji ste ikada dobili?

Kad sam u srednjoj školi imala diplomski iz predmeta Koreografija, profesorica mi je dala 4 uz objašnjenje da ne mora svaki dobar plesač biti i koreograf. Puno godina nakon toga, došla mi je iskreno čestitati nakon jedne moje autorske premijere. Tako da je taj, možda na prvu nezgodan komentar, zazvučao grozno, ali me natjerao da dokažem i da te neki krivi savjeti mogu potaknuti da budeš bolji.

Najbolji profesionalni savjet koji ste ikada dobili?

Dobila sam dosta savjeta u životu od kolega, ali najviše mi znače oni koje sam dobivala od pokojne Milane Broš. Govorila mi je da ostanem 'dama', da pazim i cijenim svoje kolege i suradnike jer se kazalište ne može dogoditi bez svih onih koji su uključeni u njega, a to se odnosi i na sve projekte u koje sam uključena. Uz to bih navela i savjet Milka Šparembleka, našeg legendarnog koreografa, koji mi je u jednom razgovoru, u kojem sam bila dosta nesigurna nakon jedne izvedbe, rekao: 'Što više znaš, to se više pitaš', što govori o tome da više znanja i iskustva otvara i više pitanja.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar