Traži

S druge strane svijeta...Peking

S druge strane svijeta...Peking

Život u Pekingu: Franka Gulin


Fotografija: Franka Gulin

"Život ovdje, opet ponavljam, nije jednostavan i zapravo nikako ne može ni biti. Ključ svega je navikavanje na činjenicu da uvijek očekujete neočekivano te pronalazak mehanizama kojima ćete sami sebi olakšati život što uključuje i poznavanje nekoga tko se zaista dobro služi kineskim jezikom"

S obzirom da sam se novinarstvom počela baviti kada mi je bilo nekih 15, 16 godina nisam baš vjerovala da ću za isto toliko godina taj posao raditi na drugom kraju svijeta. U glavni grad Kine i tamošnji China Radio International, jednu od najvećih državnih radiopostaja s međunarodnim karakterom, koja svoj program emitira na 66 jezika, došla sam prije skoro tri godine. Iako sam željela međunarodno iskustvo još od ranije dobi, nisam nikada mislila da bi jednoga dana baš najmnogoljudnija zemlja svijeta mogla postati moj dom. Da mi je netko to rekao ranije sigurno bih mu rekla da je lud, ali bih u konačnici ipak dodala i da nikad ne znaš.

Kao što većina mojih prijatelja i poznanika zna, u Peking sam došla sredinom siječnja 2013. tijekom najzagađenijeg vikenda u njegovoj povijesti, ujedno i jednog od najhladnijih. Veliki šok i prilagodba nisu bili toliko strašni kao što sam očekivala, no život u gradu s preko 25 milijuna stanovnika, na drugom kraju svijeta, u okruženju zemlje koja se desetljećima nije otvarala prema vani, zaista je bio drukčiji negoli što itko zamišlja. 

Bez obzira na hranu, jezik, kulturološke i ostale razlike, najveći šok mi je ipak možda bio njihov način rada u medijima.

Kod mene su iskustva varirala od mog gimnazijskog lista, Slobodne Dalmacije, brojnih časopisa do HRT-a, odnosno HR-a, koji mi je prije dolaska u Peking bio zadnje radno mjesto. Znala sam da stvari neće biti nimalo slične, no ipak šokiralo me koliko je zapravo teško dobiti intervjue, izjave, općenito nečije osobno mišljenje, a tvrtke koje organiziraju određene događaje nemaju dobre urede za odnose s javnošću pa za neke iznimno zanimljive manifestacije saznate nakon što one već budu održane. Iako to poprilično ‘pije' živce na dnevnoj bazi, razviju se neki posebni mehanizmi te se rodi snalažljivost za koju niste ni znali da može postojati.

No s druge strane, s obzirom na to da se najmnogoljudnija zemlja svijeta posljednjih desetak godina razvija nevjerojatnom brzinom, živjeti tu i to u ovom trenutku je ipak povijesni događaj jer iz prve ruke svjedočiš velikim civilizacijskim promjenama. Za nekog tko je odmalena zagrižen medijima, a k tome ima i diplomu s etnologije i kulturne antropologije, boravak tu je i više nego inspirativan.

POVIJESNI TRENUTAK ZA ČOVJEČANSTVO

Gospodarski rast bilježio je sve do kraja 2013. dvoznamenkaste brojke, gospodarstvo i industrija doživjeli su ekstreman procvat usporedo s jednim od najubrzanijih procesa urbanizacije ikada na svijetu gdje su gradovi diljem zemlje nicali doslovno preko noći. Upravo taj proces tranzicije i razlike koje su vidljive na svakom koraku je ono što mi svakako najviše zaokuplja pažnju. To je taj važan trenutak naše suvremenosti i ja mu svjedočim na licu mjesta.

Upravo iz gore navedenih razloga Kina je zemlja koja je fantastična i nevjerojatna, no nije za svakoga - zaista nije! U tranzicijskom procjepu lako se izgubiti i ne pronaći sretno mjesto. Sve ovisi o tome gdje i za koga radite, na koji način organizirate svoje vrijeme, odnosno čemu zapravo težite i koja vam je životna misija te na koji način se u nju uklapa Kina. U ovako velikom gradu, ali i državi, vrlo je lako gubiti energiju pogotovo kada si ‘socijalni leptirić' koji je raspršen na sve strane. No u svakom slučaju sve se to isplati, višestruko. Zbog toga, ako imate volje i želje, u Kinu trebate doći što mlađi jer s više energije i motivacije možete odrađivati doškolovanje, praviti istraživanja, dobro naučiti kineski i u konačnici pristojno zaraditi.

Zbog posla koji mi uzima mnogo vremena, a ponekad pišem i za neke hrvatske te medije s engleskog govornog područja, moj kineski je nažalost i dalje bazičan, no s druge strane dovoljno dobar da se ne gubim i dobijem sve što trebam. To primjerice nije bio slučaj prvih mjeseci mog života ovdje te se vidi taj sitan, ali za mene značajan napredak. No, poznavanje kineskog jezika i pisma svakako je sjajan ulog u budućnost. Kada je riječ o jeziku - u Kini je iznimno važan i engleski. U velikim, a i manjim kineskim gradovima živi veliki broj stranca. Najveći broj njih, pogađate - predaje engleski jezik i to najmlađim uzrastima pa sve do odraslih, kojima je potreban za rad.

S otvaranjem svijetu učenje jezika za Kineze, koji tome prije baš nisu težili, postalo je jedan od najvažnijih uloga uz kupnju nekretnina i skupocjenih statusnih simbola. Možete onda zamisliti kakva je ta silna potražnja za profesorima u jednoj tako velikoj zemlji. Ali u tom pogledu, što se kasnije i proširilo na druge sektore, najbolje kotiraju izvorni govornici engleskog jezika bez obzira na stupanj svojeg obrazovanja ili iskustvo.

Pojam izvornog govornika je nešto što je toliko karakteristično za Kinu i sustav zapošljavanja stranaca u njoj te je postalo dvosjekli mač jer ne znači da će netko samo zato što se rodio u SAD-u ili Ujedinjenom Kraljevstvu bolje predavati engleski, pisati članke ili obavljati druge poslove od vas. Zbog toga na kineskom tržištu danas imate veliki broj ljudi iz spomenutih zemalja koji su poslove dobili samo zato jer im je engleski materinji jezik, a o njihovim (ne)sposobnostima dalo bi se poduže raspravljati. To nama drugima, posebice iz manjih i grubo rečeno nevažnih zemalja, dodatno otežava život. No u konačnici, prema mom mišljenju, to je ipak najveći problem za Kinu koja očigledno i dalje nije svjesna opasnosti koja se krije iza onih koji se smatraju ‘izvornima', bez obzira o kojem se jeziku u konačnici radi.

KINESKA ZLATNA MLADEŽ

Multimilijunski kineski gradovi nude sve ono što prosječnom strancu treba, no po mnogo skupljim cijenama jer noćni provodi, zapadnjačka hrana, uvezeni proizvodi i tome slično prosječnom Kinezu ne predstavljaju mnogo. Sve navedeno osmišljeno je i uvezeno za strance, za koje se podrazumijeva da ne zarađuju malo (što također više nije uvijek pravilo!) te za novu generaciju ultrabogatih Kineza. Osim što su mlađi pripadnici toga sloja u središtu medijske pozornosti na domaćem terenu, koju nerijetko sami potenciraju kupujući Apple satove svojim psima (po jedan za svaku šapu) u nastojanju da budu in i hip, polako privlače pažnju i stranih medija. Možda to niste očekivali, no s kineskom ‘zlatnom mladeži' malo tko se može natjecati, čak bih rekla da ove američke zvijezdice koje pune medijske stupce ničim, vršnjaci iz Kine debelo šišaju iznosima na računima i moći koju u rukama imaju njihovi roditelji.

Iako to svakako nisu, ultrabogati Kinezi često će reći da su srednja klasa što nema veze sa stvarnim stanjem. Iako je potrebno naglasiti kako se njihova srednja klasa višestruko razlikuje primjerice od naše. Tako prosječan bračni par iz tog društvenog sloja ima jedno do dvoje djece, dobre poslove, stan od minimum 100 metara četvornih, dva automobila, a godišnje se u inozemstvo otputuje dvaput. Oni su ludi za šopingom, a gore spomenute uvozne stvari, koje su im pojam kvalitete i stila, spremni su platiti triput skuplje. Upravo sve te stvari koje predstavljaju status u Kini zaista i jesu višestruko skuplje zbog PDV-a i poreza na luksuz. Tome su posvećeni brojni novinski članci, no posljednjih godina tu nema velike promjene, a ruke zadovoljno trljaju posebice proizvođači luksuznih automobila jer moderni Kinezi se ne zamaraju previše kada se treba ‘odriješiti kesa'.

Zbog ovoga će vam vjerojatno biti jasno i kako, gle čuda, Kina ni u kom slučaju nije jeftina! Kada sam došla ovdje, znala sam otprilike da stvarno stanje ne odgovara naše općem vjerovanju da se Kina može kupiti za 200kn, ali sam ostala iznenađena koliko visoki troškovi života za stranca mogu biti počevši od najma stana do nabave nekih osnovnih potrepština koje kod kuće nisu bile na popisu nikakvih luksuza. Peking je ujedno i jedan od najskupljih gradova za život, posebice kada se u obzir uzme omjer zarade i cijena nekretnina. S druge strane, postoje stvari koje su jeftinije u odnosu na Hrvatsku, poput goriva, taksija, lokalne hrane i tome slično. Ako vam je za Kinu i dalje prva asocijacija trgovina ‘Sve po 8 kuna' - onda zaista trebate osvježiti znanje.

ŠOPINGMANIJA

No vratimo se još malo na opsjednutost kupovinom. Kineska pomama za šopingom je relativno novija pojava te je rezultat nevjerojatnog rasta standarda u posljednjih petnaestak godina. Ako primjerice putujete u Južnu Koreju, Japan ili Hong Kong često će više od 70% putnika u avionu činiti kineski državljani. Oni tamo odlaze kako bi kupovali, kupovali i kupovali do iznemoglosti. U zračnim lukama u Seoulu i Tokiju i sama sam svjedočila stanovnicima iz najmnogoljudnije zemlje koji se vraćaju s većim brojem kovčega koji doslovno pucaju od brandirane odjeće te raznih proizvoda koji im predstavljaju luksuz i statusni simbol. Ova pojava je tipična za proces tranzicije koji je u Kini u punom jeku, a ako se šećete europskim metropolama Kineze nećete vidjeti u nekom opakom razgledavanju kulturno-povijesnih znamenitosti nego u dućanima sa skupocjenim brandovima. Njihove turističke ture po, primjerice, bajkovitima Parizu, Pragu ili Rimu obavezno moraju imati uključen barem jedan cijeli dan za luksuzni šoping. No, jesu li u konačnici usklađeni s modnim trendovima ostavljam fashion ekspertima na procjenu. ☺

EXPAT BUBBLE

Iako nova kineska srednja klasa, koja želi biti što sličnija zapadnjacima, u Kini raste sve više, mnogi stranci nikada se do kraja ne pomire s razlikama koje tu vladaju. Za razliku od Šangaja ili Hong Konga, koji su zbog svoje povijesti i položaja oduvijek bili bolje povezani s vanjskim svijetom i u kojima su se miješali razni utjecaji, Peking je mnogo drugačiji. Ne bih rekla da je zatvoreniji, nego i dalje mnogo kineskiji od nekih drugih megalopolisa u ovoj zemlji. No, to ne znači da je dosadniji posebice u političkom, kulturnom i medijskom pogledu jer se u njemu donose najvažnije odluke te je tu centar kontrole i moći. No, ono što nikada neću moći shvatiti jesu stranci koji se nikad nisu pomirili sa svojim životom u Kini, a iz nje s druge strane ne planiraju otići jer, u prvom redu, fantastično zarađuju. Mnogi od njih rijetko izlaze iz tih zapadnjačkih krugova i kvartova u kojima većinom živi expat community gledajući redovito s visoka na Kineze. Ima ih mnogo i lako ćete ih prepoznati. Uvijek se žale kako su im Kinezi prljavi i nekulturni, što s druge strane najviše govori o njima samima. Ako ste gledali Spielbergovo Carstvo sunca, dječak kojeg glumi Christian Bale je sjajan primjer te neopravdane zapadnjačke uzvišenosti. Nažalost imperijalistički duh očigledno u novim generacijama živi vječno, a vole ga baštiniti i bogata mlađarija na Dalekom istoku, jer ipak je cool ugledati se na Zapad. Takvo ponašanje mi i dalje nema smisla čak i uz sve moguće kulturološke razlike ili nerazumijevanje s kojim i sama imam problema na dnevnoj bazi.

Kina je sjajna zemlja da otkriješ neke stvari o sebi, odnosno koliko si spreman raditi na sebi, otvoriti se utjecajima drugih ljudi, odnosno koliko daleko možeš ići baš zato jer život u njoj nije jednostavan, a živjeti u tzv. expat bubbleu znači izgubiti mnogo vrijednih iskustava i spoznaja. To ne znači da morate ići vježbati tai chi u 6 ujutro u nastojanju da postanete 100%-ni Kinez, ali podrazumijeva da ste svjesni mjesta u kojem živite te da prigrlite neke tradicije od kojih u konačnici zaista možete itekako imati koristi.

PUTEVIMA SVILE

No, možda je bolje staviti naglasak na one dobre stvari. Jedan od prvih razloga zašto je život u Kini dobar jesu naravno putovanja. U ove tri godine vidjela sam zaista mnogo od povijesnih Xiana, Luoyanga, Datonga, Ningxije preko različitih dijelova Kineskog zida do Hong Konga, Makaa i Šangaja. Putovalo se dosta, no toliko toga još ima za vidjeti. Kina je ogromna i njezini rubni dijelovi možda su najzanimljiviji zbog doticaja s drugim kulturama. To mi je sve i dalje u planu.

Ono što je možda najljepše su nacionalni parkovi i prirodne znamenitosti za koje mnogi ne znaju ili ih redovito vide na fotografijama u sklopu popisa najnevjerojatnijih mjesta na svijetu. Meni su osobno dva putovanja u Zhangjiajie, jedan od nacionalnih parkova koji je inspirirao izgled planina u Avataru, bila jedna od najboljih putovanja ikada u životu. Toliko je bilo veličanstveno da izgubiš dar govora. Bok uz tome ide i bajkoviti Guilin koji dobro korespondira s mojim prezimenom, zbog čega svi umiru od smijeha kada se upoznaju sa mnom.

Osim putovanja po najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, dobra je vijest da se iz Kine brzo i jeftino putuje po ostatku Azije. Japan, Južna i Sjeverna Koreja (u koju sam doslovno zakoračila), pa Malezija i Kambodža samo su neke od obavljenih destinacija na dugom popisu onih koje tek treba vidjeti. Lutanje po okolnim zemljama u svakom slučaju pomaže i da ne siđete s uma u tranzicijsko-kapitalističkom žrvnju koji vas melje iz dana u dan. Ogroman postotak ljudi kod kuće misli da ovdje živimo high life te da nas ne muče nikakve brige kada vide slike divota koje imamo prilike vidjeti u ovom dijelu svijeta, no većina njih zaboravi na tisuću i jednu prepreku s kojom se ovdje susrećemo.

Zahvaljujući činjenici da se družim sa svima, bez obzira na zemlju iz koje dolaze, imam stvarno šaroliko društvo i besplatan smještaj u hrpi zemalja ako se jednom odlučim na putovanje oko svijeta. A eto i ja ovdje imam ulogu vodiča ljudima koji dolaze u Kinu iz naših krajeva. Ne znam koliko ljudi sam provela tu u zadnje tri godine. Nedavno su baš ‘u gostima' bili i Igor Mirković te Danilo Šerbedžija koji su se ovdje našli na jednoj konferenciji.

Nekako mi se čini da sam životom ovdje, u ovoj zemlji koja je godinama bila zatvorena, postala još tolerantnija i otvorenija nego prije što mi je drago jer vidim da takvog mentalnog napretka nikada dosta, a to je u konačnici možda i najvažnije.

Tekst: Franka Gulin

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više