Traži

S Petrom Friganović Bianco o kabali, Izraelu, jogi...

S Petrom Friganović Bianco o kabali, Izraelu, jogi...

Renata Debeljak i Petra Friganović u razgovoru


Fotografija: Maja Kljaić za Buro 24/7,
privatni album

Kabalu mnogi smatraju čistim pomodarstvom, kao i prilično unosnim trendom potrage za duhovnošću koji u zapadnjačkim zemljama ima sve više poklonika, no ta drevna židovska mudrost postoji već pet tisuća godina, iako je tek u novije vrijeme dostupna svima

Rijetki su oni koji nisu čuli za kabalu, no ipak je malo onih koji će znati pojasniti što ona točno znači, pa kabalu prate razne predrasude. Stoga ne čudi da je mnogi čak smatraju religijom ili sektom. Epitet pomodarstva prati je zbog brojnih poznatih osoba koje je prakticiraju poput Madonne, Gwyneth Paltrow, Demi Moore, Davida i Victorije Beckham. Mnogima koji su neupućeni, prva poveznica uz kabalu su i crvene narukvice oko zapešća lijeve ruke, no ne nose svi kabalisti crvene narukvice, jednako kao što ni svi koji ih nose nisu kabalisti.
Najpoznatija hrvatska kabalistica definitivno je Petra Friganović Bianco. Petra se godinama uspješno bavila manekenstvom i modelingom i imala zapažene inozemne angažmane, no sad se odlučila posvetiti isključivo 'duhovnim' angažmanima. Trenutno je najviše poslovno zaokupljena u svom joga studiju Pink Elephant Yoga House u Zagrebu koji vodi sa suprugom Marcom Bianco.

Kako si zapravo otkrila kabalu?

Kabalu sam otkrila 2007. godine i odmah je zavoljela. Sve je počelo nenadano, prva knjiga mi je došla u ruke, pročitala sam je u roku od jedne noći i otad se sve počelo odmotavati samo od sebe. To je drevno znanje, mudrost koja opisuje kozmologiju univerzuma i metafizička pravila života. Budući da obuhvaća ogromno znanje, često se povezuje s teorijsko-filozofskim učenjem kojem naginju učeni ljudi, filozofi i znanstvenici, kako se to kroz povijest događalo (Isaac Newton, Leonardo da Vinci, Freud i Jung, Albert Einstein...). Uvidjela sam da mi kabala nudi bezbroj vrlo logičnih odgovora na neka iskonska pitanja o životu koja si vjerojatno svaki čovjek postavlja s vremena na vrijeme. Ono što je vrlo zanimljivo kod kabale je da je vrlo praktične prirode, jer sva ta metafizička pravila koja opisuje događaju se 'on a day to day basis', u svakodnevnim životnim situacijama i počneš ih više razumijevati, ne samo intelektom već i iskustveno, što je jako bitno. Onda počneš shvaćati da postoji puno više od puke stvarnosti koju percipiramo jedinom realnom i da je život kakvim ga znamo samo djelić puno šire slike postojanja, da nisi ti centar univerzuma oko kojeg se sve vrti, već samo jedan djelić njegova savršenog organizma i ustrojstva koji funkcionira po vrlo jasnim pravilima.

petra friganovic

Koje si najljepše iskustvo spoznala kroz kabalu?

Upravo ono koje mi je dalo mogućnost da si odgovorim na pitanje: 'Tko sam i koja je moja svrha postojanja?' Još uvijek je otkrivam i uživam u tom procesu, ali sam na dobrom putu i to mi je više nego dovoljno. Moji učitelji Rav i Karen Berg kažu da ako se unutar osobe događaju uvidi na to pitanje svakodnevno, onda je to znak da ideš u dobrom smjeru. Život je pun uspona i padova, ali kad je teško, kabalisti zapravo tvrde da je upravo to trenutak u kojem možeš proširiti svoju svijest i iskoristiti ga kao stepenicu koja te vodi dalje prema još dubljim uvidima u sebe. Tada se zapravo svojevrsna bol koju osjećaš transformira u jedno predivno iskustvo i nema više prosuđivanja neke situacije, osobe ili događaja kao nečeg dobrog ili lošeg, izlaziš iz granica dualnosti. Sve koristiš za svoj rast, pogotovo ono loše. Dolazi do trenutka prihvaćanja odgovornosti za svoj život, što je osnova svakog konkretnog duhovnog rada na sebi. Takav stav je neophodan da se nešto počne istinski mijenjati na našoj planeti, a obični pojedinci kao mi su ti koji mogu dati svoj veliki doprinos tome.
Kabala, ali i joga ponudile su mi kvalitetne alate kako bih dala svoj doprinos čovječanstvu na takav način. Bilo koje duhovno znanje daje ti samo različite alate, a ti si taj koji, te alate provodiš u djelo ili ne. Ako informacije koje dobiješ ostanu samo na intelektualnoj razini, puka teorija, onda se zapravo ništa ne mijenja.

petra friganovic

Ti zapravo imaš osobnost pravog 'duhovnog tragača'?

Proučavala sam dosta duhovnih pravaca, jer po prirodi uistinu jesam duhovni tragač. Uglavnom je to bila joga koja je i danas ravnopravna kabali, a i bavim se danas isključivo edukacijom u jogijskoj tradiciji. Svojedobno me zanimao i sufizam, taoizam, tantra, eseni, gnosticizam i općenito misticizam svih monoteističkih religija pa je i zbog toga kabala bila logičan odabir kao bazno znanje svih monoteističkih religija. Ali, što više ulaziš u sve te razne metodologije duhovnih pravaca, zapravo shvaćaš da one pričaju o istoj duhovnoj stvarnosti koju opisuju različitim jezičnim terminima i nude različite metode u doživljaju te izvanjezične zbilje.

Zašto kabalu prati epitet pomodarstva?

Nisam nikada do kraja uspjela skužiti zbog čega i zašto ima toliko puno predrasuda o njoj. Je li to možda zbog Madonne ili crvenih narukvica, moguće je?! Smiješno mi je i pomalo luckasto kad vidim kako ljudi osuđuju sve što im je nepoznato, a ima toga dosta pa se tako s Kabalom povezuju neki čudni epiteti kao što su nešto zabranjeno i tajno, slava, magija, novac i slično... Često čujem da možeš proučavati kabalu jedino ako si slavan i imaš puno novaca, što je potpuna besmislica uzrokovana pranjem mozga od strane žute štampe... Ili da je to neko tajno, zabranjeno i opasno znanje koje koriste samo masoni ili iluminati i da moraš biti iniciran i posjedovati određenu kategoriju moći kako bi ušao u taj krug ljudi. Ta predrasuda vjerojatno proizlazi iz činjenice da je kabalističko znanje kroz prošla stoljeća čuvano u tajnosti i to od strane religijskog autoriteta i rezervirano je bilo samo za njih i učene ljude, tadašnju elitu koja se skupljala na dvorovima pa time i za filozofe, znanstvenike i umjetnike koji su jedini imali pristup kabalističkim spisima pokušavajući ih dešifrirati i predstaviti svijetu u svojim teorijama i umjetničkim djelima. Danas običan čovjek ima pristup većini informacija. Svako znanje, pa tako i kabala preuzima jednu novu formu 'skrojenu' za čovjeka 21. stoljeća. Kad čitate neke moderne kabalističke knjige nailazite na puno new age termina koji možda nisu jezično identični onima u starim kabalističkim spisima koji su pisani uglavnom u metaforama, ali opisuju na najbolji mogući način koncepte Zohara i drugih starih spisa.

Jeruzalem

Zbog kabale, ali i ne samo zbog nje, često putuješ u Izrael!

U Izrael idem jako često. Na početku je to bilo zbog manekenstva, kasnije kabale, a danas bih mogla reći da mi je to kao drugi dom. Zemlja je prekrasna i uvelike podsjeća na Hrvatsku. Mala je, otprilike sličan broj stanovnika, ima raznolikost krajolika, a i u mentalitetu imamo sličnosti. Vrlo slično ratno nasljeđe prisutno je u svijesti pojedinaca, nažalost, samo što tamo rat nikako da prestane i to već stoljećima. To je jedan od dokaza da se radi o izrazito jakom energetskom području na zemlji. Specifičnost Izraela je nevjerojatna. Vjerujem da svaka osoba koja posjeti tu državu može tome svjedočiti. Golema energetska moć vidljiva je u svemu što se tamo događa. Nažalost, danas u vrlo destruktivnom smislu. Velike kontradikcije i podijeljenosti, separacija u svakom mogućem smislu riječi. Kad dođeš u Jeruzalem fascinantno je svjedočiti toj religijskoj podjeli. Točno se zna gdje su židovi, gdje muslimani, a gdje kršćani. Svaka od tih religija polaže pravo na taj grad koji ima nevjerojatnu religijsko-kulturnu baštinu i zapravo pokazuje koliko te naizgled različite religije vuku korijenje iz istog izvora. Unutar starih zidina, gdje svi oni žive skupa, osjeti se veliki strah i mržnja u zraku koja, ako se prijeđe, ima potencijal proširenja vjerskog mira, a time i blagostanja na čitavoj planeti. Tu se krije ogromna moć Izraela. Velika trenutačna tama koja u sebi nosi potencijalno sjeme ogromne količine svjetlosti, odnosno transformacije ljudske svijesti na svakom području. Na taj način i kabalisti doživljavaju Izrael. Kaže se da je Jeruzalem, preciznije Zapadni zid ili Zid plača, energetski centar svijeta. Tamo se energija budi, svojevrsni izvor energije iz kojeg se onda širi dalje na ostale dijelove planete. Opisan slikovito kao 'srce koje pumpa krv u sve ostale dijelove tijela', Jeruzalem predstavlja opće stanja društva na planeti danasČistoća krvi krije se u četiri riječi: ljubav, mir, ujedinjenje i blagostanje. To je ključ. Ili kako Rabbi Akiva, poznati kabalist koji je živio za vrijeme Isusa opisuje kabalu: "Love your fellow as yourself – the rest is all commentaries". Jačinu energetskog doživljaja Izraela mogu jedino usporediti s Indijom. Doživljaj je drugačiji, ali impresija jednako snažna. U tim zemljama se krije velika duhovna snaga, što je očito iz kulturnog nasljeđa obje zemlje, ali i teške sudbine koja je snašla oba područja, pogotovo Izrael. Ima puno mjesta koja su mi posebno draga u Izraelu. Neka imaju jako tešku energiju zbog situacije koja se događa, kao npr. Jeruzalem, Betlehem ili Hebron, koji su u području West Banka, palestinskom dijelu države. Tamo smo imali priliku upoznati i palestinsku kulturu, razgovarati s ljudima koji žive na tim ratnim područjima države, što je bilo za mene vrlo potresno, ali dragocjeno iskustvo. Tuga i bol koja se osjeća u njihovim očima je zastrašujuća. Tiberias i Safed nalaze se na sjeveru države i tamo je dosta mirno i spokojno. Safed je grad koji je u 16. stoljeću podržavao cvjetanje kabalističkog znanja i danas se smatra prijestolnicom kabale. Tel Aviv je fantastičan grad, vrlo moderan i živ i tamo apsolutni nikad ne može biti dosadno.


Kako izgleda jedan tvoj prosječan radni dan?

Moj prosječan dan u Zagrebu uvelike je povezan s jogom i svim aktivnostima koje se događaju u našem studiju Pink Elephant Yoga House. Prekrasno mi je gledati studente kako iz dana u dan izlaze sretniji iz studija. To mi je najveći poklon koji dobivam od posla kojim se danas bavim. Najdraži svakodnevni ritual mi je sjesti, skuhati večeru i provesti vrijeme s mojim suprugom Marcom u kasnovečernjim razgovorima. Kako radimo puno, i to zajedno, večer je jedino vrijeme kad se možemo posvetiti jedno drugom. Kako imamo vrlo slične interese i poglede na život, iz tih razgovora izlaze fantastične ideje i nova saznanja o sebi (nama). Jednako tako volim i trenutke u danu koji su posvećeni samo meni i mojoj praksi. Najljepši takvi trenuci su mi prakticiranje pranayame (jogijske tehnike disanja) koje su priprema za meditaciju koja slijedi. Kada ti se dan svodi na rad s drugima i fokusiran si uglavnom na njihovu praksu, jako je bitno naučiti voljeti sebe, dati si prostora za sve one stvari koje te ispunjavaju, bez obzira koliko je to ponekad teško, jer, u protivnom ostaješ energetski prazan i stjeran u kut, što nikako nije dobro. Uvijek je ključ u balansu, spajanju suprotnosti u jednu cjelinu, a ja to osobno učim kroz rad s drugima.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor