Search

Smatrate li se uspješnom osobom i zašto ne?

Smatrate li se uspješnom osobom i zašto ne?

Tekst: BURO.


Čudno je kako neke riječi koje neprestano koristimo zapravo nedovoljno razumijemo. Sve ono na što se konstantno pozivamo, u čije ime radimo sve što radimo, za čime na ovaj ili onaj način čeznemo i ka čemu težimo, nisu opipljive, materijalne stvari (iako nekada to podrazumijevaju) već više neuhvatljive ideje i koncepti i nije neobično da se razmimoilazimo u tome što nam trebaju predstavljati. Kada pričamo o riječima kao što su ljubav, sreća, uspjeh, velike su šanse da svatko od nas ima barem malo drugačiju viziju tog cilja. Istina, s ljubavlju je doduše možda i najlakše, jer nam barem kemija pomaže u tome da sa sigurnošću raspoznamo kada nam se netko sviđa i potvrđuje da to kod svih izgleda prilično slično. Svi smo složni da znamo kako izgleda kada ti treperi u trbuhu zar ne?

Svi znamo kako izgleda biti zaljubljen, ali sreća ili još kompliciranije uspjeh, dolaze sa znatno kompleksnijim znakovima, i uopće nije rijetkost da osoba koju smatramo izuzetno uspješnom to o sebi uopće ne misli.

Međutim, sreća ili još kompliciranije uspjeh, dolaze sa znatno kompleksnijim znakovima i uopće nije rijetkost da osoba koju smatramo izuzetno uspješnom to na primjer o sebi uopće ne misli. Dok nama izgledaju nevjerojatno sposobno, uspješno i ostvareno, ti isti o sebi misle da nisu dovoljno uspješni i da uvijek može više, ili još gore, da zapravo nisu uspješni uopće. Istina je da je zbog toga krajnje nezahvalno uspoređivati pozicije, iako to nažalost neprestano radimo. Uvjeravati nekoga da recimo njegova ili njena financijska stabilnost i visoka pozicija jesu jasni pokazatelji uspješnosti je besmisleno jer je vrlo moguće da ta osoba možda uopće ne promatra uspjeh kroz prizmu financija, i jednako je tome da nas netko uvjerava da jesmo uspješni jer smo dobri prijatelji i sjajni partneri, ali mi to svakako ne vidimo jer nismo zadovoljavajućeg statusa da bi se time smatrali. Riječju, dok govorimo o “uspjehu” nerijetko se nalazimo na potpuno različitim valnim duljinama i perspektivama, a nekako po defaultu pokušavamo dostići te tuđe visine, što samo pokazuje da ili nemamo pojma o tome što je uspjeh, ili ne znamo kako ga mjeriti.

I stvarno, što uopće znači biti uspješan? Koja je to jedinica prema kojoj se mjeri i nije li cijela ta priča o njemu potpuno blesava kada istovremeno možemo biti i najgenijalniji i potpuna propast, ovisno od toga tko o nama priča? Nekada je prilično teško razumjeti ovaj neuhvatljivi koncept i zato što naša razmišljanja o njemu i stavovi mogu biti duboko ukorijenjeni u podsvijesti i mogu čak iznenaditi i nas same. Mnogo je toga čemu smo naučeni, ali i onih obrazaca ponašanja koje smo nesvjesno usvojili i da bismo mogli zaista razmišljati o uspjehu kako treba, i ići ka njemu, na prvom mjestu je neophodno sastaviti osobni koordinatni sistem.

I stvarno, što uopće znači biti uspješan? Koja je to jedinica prema kojoj se mjeri i nije li cijela ta priča o njemu potpuno blesava kada istovremeno možemo biti i najgenijalniji i potpuna propast, ovisno od toga tko o nama priča?

Često se događa da su “brojke”, količina novca, upravo ono što unosi sigurnost mnogima, i što izjednačavaju s uspjehom, ostvarenošću, stabilnošću i osobnom validacijom jer su tako naučeni: da je stabilnost jedini sinonim uspjeha. I istina, nije pogrešno postaviti neki financijski cilj, ali definitivno nije dovoljno niti jedino. Ili, da probamo ovako. Kako bi uspjeh izgledao da ga promatramo kroz drugačiju prizmu? Da se uspjeh pored uspona na društvenoj ljestvici i financijskih priljeva mjeri recimo iskrenim prijateljstvima, sposobnošću da oprostimo, da kažemo izvini, mogućnošću da iskreno volimo svaki put ispočetka bez obzira na to koliko puta smo bili polomljeni, ili radom na sebi i osobnim rastom, biste li se onda smatrali uspješnijim? Vjerojatno da da, barem u nekoj od kategorija, što je već i više nego dovoljno.

Jer, stvarno nije blago ni srebro ni zlato, već ako imamo ono do čega nam je zaista stalo. Bila to naša četiri zida, ili kuća puna prijatelja i nasmijanih lica, ili zadovoljstvo zbog osobnog razvoja. Ne mjeri se uspjeh samo jednom valutom, već tisućama jako osobnih koje kažu da si na pravom putu i da si uspio čak iako možda na prvi pogled, okolini ne djeluje tako. Jer u tome jest fora s uspjehom. Mora biti osoban. Osobna legenda. Ne puko ispunjavanje zadatih očekivanja obitelji, društva, kulture koji daju točne korake što oni misle da uspješan i sretan život znači, i kako “bi trebalo”. Nego životna filozofija, osobni credo, autonomna definicija uspješnosti.

Jer u tome jest fora s uspjehom. Mora biti osoban. Osobna legenda. Ne puko ispunjavanje zadatih očekivanja obitelji, društva, kulture koji daju točne korake što oni misle da uspješan i sretan život znači, i kako “bi trebalo”.

Ako ništa drugo, možda se treba sjetiti antičke Grčke i njihove definicije koja je bila znatno drugačija od one koju mi imamo danas. Za njih je uspjeh bio jednak “dobrom životu” a kao takav nije imao ama baš nikakve veze ni sa socijalnim ni financijskim statusom, i u potpunosti se bazirao na doprinosu zajednici i većem dobru. Voditi smislen život, u kojem se uspjeh ne mjeri novcem nego direktno ili indirektno činjenjem drugih sretnim. Radom za zajedničku dobrobit, za promjenu koja koristi svima, pomoć nekome tko ne može sam, neki minimalni koraci koji čine ovaj svijet boljim mjestom za život. Živjeti dobro je imalo jednu stanovitu razliku, iako na prvi pogled malu i čisto gramatičku. Biti uspješan nije značilo da ja živim dobro, nego mi. To može biti "malo mi": prijatelji, obitelj, poznanici, ili "veliko mi" i puno veći krug nepoznatih za čiju se dobrobit brinemo boreći se za neku ideju, ali čini se da su stari Grci znali intuitivno nešto što mi tek sada učimo, a istraživanja potvrđuju. Da su oni koji daju puno sretniji i ispunjeniji, od onih koji samo uzimaju, jer imaju još neku svrhu osim samih sebe- što je priličan uspjeh.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više