Traži

Što jesti u Danskoj?

Što jesti u Danskoj?

Gastro vodič Martine Čilić


Fotografija: visitcopenhagen,
Kompa 9,
Atelier September,
Domestic

Znam da vam dugujem "dansku" priču o hrani i restoranima, ali ju konstantno odgađam jer nemam svojih fotografija iz restorana i barova koje pohodimo. Nije da ih moram imati, ali sam mislila da bi bilo autentičnije no, ionako morate vjerovati mom nepcu.

Stvar je u tome da imam nekoliko pravila: ne želim uzeti iPhone i fotkati ili tipkati dok sjedim s dragim za stolom (uglavnom), niti se želim lišiti trenutka kada se konačno bez ometanja možemo fokusirati na normalan pre-app život. Također ne želim gledati kuteve, osvjetljenje što se nalazi na stolu, je li bolje da imam ruku ili ne i odgađati onaj trenutak uživanja kada mirisi stignu na stol i kada, ne manje važno, vizualno upijam dojmove posloženih jestvina. Žao mi je također da velikog uživatelja u hrani, muško s kojim dijelim život, prisiljavam na čekanje, ne bih li dobila Instagrama ili kolumne vrijednu fotku. Tako da od moje tri godine života u Danskoj i rekla bih vrlo pristojnom broju posjeta restoranima i barovima, imam možda pet fotografija. Nešto sam pronašla za radnih posjeta Kopenhagenu, a ostale pripadaju barovima koje ću spomenuti u tekstu. Hvala internetu.

Hrana je zaista posebna, ali i zanimljiva priča u ovoj zemljiRazlikuje se međutim, hrana koju jedete u restoranima i barovima, kada ste u posjetu i kada se recimo integrirate i upoznate njihova nacionalna jela i navike. Ovisi naravno i gdje živite i radite. Ja sam kroz posao imala prilike upoznati njihova tipična jela i navike, jesti po restoranima u Aarhusu i Kopenhagenu, na partyjima i inim prigodama. Kako sam svejed i znatiželjna, ne smeta me apsolutno sve probati, ali neka sam jela kušala samo jedanput. Recimo da je sve drugačije i okusi vam se mijenjaju. Povrće nema okusa kao kod nas, iako je ekološko, u firmi sam tada gotovo potpuno prestala jesti meso, nikako mi nije bilo sočno ili slano, iako su jako fino kuhali. Osim što vam je sve novo i start za kantinu počinje u 11.00 sati postoji hrpa pravila, ako ih znate, kako što sa čime jesti. Iako vas za uvod moram općenito upoznati s danskom hranom, držat ću se barova i restorana kako biste zadržali romantičnu sliku općenito omiljenog i s pravom slavljenog, nordijskog kuhanja te priče o danskim pecivima, marcipanu, maslacu i Nomi.

kruh

Što je zapravo tipična danska hrana?

Krumpir na 50 načina, svinja na 100 načina, riba - najčešće losos, marinirana haringa, račići, bijela riba ili frikadele (riblji faširanci recimo), smørebrod (otvoreni sendviči), slani maslac, uvijek i u svakoj prilici rugbrød (teški crni raženi kruh s puno sjemenki za čiji izgovor polomite jezik), pečeno korjenasto povrće (jako fino), svo povrće u sirovom obliku - doslovno, kiselo povrće koje je ovdje slatko-kiselo od krastavaca do cikle i crvenog kupusa, ali se fino slaže s njihovom pripremom mesa, zatim jetrena pašteta koja se jede topla s dodatkom pečene slanine (preporučujem), slanina i sve vrste mesnih narezaka, sir, zatim dresing, dresing, dresing s obzirom na frekvenciju korištenje u salatama i sendvičima (za ilustraciju: dobar sendvič ima minimalno čak 11 vrsta dresinga), također uz gotovo svo meso i ribu dolazi nekakav umak, sos ili sl.

Jedu jako malo juha, a varivo gotovo i ne postoji. Recimo da fast food američka kuhinja, na moju žalost, ima veliki utjecaj pa su hot dog, hamburger, pulled pork gotovo kao nacionalna jela. Nacionalna popularna užina jeste hot dog i čokoladno mlijeko - još uvijek ne razumijem spomenuto sparivanje. Sendviči su generalno popularni, računaju se kao obrok i u ponudi su posvuda od fast fooda mjesta do barova pa i restorana.

U Kopenhagenu, naravno, imate puno više opcija, pa su tako kod ove modno-medijske svite popularni sirova hrana i paleo barovi, jucing, avokado sendviči, macha čaj, acai zdjelice i znate već sve te pop Instagram-blog vizuale zdrave hrane. Međutim na Julandu, dijelu gdje mi živimo, baš i ne mare za to. Za makrobiotiku recimo nisu ni čuli pa čak ni za spirulinu, ne postoji ništa poput Makronove, Vegehopa, a govorimo o urbanim sredinama i njihovom drugom najvećem gradu. S druge strane, svu organsku hranu sa svim certifikatima možete kupiti u najobičnijim super marketima što je naravno puno bolje i isplativije. Piju puno piva, a zašto i ne bi, čak sam i ja od ne-volim-pivo postala ljubitelj. Piju i vina, dosta Coca-Cole i gaziranih pića, i enormne količine crne filter kave kao i u ostalim nordijskim zemljama.

Kruh i peciva su sjajni, iako nekako teže probabljivi nego kod nas, kažu mi zbog njihovih žitarica i prije desetak godin,a uopće nije bilo naših verzija kruha već samo crni. Kruh uvijek dolazi u paru s maslacem ili sirom, ali što se tiče pekarskih proizvoda nema puno slanih opcija kao kod nas. Ili je pecivo kao kruh ili je dizano slatko tijesto ili pak lisnato, nema bureka, štrukli niti punjenja sa sirom ili šunkom. Kolači su ili tipični danski (dizano ili lisnato tijesto uz poveće količine maslaca, šećera i marcipana ili čokolade) ili pak tipični američki, naravno, poput browniesa, muffina, bananbreada ili choco chip cookiesa i svi redovito preslatki. Danci u bivšoj firmi su govorili da je kolač, kage (kee) prva riječ koju naučite i svi stranci se apsolutno slažu da prag tolerantnosti šećera raste što duže boravite u zemlji. Da, naviknete se.

Ne smijem zaboraviti Lakrids (slatki korijen, engl. licorice), neizostavni dio njihove gastro-slatkiš kulture i apsolutno omiljen kod svih Danaca. Ja ga se sjećam kao onog crnog, što smo bacali van iz vrećica gumenih bombona iz Njemačke. Isti osjećaj me drži i danas. Na neke se stvari ni ne morate naviknuti.

Što se tiče barova i restorana, pohođenje spomenutih mi je već godinama jedna od dražih aktivnosti u svim zemljama i mjestima. Važan mi je svaki detalj: od uređenja interijera, atmosfere, konobara, toaleta, salveta, pribora, sitnog dekora pa sve do papira i fonta na meniju. Ne vraćam se u barove gdje drugi par gotovo može jesti iz mog tanjura, niti na mjesta gdje imaju užasno mali toalet - smatram to nepoštivanjem gostiju. Nisam tolerantna ni kod dekora, komunikacije osoblja s gostima, a o hrani da i ne govorim.

Inače nisam izbirljiva, ali sam kritična po pitanju restorana, pogotovo ako plaćam skandi cijene

Ovdje je sjajno izveden taj estetski dio i to posvuda. U početku vam je sve zanimljivo i novo i mislite kako samo tako dobro znaju, a kasnije vidite da je puno toga istog što ne umanjuje činjenicu da je estetski lijepo i nordijski šarmantno. U čemu je stvar: dizajnersko naslijeđe, sjajni arhitekti, visoka vizualna kultura zemlje koju malo tko može nadmašiti, daju sjajan miks dizajnerskih komada, fine keramike, urbanih prostora, industrijskih detalja, topline drveta i starinskog namještaja. Jedini minus je što im redovito fali konobara, jer oni su ovdje dobro plaćeni, ali su ljubazni i smješkaju se što je i kodeks danskih, uslužnih djelatnosti pa i društva općenito.

atelier

U vox populi barovima i restoranima, hrana u manjim gradovima ovdje na Julandu je tipična "barska" i meni uglavnom neuzbudljiva. Na meniju su nachosi s piletinom ili bez, zapečeni sa sirom (oko 100 kn), sendviči ili pak dosadna cezar salata koja često pliva u majonezi ili dresingu (oko ili preko 100 kn), sveprisutni, opće-popularni burger za 150 kn ili pak dnevna juha sa cijenom od 130 kn. To jednostavno nije moj tip hrane kada odrastete uz kuhinju moje mame.

Međutim, nikako mi nije jasno da većina barova nudi apsolutno identične jelovnike i vjerujte mi, svi jedu ili nachose ili hamburger kad god sam u baru. Nisam nepristojna, samo aktivno promatram ljude u svrhu istraživanja. Ista je situacija u takvim barovima u Kopenhagenu: ili ćete se "natrpati" pomfritom i hamburgerom, koji su po mojoj procjeni redovito presuhi, osim ako Bosanac nije vlasnik ili ćete ostati gladni od salate i sira ili komada piletine. Može li ikako uravnoteženo i ne tako dosadno?! Ljudima koji nam dođu u posjet obično se svidi hrana jer je onako ukusna, kao restoranski fast food, i uz dobro pivo sve ide. Ako tu živite i nije neki hit, iako ne odbijam pomfrit sa chilli majonezom uz tamno pivo dok je vani hladno.

Važno, večernji jelovnici su maštovitiji od 17.00 sati obično i skuplji, čisto da se znate orijentiratiDanci večeraju u 18.00 sati i tad su restorani najpuniji, iako većina uz ove cijene, radnim danom večera doma. Opcije za dostavu uključuju spomenuto plus pizzu, kebab i prosječnu kinesku hranu pa konačno sve one Mrvice, Ane (Ugarković) i dugogodišnja food-blog štiva stavite u praksu i naučite kuhati. Čak super, kažu mi.

Kada idemo u restorane, odlazimo u Aarhus (njihov drugi grad po veličini i najveća danska luka). Obično idemo kod "Španjolca" kako ga zovemo jer nikako da zapamtimo ime, na danskom "Naprijed i nazad" - vesela atmosfera, atipični dekor za sjever i topla tapas hrana pa imate osjećaj da niste u Danskoj, osim kada dobijete račun. Ako nešto slavimo, odlazimo u jedan francuski restoran koji mi je oduvijek u super sjećanju, jer su nam pri prvom posjetu na ulazu uvalili po čašu šampanjca uz isprike da nemaju naš rezervirani stol. Znam da se dragi tad nešto durio pa sam popila i njegovu. Pamtim i odličnu hranu i predobar steak, a i dodatni mjehurići su bili na kućni račun. Zimi pak najviše volimo jedan bar koji sam već ranije spominjala, gdje mi najfinije kuhaju i iz njega imam fotku. Tamo mi je apsolutno sve jako fino, ali recimo da su puno maštovitiji s pečenjem svinjice, nego pripremom deserta. Tipični danski desert vam je kao kompot od jabuka s keksom i nekim kao šlag - sladoledom. Podsjeća me na nešto što bi davali djeci u vrtiću, onako kad ne bi baš imali što.

Ima i restorana s Michelin zvjezdicama, doduše s jednom, a imaju je : Frederikshøj, Substans i Gastromé,  Nisam još bila, a i nije baš da u takve skočite nakon subotnje kave, međutim trenutno me zanima restoran Domestic. Otvoren je tek prošle godine, koriste isključivo lokalne namirnice, svi ga hvale i već sam "pala" na interijer. Nije ni on kategorija "pojesti usput", no već će se naći prigoda.

Domestic

Još moram spomenuti i jako dobar cocktail bar u Aarhusu, St. Pauls Apothek s čitavom knjižicom sjajnih koktela, bez uobičajenih opcija. Kao što i ime kaže, liječe uz cijene od oko 100 kn pa na više.

apotek

Ovdje što rade dobro je brunch i volim nedjeljom, nakon kave i jutarnjeg štiva doma, "ubiti" dva sata na brunchu. Tipičan sadrži: jaja ili omlet, kobasicu, slaninu, rugbrød, neki mali povrtno-voćni shot i čašicu s jogurtom, skyrom i granolom. Postoji i onaj kako kažem suhi, dakle umjesto jaja imate sir, kobasice, pršut ili losos, masline i sl. Cijena su od 110 do 130 kn po osobi. U Kopenhagenu imate i razne raw opcije ili avokado sendvič i smoothie uz neki desert no, moja je preporuka klasični nordijski brunch, obzirom da moj počinje oko podne.


Pošto sumnjam da će itko od vas koji ovo čitate ići u Aarhus ili negdje na Juland, u sljedećoj kolumni ću vas detaljno upoznati s prebogatom gastro ponudom Kopenhagena, i pritom ne mislim samo na super popularan restoran Noma.

 

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor