Search

U ljubavi i mržnji je sve dopušteno. Ili?

U ljubavi i mržnji je sve dopušteno. Ili?

Tekst: Ana Dukić


Dok sam kao dijete uživala čitajući poeziju i krimiće, posljednjih godina u mojim rukama se sve više mogu pronaći djela koja se bave psihologijom ljudskih emocija i ponašanja. Zašto? Život me natjerao.

„Daj Ana, napiši jedan tekst o muško - ženskim odnosima, to nam je svima potrebno“, govori mi frendica u iščekivanju mog savjeta o svojoj vezi koja je odavno krenula nizvodno, ali kao i mi ostali smrtnici, nada se da će se stvari popraviti.

Nikad nisam bila jedna od onih osoba koja je bila definirana odnosom kao takvim. Muškarci su za mene oduvijek predstavljali misteriju, dok potaknuta iskustvima nisam otkrila što muškarci zapravo žele. Isto što i žene. U većini slučajeva ne znaju što žele. Zvuči surovo, ali većina ljudi danas živi život očekujući da će ih druga osoba ispuniti ili zadovoljiti njihove unutarnje potrebe, te se traže kroz različite odnose, kratkotrajne, odlučuju na djecu s osobama koje nikako nisu za njih ili pak hvataju žene i muškarce potaknuti egom i površnošću.

Druga strana priče su ljudi koji vjeruju u onu savršenu jedinku stvorenu baš za njih, neki su je i pronašli, dok ostali žive život noseći ružičaste naočale i sanjaju da će svaka nova veza za njih biti „ono pravo“.

Ja definitivno spadam u skupinu žena koju je život mogao napraviti kučkom, jer kad te sranje s likom dovede do toga da potražiš pomoć u stolici kod psihoanalitičara, znaš da je duboko. Pukom srećom, ostala sam i dalje ona osoba koja shvaća da ne postoji idealan odnos, i da na svakom treba raditi. A najviše na sebi.

Soliram već više od pola godine i uživam u životu. Posljednja veza mi je trajala tri godine i baš kad sam se ponadala da je s igricama gotovo, jer smo uplovili u zajednički život, situacija se obrnula. Što sam ja god bila tolerantnija i puna razumijevanja i pažnje, to je on bio gori. Kad bih ja popizdila i krenula s „mind fuckom“, onda bi se trgnuo, jer se bojao da će me izgubiti.

Postoji ona izreka: U ljubavi i mržnji sve je dopušteno. Kad je zapravo dopušteno biti govno prema nekom, ispipavati njegove ili njene granice, a pogotovo kad se odnos krene pretvarati u mržnju?

Muško - ženski odnosi danas odgovaraju pojmu „oko za oko, zub za zub“ tj. odnosu dominacije muškaraca i subordinacije žena, što odgovara odnosima moći u patrijarhalnom društvu.

Žene su najčešće opsjednute svojim tijelom, u pozitivnom ili negativnom smislu i odnos prema tijelu definira njih i njihov odnos s muškarcima. Većina razdvaja dušu od tijela i daje prednost duši, žele da ih muškarci vole zbog njihove duše. Suprotnost su žene koje su svjesne svojeg prekrasnog tijela i njime se koriste kako bi postigle cilj.

Za gotovo sve žene „wannabe junakinje“ i „spasiteljice“ vrijedi Platonova izreka da je tijelo tamnica duše, jer je tijelo ono što junakinje za muškarce ne žele biti, a upravo je tijelo sve što muškarci od njih traže. Stoga zbog različitih muških i ženskih pogleda na ljubavne odnose, dolazi do međusobnog neshvaćanja i krize u osobnim odnosima.

Traže li muškarci doista samo seks, a žene pravu ljubav? Nope. Prva mogu reći da sam došla do faze da ću muškarcu kroz krinku zaljubljenosti prodati priču da tražim pravu ljubav, a zapravo sam „go with the flow“. Al to je svakako dobar način za ispipati kako druga osoba „diše“, i ako ne ide, maknuti se. Ipak je u ljubavi sve dopušteno. A možda i jesam kučka.

A u mržnji? Frendica mi priča kako joj se odnos pretvorio u cimerski i da je od bijesa počela dejtati sa drugim dečkima, međutim kad je jednom od tih likova pronašla gaćice od druge žene u kauču, shvatila je da mora početi raditi na svom odnosu jer će je inače taj hejt dovesti do ludila. I eto tako se stvaraju loše cure.

A što je s muškarcima? Uloge muškaraca i žena su se počele mijenjati i zaista treba imati razumijevanja prema muškarcima koji se u tim ulogama još uvijek nisu snašli. Seks je dostupan na svakom uglu, a s druge strane, dječak u njima još uvijek traži ispunjenje na drugim poljima, koje mi žene ponekad ne shvaćamo, kao što su dobar posao i vreća puna para. I to je ok.

U sjećanju će mi zauvijek ostati riječi od dečka s kojim sa se viđala jedno vrijeme, koji je bio pataloški lažljivac i mentalno me uništio, koji je eto nekim čudom tvrdio da sam ja njega.
Kad je doznao da se viđam s jednim drugim dečkom samo mi je rekao: „Nemoj i njega zajebati.“

Starija i mudrija, oprostila sam sve i shvatila da su muškarci s Marsa, a žene s Venere, zaista.

Koliko ljudska percepcija stvarnosti može oblikovati naš život, toliko je bitno da shvatimo i onu drugu, bila ona muška ili ženska.

Kad bih krenula sa vlastitim i tuđim iskustvima na temu ljubavi i mržnje, ova kolumna bi bila jedna mala knjiga, tj. memoari. Zato ću se zaustaviti na vrijeme s jednim lijepim zaključkom.

Igra moći u vezi i van nje je igra s vašim vlastitim umom i percepcijom stvarnosti, kao i emocijama. Nije važno koga dejtate, odobrava li ga okolina ili vaša teta i frendice ili ste baš jučer odlučili da ćete se posvetiti sebi, a ona savršena i savršeni će neko vrijeme morati pričekati.

Sve je to ok i kad poželite preći tu kratku granicu između ljubavi i mržnje, sjetite se da su i drugi ljudi osobe s emocijama i da se ponekad trebate staviti u tuđu kožu i shvatiti da je život jednostavan: „You get what you give“. Iako se možda ne čini tako na prvu.

A sve muškarce i žene koji su u jednom periodu života bili žrtve nečijeg ega, nezadovoljstva i ljubavi koja je pretvorila u mržnju, ili su i oni sami postali sadisti, zapamtite: „Karma is a bitch, so you better keep your bitches happy“.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više